edit
edit: Jedno moje "J'accuse" (Optužujem)
I know the alphabet. Maybe I could be a writer (Hubert Selby)
Ja sam sveštenik. Koristim dobrotu Vladimira Petrovića da iznesem neke svoje stavove, koji mogu biti, nadam se, od interesa za neke blogere. Ne pretendujem da će to zanimati sve blogere, a još manje ću reći da sam ponosan na posao koji radim, jer nije lako biti sveštenik u Srbiji. Ali se ne žalim.
A na ovo pisanje me je ponukao domaćin Vladimir Petrović, kada je video da se kod uvaženog blogokolege
Budizam počinje i završava se sa - zenom (D. T. Suzuki)
Zen je jedan od najdragocenijih poklona Azije svetu (A. Vots)
Call me Ishmael
1. Davno je to bilo.
Letopisac beleži da su Rome tada zvali Ciganima, bez pežorativnih konotacija.
U velelepnom Parizu iz tog vremena bio je veoma poznat restoran „Raspućin" (Raspoutine), zbog „slovenske egzotičnosti", ma šta to moglo da znači. A istovremeno, bio je prilično poznat i restoran „Braće Jovanovića", koji su vodila dvojica Roma poreklom iz Srbije. Ne samo da se dobro jelo i pilo u tom restoranu, nego se, naravno, i slušala divna ciganska muzika (La musique tzigane), koja je, poslovično radnim i marljivim Francuzima, dušu razgaljivala uveče, onda kada su hteli da se malo opuste i oslobode dnevnih stresova. Ali i onima dokonima iz visokog društva, koji su, takodje, navraćali. Primetno su dolazili i Španci, uglavnom lorkijanske duše, najviše zbog dobre muzike, jer oni, koji znaju napamet mnoge stihove iz nezaboravnog „Romancero Gitano", umeju osetiti kako umilno i nežno cvile violine ciganske.
On inače ništa nije skrivio. Samo je gurnuo jednog frajera, a frajer je pao na glavu i - odapeo (Henri Miler)
Pouzdano se zna da postoje nevaljali dečaci (uzrasta od 7-14. godina).
Neki to znaju iz svog sopstvenog iskustva, a neki indirektno, iz knjiga i filmova.
Što se knjiga tiče, tamo često ima slučajeva u kojima su deca zločesta, u manjoj ili većoj meri. A knjige,
edit: Kukanje, čemu? (Vietato lamentarsi)
Stradao je pre neku noć. Sad je svejedno da li iznenada ili se to moglo očekivati. Kao da se sve odigralo u snu, iako budnom (Jovica Aćin: Poetika rastrojstva)
Sve se može dogoditi.
U mom slučaju, sve se zbi ovako:
Hodah neodređeno, nepoznatim ulicama, među nepoznatim ljudima. Ne plaših se, ali iznenadno osetih, tek tako, da mi je kraj blizu.
Onda - bang!
Posle nekog vremena otvorih oči i