Danas je u Jasenovcu... obeleženo... Šta se tamo više uopšte može obeležiti, osim smrti stotina hiljada civila svih uzrasta, odnosno načina smrti nad kojim su čak i sami nemački nacisti bili šokirani?
Poručiše sa današnjeg, prigodnog skupa, da se zločin ne sme ponoviti, ni mržnja, ni ...
Kada sam 2008. godine glasao za Cedomira Jovanovica nisam mogao ni da zamislim da ce on u 4 sledece godine uspeti da sa svojom strankom toliko postane deo sistema protiv kojeg je bio da ce ga biti nemoguce razlikovati. Osim estetski.
Ja, naime, nisam nagovarao Lidera da podrzi medijski zakon. Nisam ja zagovarao kod Lidera da se podrzi malovickina i homenova reforma sudstva. Nisam ja Lideru sugerisao da cutke prelazi preko skandala tipa Miladin Kovacevic. Nisam ja Lideru govorio da je pametno i dalje dizati poslanicke rukice za sistem u kojem se oslobadjaju fasisti, a olos drzavno stipendira.
Novac je nešto s čim se susrećemo u svakodnevnom životu, nešto što upravlja našim sudbinama, sudbinama naših roditelja, dece, unuka... Novac je, ponekad, ono što nam određuje sudbine, što nas nagoni da napustimo grad u kome smo odrasli, prijatelje, rodbinu, porodicu, novac je ponekad ono što ljude održava u lošim i disfunkcionalnim brakovima, a ponekad i jedina stvar koja ženu ili čoveka čini srećnim: stvar koja kupuje kozmetičke tretmane, ulepšavanja, cipelice, tašnice, ogrlice, seksualne igračkice, a ponekad, boga mi, i čitave partnere... U Srbiji se često za previše
Srpsko društvo se doslovce raspalo. Političke stranke obesmislile su demokratiju, ekonomisti ekonomiju, ljudi u kulturi više ne veruju u vlastitu misiju a novinari u moć medija da išta menjaju. U tom kontekstu, oproštaj od Nebojše Popova oproštaj je sa jednim od poslednjih predstavnika generacije javnih intelektualaca koji su verovali u vlastitu društvenu ulogu. Koji nisu tražili smisao već su ga stvarali ― ubeđeni da će naše društvo biti upravo onakvo kakvi smo i mi u njemu. Koji nisu pasivno prihvatali mišljenje većine. Koji su postavljali pitanja. Izražavali sumnju. Apelovali. Protestvovali... Jednom, kad opet rešimo da postanemo društvo, toga ćemo se svakako setiti ― do tada, putujte gospodine Popov u vašu Republiku...
Dakle,
'Koliko god da me rastuži poskupljenje toliko me razveseli objašnjenje' (ViB)
Objašnjenje da je Srbiji 'NATO potreban' nije smešno. Tužno je. I izrekao ga je neko ko je pozivao na rat sa vojskom te iste organizacije i ko je tražio da se na određeni način piše o ljudima iz NATO i koji je sve koji su , makar uz maštu, pozitivno
Danas je 4. avgust, dan koji je bitan u mom životu, ali i dan koji je ušao u lični život svih Srba iz Krajine. To je dan koji je ušao u istoriju kao veliki dan nesreće srpske zajednice u Hrvatskoj. To je svakako dan o kome će se još razogovarati i koji ostaje ne samo nerazmršeni deo srpsko – hrvatske istorije, nego potreba da se te države, njihovi političari i njihove elite ozbiljno pogledaju u ogledalo. U to ogledalo će biti potrebno pogledati, ne da bi se reklo ko je lepši i veći, moralniji i više u pravu, nego da se kaže istina kao uslov da Srbi i Hrvati kao i drugi narodi
...ovu recenicu treba svako od nas da ponavlja u svojoj glavi...
...ma sta radio...
...ma gde bio...
...ma sta mislio o Njemu...
Kako živim i radim u dve različite države, i kako se komplikuju odnosi između (liberalnog i kapitalu sklonog) Zapada i (konzervativnog i takođe kapitalu sklonog) Istoka, počeo mi je privlačiti pažnju određeni paradoks: dolazim iz zemlje sa zapada koja je okrenuta, kao, kultura, prema Istoku; radim u zemlji na istoku koja je, kulturpolitički, u potpunosti okrenuta na Zapad.