Opet Anonimni Autor, nastavlja svoju priču o kriptozoologiji...
Ako se još sećate rasprave sa mog prošlog bloga posvećenog jednoj izmutiranoj vrsti šumskih demona, sigurno ste zapazili da je Kakapo pomenuo zanimljivu temu o jednopolnosti balkanskih vilinskih stvorenja. I ako na ovim prostorima već postoje mnogi neosporni autoriteti na polju kriptozoologije, usudiću se da sa svog stanovišta stručnjaka za stare vilinske hronike, iznesem neka gledišta koje su u očiglednoj koliziji sa njihovim stanovištem.
Ovom problemu pristupio sam, po svom običaju, vrlo metodično i zaključio da se ovdašnji pristupi kriptozoologiji mogu podeliti u četiri kategorije:
1. Peregrašev pristup. Zasniva se na mnogim etnološkim pričama i podacima koji su postojali u državnoj administraciji, ali su zbog navodne neozbiljnosti kriptozoologije kao naučne kategorije uporno sklanjani od javnosti. Uz sve to, on koristi i privatne spise poznatih ličnosti kao i pronađene artefakte, što povećava verodostojnost njegovih teorija. Postoje, međutim, prigovori da se ova metoda isuviše oslanja na folklorna verovanja i da je prekruta u svojim stavovima, prosto nepropustljiva za nove ideje. Činjenica je, međutim, da je i pored prigovora A. Peragraš, nesumnjivo, doajen naše kriptozoologije i čovek koji je više od ikoga učinio da ona dospe u „žižu javnosti"
Specijalno ne podnosim specijalitete i specijaliste opšte informisanosti, faširane šnicle i fašiste, tanke kosti i uzrečicu Bože mi oprosti, anahrone, tvrde makarone i anarhiste, histeriju, Listere i listeriju, glikemiju i glisere, kada neko neumorno sere, ne podnosim ministre i njihove šofere, mistere, crna stakla, lavirinte, ogledala i misteriju, osim ako nije stari dobri Marti, ili ako nije upleten profesor Morijarti
Ne podnosim borce iz Borče, ni slađe ni gorče, ni tvorce ni tvorove, emotivne vampire i trolove, internet smorove, beskonačne sudske sporove, šuplje obore i torove, alatnice i šupe, one koji na keca ljube u dupe, čekiće, klješta, šrafcigere i zaključanu prvu fioku, sitnu i krupnu stoku, koju niko ne hvata, osim ako nije repata
Nakon doručka u hotelu odlučio sam da prošetam po okolini. Sledeće predavanje na kongresu biće tek u tri sata. Direktor ionako neće doći pre dva. Imaću dovoljno vremena.
Na mapi ispred hotela video sam da postoje desetine kilometara uređenih staza. Sve su bile prilično slične, možda je samo na jednoj bio ucrtan nekakav most. Krenuo sam tamo. Volim mostove.
Posle otprilike sat hodanja; preko dva brežuljka i kroz dve udoline izašao sam iz male šume pravo na most.
Razočarao sam se.
Kada sam seo za kompjuter, već je bila prošla ponoć. To znači da je na snazi jeftina struja. Tek što sam seo, ustao sam da uključim peći. Zima još nije kalendarski gotova, bolje nek je toplo. Onaj mali što čita struju još nije dolazio, iako je treći. Sumnjam da će doći u subotu. EPS ne može da se pomiri sa činjenicom da februar ima tri dana manje od januara i marta, i da, i pored jakih mrazeva i velike potrošnje, neka domaćinstva neće uspeti da ulete u crvenu tarifu. Zato odlažu čitanje, evo u mom slučaju do ponedeljka, petog, i nadaju se da će da ućare. Nije to mnogo u relativnom iznosu, ali ako se pretpostavi da su tako preveslali više hiljada onih koji redovno plaćaju, nakupi se koji milion.
kopitari, pitanja i odgovori (zapravo bez odgovora)
Moja kobila i moj magarac su lipsali da bi me doneli do ovde. Zato sam prestao da jedem sisare. Ruke su mi krvave bez razloga, ali da li bi trebalo da budu?
Kada kući kuvam u sve stavljam KARI
moj polarni pas mete kao pustinjske oluje
uopšte ne mari, na kućici mu PIŠE
putem električne struje
JOŠ PRLJAVIJI HARI
na tavanu pucketa presnimavana VHS kaseta
sa devojkama kojima vire
delovi naKITA
iz dupeta
Iako je sunce, iako je toplo
neki nose jakne
neki su za Ruse
neki su za buba-švabe jer živa bića ne treba da trpe
neki se jebu u dupe i to je sasvim u redu
nekima je Dejan Mijač pokvaren odvijač
We have now drifted into the third year of GFC (that is the Global Financial Crisis and specifically NOT Going For Coffee) and everyone is STILL nay-saying the economy and waxing gloomy about the prospects for this year.
What do you think for this year? Do you see any signs of improvement? Do you think we are out of it? Do you think it will continue? In the questions we should see the answers. The point is that nobody really knows, and everyone seems to be turning to friend, neighbor, family member, and random guy on the street waiting for the light to change to see if the light will really be changing or not.
Књигу пише зли Трибунал-(Х)ага:
"Рашо крив си крвави ти зуби!"
Кад је Раши књига допанула,
Књигу чита горке сузе рони
"Ђе ме шаље од моје фотеље?
Ђе ћу бјежат` из земље Србије?
Нећу бјежат` из свијете земље,
Цара Лазе и пресветог Саве.
Но ћу бјежат горе у планину,
као што је бабо отлен дош`о!"
Оде Рашо горе