Na ovaj tekst inspirisala me je kratka i lepa razmena sa blogerkom AlexDunja, na blogu kod Naše Nove VIP blogerke, legendarne angie.
Sasvim slučajno, dotakli smo se ....geografije, tačnije : geografije prošlosti - pričajući o Ateljeu 212.
To je Kraj u kom sam odrastao. Moji kvartovi....., i moje ekipe iz detinjstva .
Kraj je imao jasno određene granice, kako i dolikuje : „gore“ – to je bila Skupština, savezna 4sure (sa sve D.Ćosićem u Palmotićevoj 1 i M.Djilasom u br.8), pa sve do Vlajkovićeve, kad smo malo poodrasli proširili
za :
Srećan kraj
• Nemam vremena.
A on kaže ▪Troše mi ga drugi.
I tako ih slušam. I čudim se. Zašto im to dozvoljavam. A šta ću? Nemam druge ovakve. Da li pomažem, ovako? Ne znam. Oni to traže od mene. Ne mogu da odbijem. Na nešto drugo, od ovoga što činim, nemam pravo. A tako bih rado. Da (im) kažem.
..novog vala.
Feral tribune 1993 :
“…Mene su zabranjivali i krali mi novac da bi se od toga snimala "Crvena jabuka". I tko im sad sluša tu njihovu "Crvenu jabuku"?! Eto im, Što su tražili, dobili su.
Ma čuj, dobro, ozbiljno govoreći, bilo je tu još dobrih stvari. "Parafi" i "Pankrti" bili su dobri. Imao je "Haustor" dvije pjesme, Mlinarec je imao dvije, Arsen Dedić isto dvije-tri. "Film" je imao dvije do tri dobre stvari, ali fakat ja sam ih imao šezdeset dobrih.
Jebi ga, dao sam sve. Sve emocije,
Onda smo bili zajedno, svi nekako shire rasporedjeni a vishe ushushkani, makar iluzijom.
A Beograd je bio svet, a i vishe od toga za nas, jer smo u taj spoljashnji lagodno i slobodni mogli da odlazimo, mi studenti, tada zakorachili u svoj pravi zivot u kome nas tek sve cheka.
Po ceo dan zajedno na predavanjima i vezbama, a na pauzama skupljamo dzeparac da kupimo ruchak, kafu i cigarete. Zlatni trougao za one sa studentskog trga- Komunalac, Brankovina i Smederevo u kojima se delilo 20 cevapa na petnaestoro, pa se trazilo uveg dodatak u hlebu, a za one sa akademije-
Na samom početku moram da vas upozorim da je ovo istinita priča. Radnja je smeštena u Srbiji i Crnoj Gori na pragu XXI veka, a podseća nas na one detalje o nama koji su često nevidljivi kada drugima predstavljamo naše društvo i njegovu političko-ekonomsku situaciju.
Dobro poznajem čoveka