Alexandar Lambros
Vizantiju je 1204. godine zadesila katastrofa koju je, doduše, preživela ali se od nje više nikada nije oporavila. Krstaši Četvrtog krstaškog pohoda su, umesto da ratuju protiv Turaka, napali i zauzeli Carigrad kojom prilikom su ga i nemilosrdno opljačkali i razvukli veliki deo njegovog umetničkog blaga po zapadnoj Evropi. Više od pola veka vizantijska prestonica i njene glavne teritorije bile su u rukama Latina. Vizantinci su uspeli da 1261. povrate Carigrad ali je od nekadašnje moći države ostala samo bleda senka. Ostatak političke istorije Vizantije, do njenog konačnog pada u turske ruke 1453., jeste istorija agonije i borbe za opstanak unapred osuđene na neuspeh. Međutim, pre svog konačnog sloma carstvo je, pod dinastijom Paleologa, doživelo svoj poslednji kulturni procvat.Jutros mi je stigao link (hvala Galebe) za kratki film koji mi je ulepšao dan. Dok je ovakvih autora, ima nade za srpski film. Uvek može nešto da se uradi bez državnih para i privatnih bioskopa.
Majstore, skidam kapu. Nasmejao si me danas do suza!
Srpski Film definitivno nije za svačije oči. A ubeđen sam da možda nije ni za one koji naivno misle da ih apsolutni moralni relativizam na granici nihilizma, hard core pornografija, zversko kasapljenje, tabu teme kao što su incest i pedofilija, ne dotiču previše i da ih mogu gledati kao fenomene izgrađene u svetu celuloidne trake. E pa nije tako!
Nekoliko dana mi
Odmah da naglasim, nije ovo nikakva stručna studija. Ovo je prilog jednog pasioniranog ljubitelja umjetnosti, amatera, o predmetima njegovog strasnog interesovanja, a to je - dizanje tegova ... šala, šala ; )
Kada je 2007. John Maloof, u potrazi za materijalom za knjigu o svom kraju u Čikagu na kojoj je sarađivao, obilazio antikvarnice i kuće licitacija, naišao je u jednoj na gomilu negativa - na hiljade u kutiji, kako se kasnije ispostavilo - i kupio ih za $400. Nakon što je kutiju doneo kući, prošao je još dobar broj meseci dok nije počeo malo da razgleda sadržaj, skenira ponešto u kompjuter u nadi da će naći nešto pogodno za svoj projekat. Ubrzo je shvatio da su delo jednog fotografa, da sežu unazad do '50-ih, i da su izuzetne.
"Postoji jezik, mislim da se zove Meskalero, u kojem se glagoli nikad ne menjaju po vremenima.
U tom jeziku ne postoji ni prošlo ni buduće vreme.
Razmišljam... ako bismo naučili taj jezik, mogli
bismo da živimo duže..."
"CA.Blues "
Mika Oklop
ไทยสองพันเก้า .u....
***
สอง separea เพิ่มเติม, ช็อกโกแลตยังคง นั่ง กับแต่งตัววางรอบ ตูด. ที่มันได้มีสีชมพูกางเกง. ไม่ฉัน ยืน แช่แข็ง ดู. มากับพนักงานเสิร์ฟเครื่องดื่ม. ดื่ม พวกเขา. วิดีโอที่ฉันช็อคโกแลตสูงขึ้น.