Odnese me vetar, pa me lako baci
tako da svako može da me zgazi
ponekad se osetim ko papir
bazalni metabolizam održavam na kafi
dok je crno ne mogu da zaspim
ponekad se osetim ko vampir
utrčim u džunglu
kad me čovek prati
ponekad se osetim ko tapir
Srodničke veze
Za one koji prate - nastavak, naravno i najsrdačniji pozdrav od Autora...
Lepi vilenjak prevrnu očima i uhvati se rukom za čelo ukočivši se u pokušaju da zauzda plimu nadolazećeg besa. Zbilja se mnogo trudio da sa svojim štićenicama ne ulazi u rasprave oko ljudskih tabua. Znao je kako takve neplodne svađe mogu unišiti njihovu krhtku, tek stvorenu zajednicu. Morao je ljudskim kćerima dati vremena da se naviknu na neobičnosti vilinskog sveta.
- Ej, to boli! - reagova Frija na udarac laktom kojim je govornica htela da prekine njeno pospano cerekanje.
- Dosta! Još će te se tu u vreći i potući - oštro reče Kju, podigavši jednu ruku, više da skrene pažnju na sebe nego da nekoga uplaši.
- Sada ću vam lepo objasniti sve u vezi toga. -
Pretposlednja glava ovog dela.
- Da li će me tvoj otac zaista podržati ako budem hteo da unapredim svoje vojvodstvo? - upita on bez okolišanja.
- Mi ulažemo u svoje prijatelje. Ovo će selo doživeti pravi procvat već iduće godine, ali mislim da bi prvo mogli da ti damo materijalnu podršku. Već sam poslao ljude po sanduk srebra kojim ćemo platiti pravljenje zidina oko njega - odgovori vilin-princ.
- I, tako vam kažem, poštovani moji prijatelji, te naivne budale su se upecale na moje stalne zahteve. Dobićemo još jednu planetu da je kolonizujemo i uz to je plodna i lepa kao taj njihov prokleti Evelon.
drugarice/bivše devojke
Imao sam jednu drugaricu/bivšu devojku koja mi je govorila: ovo nije seks, ovo je ekstremna empatija. Mi se naravno nikada nismo stvarno upoznali zato još uvek mislim na nju, ko je ona. Više se ne srećemo, nikada joj nisam pisao, niti je nazvao. Valjda nije tako jednostavno.
Četvrtak i za one koji bi da odmore od politike - vaše uobičajeno druženje sa Anonimnim_Autorom.
Da skratim priču - Un u akciji!
Dve nedelje kasnije, u dvorani Majke Magle, sve četiri vile stajale su ispred Haldirovog prestola. Njihova mala misija na Krakhajmu proglašena je opštom katastrofom. Haldir je, naravno, imao doušnike među Torvildovim vikinzima i oni su, naravno, uglavnom tačno opisali šta se tamo dešavalo, uz malo ljudskog preterivanja, razume se. Prosto neverovatno, ali glas o tome je stigao mnogo pre nego što su se vesele vile pojavile, vodeći na dugom konopcu jednog zgodnog mladog preneraženog sveštenika i tri izmučene kaluđerice. Za razliku od severnjačkih morskih sokolova, vilenjaci nisu imali običaj da uzimaju zarobljenike, robove, niti išta slično. Vile su se u svojoj brizi da pošteno ispune zadatak, izgleda malo zanele.
Haldir je sedeo na svom velikom izrezbarenom tronu sa glavom u rukama, a Nim, koji mu je uvek stajao sa leve strane vikao je na skupinu iz sveg glasa. Sledećeg momenta Kju i Frija skliznuše nečujno u prostoriju i stadoše pored Sigruda Napovilnog malo udaljenog od grupe vila, jer je on ipak ovde imao status gosta. Tu su bili još Anunel i Nazz, Linelina deca, crveneći po običaju zbog majčinih postupaka, iako je trebalo da su se tokom vremena navikli na to... Ugledavši vilin-princa, zapenušali Nim osu viku i na njega:
- I ti, uobraženi balavče! Ti si nam je doveo. Misliš da je u redu da svaku divljakušu koja malo bolje izgleda zavileniš! Pogledaj sada šta je uradila... -
Bilo je izvesno samo to da će umreti. Način na koji će umreti, međutim, mogao je sam da odabere - mogao je sedeti i gledati prelepu panoramu Njujorka sve dok se ne uguši od dima ili dok ne izgori. Ako bi to preživeo nekim čudom, mogao je dočekati da se zgrada sruši. On je odabrao da se baci kroz prozor sa visine od skoro pola kilometra. Zašto?
Ono što ovu fotografiju čini jezivom nije prizor