Sukob između Vrhovnog suda Srbije i Republičke radiodifuzne agencije koji ovih dana eskalira nesmanjenom žestinom nameće čitav niz pitanja koja se, u normalnim zemljama, čak ni hipotetički ne bi smela postavljati. Idemo redom :
Može li jedan Čovek sam da spasi svet? I šta bi bilo sa našim svetom kad takvi ljudi ne bi postojali?
Miroslav Mandić jedan je od najvećih umetnika našeg vremena zato što zna za onu definiciju Mukaržovskog o tome da umetnost nije zatvorena sfera i da ne postoji jasna granica koja bi umetnost odvajala od onoga što je izvan nje.
Mandić sakuplja tugu i nalazi je svuda. Ponajviše u sebi. On voli reči i prema njima ima posvećenički odnos. Obraduje se kada ozvuči i iz ćutanja izvuče neku lepu reč.
U okviru muzičkog festivala EXIT u Novom Sadu večeras u 20h održaće se tribina posvećena BloguB92.
Tribina se održava na Agora stage-u smeštenom u Ulici starih zanata, ispred hotela na tvrđavi.
Vidimo se tamo - opširnije sutra!
Odlaganje lustracije svedoči o slabosti demokratije u Srbiji
Zašto se izbegava neizbežno
moj tekst o lustraciji u današnjem Danasu
Neophodnost sprovođenja lustracije direktno je povezana s pitanjima demokratskog sazrevanja i moralnog p(r)očišćenja i ozdravljenja društva. U tom kontekstu podsećam da je Parlamentarna skupština Veća Evrope na svom zasedanju od 25. januara 2006. usvojila Rezoluciju 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, kao i Rezoluciju 1096 o uklanjanju nasleđa bivših komunističkih totalitarnih režima. Dakle, otpočinjanje procesa lustracije među ključnim je preduslovima našeg priključenja porodici evropskih naroda.
Meštani duž obala reke danima su obavešteni su da je u reci zabranjeno kupanje, kao i da je upotreba vode zabranjena i za navodnjavanje ili pojenje stoke. Uprkos upozorenjima da je riba iz Timoka opasna po zdravlje, te da se nikako ne sme upotrebljavati za ishranu ljudi ili životinja ─ velik broj građana iz reke je vadio poluuginule i ošamućene ribe i odnosio ih svojim kućama.
PRIČA O MALOM ANDRI I DRUGU MU SRLETU
Međunarodna zajednica je kao klima ─ ne možete da je priznate ili ne, već da se adaptirate. Zoran Đinđić, decembar 2002.
Jeste li možda obratili pažnju na to kada se (i kako se) to:
i ovo:
obraćaju predstavnicima američke administracije.
Gost autor:
ceda_urosevic
Ponekad se pitam ima li sve ovo smisla. Ovo – moje angažovanje u diskusijama (koliko god ono minorno bilo), moja znatiželja, moja žeđ za stalno novim i novim iskustvima, pričama, idejama, ljudima, moje obrazovanje, moje blogovanje i komentarisanje, moj stav ili priča, moje viđenje stvari, moja zapažanja i utisci, moji vicevi ili frustracije...
Jedna od situacija kao pokazni primer: dok kucam komentar, usred žive rasprave, pomislim ─ čekaj malo, misliš li ti da zaista svojim rečima bilo koga/bilo šta realno menjaš? Misliš li da će bilo ko, sem uglavnom tvojih istomišljenika na Blogu od kojih promena stvari zavisi koliko i od tebe, uvažiti ta zapažanja ili kritiku? Sve mi govori da neće.
Šta prvo kaže (uradi) Homobalcanicus (Šabanikus) kada sretne lepu i pametnu ženu?!?
Nagradna igra zaključuje se u sredu u 17h kada će stručni žiri sačinjen od autora ovog bloga saopštiti dobitnika nagrade!
U stručnoj terminologiji ova vrsta poznata je po tome što: voli da se iživljava nad slabijima, ni za šta ne preuzima odgovornost i misli da se stvari u životu rešavaju silom.
Kao i svaka društvena životinja, Homobalcanicus se najradije kreće i najbolje snalazi onda kada je u čoporu. Okružen drugim pripadnicima vlastite vrste, po pravilu On je alfa-mužjak čija teritorija i gospodstvo uvek bivaju nečim ugroženi. Okružen
Dragi prijatelji,
na našem blogu poslednjih nedelja došlo je do eskalacije neprimerenih ispada, uvreda, govora mržnje, pretnji, bahatosti, neukusa, primitivizama najgore vrste...
Zbog navedenog, u jednom od svojih poslednjih komentara naznačio sam da ću, zarad ličnog osećaja odgovornosti prema dobrom ukusu jedno vreme apstinirati od bloga! Primitivni, monstruozni mejlovi koji ovih dana stižu čak i na privatne mejl adrese pojedinih blogera dodatno su me uverili u opravdanost ovakve odluke. Odlazak Biljane Srbljanović sa bloga, i razlozi za taj odlazak – tj. najogavnije pretnje koje se uopšte mogu zamisliti, nakon svega, ostavljaju veoma opor ukus koji svojim trulim zadahom preti da na ovom mestu potpuno satre poslednje ostatke mere i dobrog ukusa.