Ona Morava, sa sve komentarima me zarozala načisto. I inače kada vidim odnos društva prema mestu na kome postojima me zaroza načisto. Kao da nemamo decu i kao da sve treba da pojedemo, požderemo i potrošimo, a deci dugove da ostavimo.
Odavno se zanimam za recikliranje, kao proces koji štedi resurs. Kako kod nas reciklaža nije na zavidnom nivoou, a po političkim kuloarima se šuška kako je upravljanje otpadom i recikliranje pripalo jednoj stranci, a ta stranka ima sad pametnija posla, neće zaživeti skoro. Palo mi je na pamet da bi mi mogli da damo svoj doprinos blogoakcijom,
Pred pramcem kanua se, na mirnoj površini, ogleda drveće i busenovi žutog, vodenog irisa, dok gakovi love ribu sa korenja koje viri iz podlokane obale.
Dok zaštićeni rezervat Veliko Ratno ostrvo izgleda ovako
http://www.songofthepaddle.co.uk/forum/showthread.php?t=17812 ,
nedaleko odatle, treća reka beogradska - Topčiderska - izgleda ovako (foto: Sever Nagulov):
A
Na svom blogu "Osnovno ljudsko pravo na alkohol i Jelenu Karleušu" zajecarski domacin Pedja me banovao i obrisao moj komentar, koji je glasio:
NASLOV: Shikana
TEKST KOMENTARA:
E bre mnogo teskih reci (slucaj, pravo, izbor, zabrana...itd) za obicnu shikanu pevaljke koja je tebi moz'biti sveta krava, al je drugima samo krava.
lol
__________________________
Hehehe, kad ga Freehand
Gost autor: Rejlem
Prenosim dopis profesorke Jasmine Vujić sa Berkeley-a, koji se odnosi na dekomisiju nuklearnog reaktora u Institutu Vinča i izmeštanje nuklearnog materijala iz Vinče.
Osim pitanja koja se odnose na bezbednost svih nas, ovo se može posmatrati i u sklopu priče o izveštaju revizora, i povučenom završnom računu za 2009. Revizija je pokazala da jedino u Ministarstvo nauke i tehnološkog razvoja nije nenamenski trošilo sredstva. Da li je baš tako?
Sve što je u Vinči po ovom pitanju do
Podaci i fotografije: Milivoj Vučanović
Mladi Lastavičari
Dakle, raslo blizu Vršca Dobro drvo. Bilo je krupno i lepo i dominiralo obešumljenim Banatom. Pružalo je dom pticama, pa tako i u Vojvodini vanredno retkom orlu Zmijaru (jeste, baš TO drvo).
Svaki susret dve sestre predstavlja novu priliku da se odredi koja će imati glavnu reč. Foto copyright © Nitin Bhardwaj
Zavojiti put kroz ‘džunglu’ vodi nas do druge oblasti Tadoba Tiger Reserve u centralnoindijskoj državi Maharaštra - jezera Telija. Pokraj samih kola u pokretu opažam prugastu vevericu, dok ispred nas pretrčavaju šumske prepelice. S bandanom vezanom preko nosa, u oblaku prašine stižemo na obalu drugog jezera, gde nas nadleće ćubasti osičar.
Umrla je matematičarka Marjam Mirzahani. U rodnom Iranu diplomirala matematiku (prethodno osvojivši dve zlatne medalje na matematičkim olimpijadama), otišla na postdiplomske studije u "omrznutu Ameriku", u CV upisala Princeton, Clay, Harvard, Stanford. Jedina žena koja je dobila Fieldsovu medalju koju često nazivaju Nobelom za matematiku iako je sigurno ekskluzivnija jer se dodeljuje tek svake 4 godine.
Umrla u subotu od raka.
Sutradan je u Iranu njena slika bila na naslovnim
Od jutros gledam i slušam dramu onih mučenika što ostadoše zavejani, pa mi ne izlazi iz glave letošnja rečenica jednog starog Sremca. "Jeste, posekli ga, a pitaću i' kad stigne zima, kako će da iziđu iz sela?"
Odavno nije bilo bloga o kuvanju - sve neke dosadne teme, te politika, te Vučićev visoki pritisak, te oće li Radule preuzeti vlast ili napisati simfoniju ili će možda izmisliti teleportovanje pa svakog člana svoje sekte teleportovati direktno u Fort Knox, te oće li Nišlija sa Vračar duđe u vladi, te oće li Čeda da kresne Tadića ili obratno i sve tako neke štajtigajaznam teme. Dosta je bilo mlaćenja okolo džbuna, štobono rekla jedna pokondirena blogoštrokondža,