ILI
NedamTiPareDirektor - deo I
ILI
TITULA MANAGER I SUNAŠCE
Došao je dan da uradimo nove vizitke. Pravi brainstorming (više storm, nego brain, al’ ’ajd sad) se odvijao u našoj Kući/Firmi.
- Ženče, smatram da vizitka treba da nam bude jednostavnog dizajna...
- Sunašce, mogu l’ ja koju da kažem???
- Pa, pričaš celo jutro!!!!
Ha! Plagijator! Ja imam autorska prava na Dranje!
- Sunašce, mogu i ja da se derem i to mnogo jače od tebe, al’ nije to poenta. Ti si Programer, ja Dizajner. Ne mešaj
ILI BigBaja U ZEMLJI SRBIJI
Slučaj I
Jednog dana zvoni telefon:
- Firma, izvolite. – reče KolegaProgramer.
- Jeste, to smo mi... Jeste radili smo im program... Baš lepo što su zadovoljni... Ne mogu zato što nemam ni Gazdu, a ni Gazdaricu... Ne, nisam Gazda... Sačekajte, molim Vas, prebaciću Vas Direktorki.
Digresija:
Mojim kolegama je zabranjeno da „gazdaju“ Sunašce i moju malenkost. S druge strane, Sunašce i moja malenkost ih oslovljavaju isključivo sa Kolega u kontaktu sa
ILI
A SAD MALO O KOZMETIČKIM SALONIMA
Posebna kategorija biznisa u Srbiji je KozmetičkiSalon. KozmetičkiSalon je stvar prestiža. KozmetičkiSalon otvara KontraverzniBiznismen svojoj ljubavnici/ženi/majci/ćerki/ kao svojevrstan vid poklona. Ruku na srce, među vlasnicima su i KontraverzneDoktorke koje su same otvorile KozmetičkiSalon posle mukotrpnog rada (prim. aut. 2 – 5 godina) u državnoj ustanovi.
Otkud naša mala softverska firm u svetu KozmetičkihSalona? Pa, od nečeg mora da se živi. Da li nam
ILI
JOŠ MALO O NarogušenimSekretaricama
Moj štos sa APR-om je davao rezultate. Nema NarogušeneSekretarcie koja me nije povezala sa Vlasnikom/Vlasnicom ili makar dala broj mobilnog, ako dotični nije bio u svojoj firmi. Zadovoljno sam trljala ruke. Zarađeni novac sam preračunavala u cipele, a moje Sunašce u pivo. Sunašce je priznalo (mada nerado), da je, ipak, bolje da idemo zajedno na poslovne pregovore (posle jednog mog fijaska što se cene tiče. Ko kaže da loše stvari ne donose pozitivne rezultate?).
Međutim, sve to nije
ILI
MOJ PRVI POSLOVNI PODUHVAT I PRVI DATI OGLAS U KOME SAM TRAŽILA ZAPOSLENOG
Konačno! Počinjem sa radom! Sela sam za računar i na internetu našla solidnu bazu firmi.
- Sunašce, imaš li ideju koga da zovem?
- A kako ja to da znam?
- Ama, mislim, je l’ imaš ideju o nekoj delatnosti? Ja sam mislial auto škole...
- Pa, može...
Posle desetak bezuspešnih poziva, setih se: Eureka! Pa tražiću direktno vlasnika! Ovako nikada neću proći dalje od sekretarice. Otvorim sajt Agencije za privredne
- Sunašce, „Agencija za pomoć pri otvaranju firme“ mi još ništa nije javila. Da pogledamo na sajtu „Agencije za privredne registre“ ima li promena, jesu li registrovali firmu...
- Ženče, budi strpljiva. Javiće.
- Ali, hoću da proverim. Mrdaj!
- Čekaj samo da snimim igricu.
- Ma, mrdaj odmah!!!!
Odlepih ga od fotelje. Uf, kakav foteljaš!
- Ženče, a kakvu to promenu očekuješ u 08:00 am?
- ŽIVOTNU, AKO BAŠ HOĆEŠ DA ZNAŠ!!!! I TO NE SAMO SVOJU, NEGO I TVOJU!!!!
- OK, samo sam pitao.
- Evo! Registrovani
Hmmm... Opcija za piskaranje bloga. Lepo. Na početku da kažem sledece: nemam ambiciju da postanem very popular bloger, neću smarati pričama o politici/smislu života/ljubavi/itd. Ako se zadesi koji slučajni čitalac, nadam se da će naučiti nešto od mene: KAKO IZGLEDA BITI PREDUZETNIK POČETNIK U ZEMLJI SRBIJI.
Ovako je sve počelo:
Radila sam u jednoj marketing agenciji (nazvaću je "Agencija") čiji vlasnik i vlasnica su bili "jako fini ljudi" (u daljem tekstu "Gazda" & "Gazdarica"). Već po početku rada u Agenciji sam videla da je to promašen posao, ali nadajući