Kada sam prvi put ozbiljnije iščitavala ono što je Neill pisao, pomislila sam da je sve to lepo: sloboda, uvažavanje, ljubav... ali, da li to „radi na terenu"?
Rešivši da dokažem da su to samo lepe ideje, većinu kojih je u praksi nemoguće primeniti, krenuh u potragu za Neill-om u sebi.
„You may love the idea
i vraćam se u ilegalu...
Je l' ste primetili kako nekad neće da vam objave komentar. Meni se to redovno dešava (pssst - i ovde na b92). Čak sam krenula i da lekturišem, cenzurišem, proveravam, ispravljam, prepravljam, uobličavam. Stavim i uvod i razradu i zaključak i sve fino i lepo, al oni: joks!
Neće da mi objave komentar.
Neke ljude je baš lako isprovocirati. Na sreću (drugih, naravno), u ovom virtuelnom svetu, gde zauzdavaš jezik kroz prste, češće ćutim, nego što progovaram. Verujem da od toga mnogi imaju puno koristi.
ili ti - sasvim obična priča, drugi deo
Znam da su ove teme možda dosadne. Znam da je zemlja u teškoj situaciji, znam da se nema para i da ovo mnogima liči na bla, bla, bla, ponavljanje u nedogled. Znam i da su ovo individualni problemi, da postoje preko potrebne i znatno važnije operacije koje bi valjalo odraditi, al’ pročitah pre neki dan kako se ministarstvo angažuje, pa ćemo, eto dobiti i savet za demografsku
Prišli su im sa ledja. Nisu ih ni primetili. Pedja je osetio kako ga neko udara u glavu. Okreće se i vidi kako drugi zamahuje motkom na njega. Uspeva da podigne ruku i spreči direktan udarac u glavu. Janko skače na trećeg, a Sale koji je u tom trenutku prelazio ulicu uspeva da odgurne četvrtog.
Mesto dešavanja: Kragujevac, glavna ulica.
Vreme: 19 30.
Uzrast: šesti razred.
p.s.
I napadači su tako negde - šesti razred.
Neko od odraslih je odreagovao i oterao klince.
Ponavljam: oterao klince.
Termin je zakazan za 9 45. Došli smo na red u 10 15, jer je neki čovek kasnio. Otvaramo vrata, ona bukvalno otima dete iz mojih ruku i užurbanim, malo nervoznim (što bi se moglo slobodno smatrati eufemizmom za: baš sam ispizdela što ste mi upali u pauzu) glasom saopštava da zatvorimo vrata. I tako mi ostanemo s'onu stranu.
O
the round
little man we
loved so isn't
no!w
Želela sam da vam ispričam priču o devojčici koju sam upoznala pre 12 godina u trenutku kada su šanse da preživi bile veoma male. Želela sam da pokušam da dočaram kroz šta je sve njena porodica prošla dok konačno nisu sakupili potrebne novce da bi ona otišla na operaciju.
You are the bows from which your children
as living arrows are sent forth.
The archer sees the mark upon the path of the infinite,
and He bends you with His might
that His arrows may go swift and far.
Let your bending in the archer's hand be for gladness;
For even as He loves the arrow that flies,
so He loves also the bow that is stable.