Malo sam kupio fore i inspiracije po netu i evo nove stvari, takoreći stvarčice (1:45)....180bpm, freestylee reggae riddim, akordi Am, Em, D
mislim da vrijedi posebni post
Just Dub!
Ovaj instrumental je upao preko reda u produkcijsku salu, usred započinjnja saradnje sa gavrosom na jednoj drugoj stvari.
Al taj "projekat" je metodičniji, traži više prolaza, traženja, sklapanja...u konačnici - vremena.
sama pjesma je posveta uvrnutoj rege stvari od Snakefingera, Kill The Great Raven, mada nema nikakve zvučne asocijacije s originalom sem što povremeno koristi iste akorde i tempo :)
Svaki susret dve sestre predstavlja novu priliku da se odredi koja će imati glavnu reč. Foto copyright © Nitin Bhardwaj
Sutra, 3. marta, je Svetski dan divlje faune i flore (World Wildlife Day), prilika da se osvrnemo na svu raskoš živog sveta koja nas okružuje. A sećam se kako su mi u više navrata, dok sam nepomičan posmatrao ptice, prilazili i njuškali me poljski miševi. Verovatno su samo proveravali da nisam već mrtav i da li mirišem jestivo, ali ja sam se divio njihovoj hrabrosti i radoznalosti da priđu nekom ko je toliko veći od njih.
Slede neki trenuci radoznalosti, bez nekog određenog reda:
Od onog bloga o mom (javnom) primanju na ritam mašinu, nisam se zaustavljao :) Štaviše, zaglibio sam još dublje.
U proteklih nekol'ko dana, sklepah jednu omanju kolekciju rege uradaka. Tačnije njih 9. Materijal taman za jedan klasičan album.
No, da se ne zanesuvam previše. Ovo su više skice, grubo zabilježene trapave ideje. Al ima i interesantnih momenata. Dakle, da nedužim:
I consider myself to have been the bridge between the shotgun and the binoculars in bird watching. Before I came along, the primary way to observe birds was to shoot them and stuff them. (Roger Tory Peterson)
Gost-autor: Čupavo Derište
Još jedan idealan septembarski dan pre najavljenog hladnog i kišnog perioda. Kasno je leto, ali se svakako miris jeseni već oseća. A to je jedno tužno godišnje doba. Vegetacioni period se polako završava. Iza nekada zelenih biljaka ostaju polugole grane na kojima se tek ponegde leluja poneki žuti listić. Ustala sam rano, sećam se da me je nešto probudilo tog jutra. Kada sam izašla napolje i videla jutarnju čaroliju jednog kasnog leta, odlučih da je baš taj dan idealan za moj plan.
ovako izgleda novi kostim, sija na sve strane, kako irske vile zapovedaju,
dakle, spreman je.
U životu sam neke stvari radio premalo, neke taman koliko treba, a seobe spadaju u onu treću vrstu. Broj prenešenih ali nikad otpakovanih paketa se sa svakom selidbom uvećavao, a lenj kakav već jesam neke od njih nisam otvarao već dvadesetak godina. A drugo što treba da se zna je da sam kao mladi junoša pisao neku kao poeziju, mislio sam u ta doba dosta dobro o njoj, ali sam prestao sa tim kada sam napunio 24. To se nimalo slučajno poklopilo sa prvih nekoliko meseci
Baš smo se pre neki dan lepo raspričali na FB-u na temu kako bolje raditi, živeti takoreći, kad sam ja naglo i neočekivano vrcio sa te svilene krpice i zatekao se u paukovoj mreži „bubica" koje sam onomad ostavio „za posle", ko da su neka poslastica. I to ne u nekoj urednoj mreži nego onoj pravoj seoskoj gde pauk ko da je popio malo i mlati bez plana i programa (kako zna koje su niti lepljive, a koje nisu nije ni njemu jasno).
I sad, odjednom, subota - idealno vreme da se izlistaju saveti za bolji rad, pa do Ponedeljka uredno zaborave, da se ne opterećujemo previše radnim danom.
I evo te, jedne druge paučine, paučine od saveta, finije po definiciji, naravno, zvezdasto entogonalne, na FB-u izlistane pod urednim imenom očigledno jedne „mračne" organizacije „Landscape Architects Network":