U trenucima osećaja besa, nemoći ili očaja, često sebe hvatam u potrazi za odgovorima na pitanje šta bih uradio "da sam ja neko i nešto u ovoj i ovakvoj Srbiji?".
Prvo bih kao priroritete Srbije proglasio 3 komparativne prednosti ove zemlje: hrana, energija i znanje. Igrao bih na te tri karte u međunarodnoj partiji ekonomskog i svakog drugog pokera.
Najpre bih stimulisao na raznovrsne načine odlazak nezaposlenog gradskog stanovništva na napuštena seoska imanja. Organizovao bih za njih stručnu pomoć u podizanju novih zasada voća, počev od jabuka i krušaka do trešanja
Za ovaj blog izdvojio sam najprovokativnije delove, sa željom da ih zajedno uporedimo.
„Beba zna sve. Oseća sve. Beba nam gleda pravo u dušu, zna boju naših misli. Bez pomoći jezika..."
Ovih dana navršava se 40 godina od prvog izdanja knjige „ROĐENJE BEZ NASILJA" francuskog ginekologa Frederika Leboajea. Knjiga je ubrzo doživela više izdanja i prevoda, izazivajući brojne polemike i mentalnu revoluciju u poimanju porođaja, tretmanu beba i porodilja. Radilo se o tzv. prirodnom porođaju, u kućnim uslovima, uz prisustvo ukućana, najčešće partnera i, naravno, babice.
Biračko telo Srbije broji oko 6,7 miliona glasača. Od te cifre treba oduzeti oko 1,2 miliona državljana Srbije, koji su na tzv. privremenom radu u inostranstvu i koji se tradicionalno veoma slabo odazivaju na ovu vrstu zova otadžbine. Dakle, realno biračko telo Srbije je oko 5,5 miliona glasača.
Mateo Renci (39), najmlađi premijer u istoriji Italije, obećao je građankama i građanima korenitu promenu
Dva bosansko-hercegovačka intelektualca, Esad Bajtal i Mile Stojić, kao i jedan hrvatski, Boris Dežulović, svojim najnovijim kritičkim istupima pokušali su da raskrinkaju ovo jalovo i "prodane duše" ponašanje većine balkanske inteligencije.