Ni sekunda nisam pomislio da će se u mejnstrim medijima pojaviti nešto što imalo miriše na kritički osvrt na lik i delo Ričarda Holbruka. No, srećom imamo (još uvek) alternativne medije. Moj gost je dr Stiven Zunes, profesor političkih nauka i šef katedre za bliskoistočne studije San Francisko univerziteta. Tekst je izašao juče na truth-out.org.
Ričard Holbruk je predstavljao ono najgore u spoljno političkom establišmentu
Mnoge pohvale koje prate iznenadnu smrt diplomatskog veterana Ričarda Holbruka ignorišu njegovu dosta prljavu istoriju podržavanja diktatora, ratnih zločinaca i vojnih rešenja kompleksnih političkih problema.
Holbruk je počeo spoljnopolitičku karijeru tokom šestdesetih notornim programom pacifikacije u delti Mekonga u južnom Vijetnamu. Taj ambiciozni civilno-vojni pokušaj nije samo podrazumevao jeziva kršenja ljudskih prava, nego se pokazao kao notorni neuspeh u suzbijanju pobune protiv režima u Sajgonu podržanog od strane SAD. To je bio zlokobni početak karijere nekoga koga je Obama postavio za specijalnog izaslanika za Avganistan i Pakistan da pomogne suzbijanju pobune protiv tih vlada podržanih od strane SAD.
Danas je godišnjica smrti Anđelke Trifunović Popović iz Kraljeva. Umrla je rađajući treće dete u KC "Kragujevac", nakon što je prethodno dva dana bila lečena od visokog pritiska u ZC "Studenica" u Kraljevu. Ni godinu dana nakon njene smrti nije jasno zašto Anđelku u ZC "Studenica" nisu odmah porodili, s obzirom da sva literatura koja opisuje "savremena dostignuća medicinske nauke" porođaj smatra jedinim efikasnim medicinskim tretmanom za
Čudna je stvar koincidencija. Shvatiš da se dogodilo nešto čudno, pokušaš da razumeš, naravno bezuspešno, pa nastaviš dalje.
Preturam danas po slikama. To retko radim, ali mi uvek prija i bude mi lepo. Imam sreće da su mi slike u haosu. Mnogo ih je i pomešane su bez ikakvog obzira i odgovornosti prema vremenu i sledu događaja. Ima ih četiri puna sanduka. Kadgod zaronim među fotografije uvek naletim na poneku koje se uopšte ne sećam da je postojala ili je dugo, baš dugo nisam video pa sam i zaboravio da postoji. Tad se malo razveselim a malo i rastužim. Na slikama
"A ti dervišino moja, kadija postao, sudiš li, sudiš...Čovek dođe na vlast sa namerom da promeni svet, a promeni sebe...Svet ostane isti a valjalo bi ga iz temelja mijenjati. Samo strah ga drži ovakvijem."
Sreli smo se nekoliko puta. Samo smo jednom "službeno" razgovarali. Tada je, na neko moje pitanje o politici, citirao ove redove iz Selimovićevog romana. I objasnio mi zašto Beograd za njega arhipelag, skupina živopisnih ostrva.
Путујем јуче прво до Париза возом из Женеве, после овде до Блоа, у долини Лоаре где се сваке године одржава једна лепа конференција из моје области. Путјем и гледам она непрегледна поља, и личи ми на познате
Otišao je još jedan moj heroj. Ranko, hvala vam za sve.
devet godina je prošlo. još uvek traje predkrivični postupak u tužilaštvu.
Profesoru Vojinu Dimitrijeviću.
Sve što bih o njegovoj biografiji mogao da napišem bilo bi copy/paste sa izvora na web-u, te samim tim nepotrebno.
Dovoljan je link:
Preminuo Vojin Dimitrijević
Izvor: B92
Profesor međunarodnog prava i direktor Beogradskog centra za ljudska prava Vojin Dimitrijević