ja nisam pametna.. šta da (ti) radim...
Rekoh prošli put pisaću o Tempu. Nije baš mnogo zanimljivo. Ali je poučno. Prošle nedelje rešim ja da odem u veliku nabavku. Ne idem u Tempo što volim Miška nego što daju na odloženo. Blagodeti finansijske politike&života sa jednom platom... I tako zaputim se ja .. Da vas sad ne zamaram detaljima vijuganja kroz prolaze među gigantskim rafovima i savdavanje kolica u krvinima, posebno pred sam kraj nabavke kada su već uveliko teža od mene. Prelazimo odmah na kasu.
Igrali smo se ispred. Bilo je sunčano. Ulica nova, lepa. Nije bilo saobraćaja. Potrčao je nizbrdo, niz ulicu. Koliko brzo! Nisam ni znala da može tako brzo da trči.
Vraćam se juče kući. Na Zelenom vencu naroda k'o na Gazimestanu daleko bilo.. Raspoloženje veselo. Autobusa nema. Gladna sam. Studenti blokirali Brankov most.. studenti ispred Vlade.. Kod kuće me čeka malo dete. Nema autobusa ni u perspektivi. Burek iz roze pekare za 3N će biti gomila kora i prohlađene masti.
Pre nešto više od dve godine moju sestru je na povratku sa lokalnog jezera ustopirao komšija. Leto je bilo, vruće popodne. Oboje su, svako sa svojim prijateljima, proveli opušten dan. Povezla ga je, bez dvoumljenja. Znalo se da je .. onako.. bio je malo na odeljenju psihijatrije, ali već dugo se činilo da je sve manje više u redu. Sutradan je pozvana na razgovor u policiju.
Srpska srednjovekovna istorija prilično je škrta sa podacima kada su u pitanju žene koje su je delimično oblikovale. Narodno, usmeno predanje je još škrtije i prilično neobjektivno. U usmenoj tradiciji veoma je bilo živo, (i lepo) sećanje na Oliveru, Lazarevu ćerku, udatu za Bajazita. Njena žrtva bila je za to vreme sasvim uobičajena i manje-više nije čak ni imala drugog izbora. Njena sudbina bila je na koncu nesrećna jer je i pored velikog uticaja koji je imala na odnose Imperije i Srbije, poštovanja u okruženju i nesumnjivo raskoši, podelila tešku sudbinu svog muža. No, ovo nije priča o Oliveri. Nije priča ni o Irini Kantakuzin, ženi Đurđa Brankovića, koju je predanje ovekovečilo u slici Proklete Jerine zarad čijeg hira se gradi velelepna tvrđava.
Ovo je priča o Mari Branković. Ko je Mara? Zašto je Marina sudbina zanimljiva? I još zanimljivije zašto je Marina sudbina zaboravljena i skrajnuta? Zašto o njoj ima više podataka na stranim jezicima, nego na našem? Da li se iko od vas seća da ju je ikad pomenuo neki profesor istorije, ma kad da ste je učili?
Evo već treći dan prolazim pored Sajma. A na Sajmu, Sajam. Knjiga, čega drugog.. Autobusi se ciklično pune i prazne na toj stanici. Gužva. Nervira me sve to. I ovako kasnim na posao. Baš me nervira. Dok ja ne odem na Sajam. Onda onaj svet napolju, svet prepunih autobusa, saobraćajnog zastoja, tmurnog vremena, taj svet više ne postoji. Postoje samo hale, pune ljudi, hale tople, zagušljive, sa decom koja se vrzmaju među nogama (ko još vodi decu na Sajam?), hale pune knjiga.. Novih, starih, viđenih, željenih, nepoznatih, smešnih, važnih..
Krstovdan iliti Vozviždanije časnog krsta (to mu je valjda zvaničan naziv) pada 27. septembra. Iako je to praznik usko vezan uz post, u našoj pravoslavnoj papazjaniji i nelogičnostima kojima obiluje praktikovanje vere kod običnog sveta, povezan je sa vašarom, jednim zbitijem ispunjenim pečenim prasićima i drugim bravima, glasnom muzikom i penjanjem po astalima, pripitim teturanjem do vrteški i vrštanjem sa isith.
Vedro nebo! Iz nekog razloga sam pomislila da mora da je to dobar znak. Verovatno zato što mi je trebalo da bude dobar znak. Proveravam ranac: marama, jogurt, naočare, pištaljka, bedževi, jakna... sve je tu.
Pogledah danas deo reprize ulaska u kuću Velikog brata. I nametnulo mi se nekoliko zaključaka i još više pitanja. Prvo, biće nemoguće gledati B92 jer je strah od iskakanja Mace aka Jojštovolimdasedernjamičešem iz TV kod mene previše veliki da bih ga prenebegla zbog informacija za koje se još uvek obraćam samo ovom kanalu. Marijanu, odmilošte Maru ne smem da komentarišem pošto Žmua nešto duša boli za njom, pa eto.. poštedeću je. A i ona voli da se dernja. No, povratak Velikog brata na B92 izgleda da će doneti nešto novo. SEKS!
-Ej, pročitao sam ono što si pisala o Palanci. Zanimljiv ugao. Ja je nikad tako nisam video. 'Ajd napiši blog o meni. Mislim ne blog, da ga objaviš, nego onako. Baš me zanima kako me vidiš.
E pa, evo ti: