Upozoravam da ovo nije tema o četnicima i partizanima.
Vlada Srbije je o tome već uputila parlamentu odgovarajući predlog izmene Zakona o državnim i drugim praznicima i uskoro će se naći pred poslanicima. Tako će Srbija dobiti još dva državna praznika - Dan primirja u Prvom svetskom ratu i Dan sećanja na srpske žrtve u Drugom svetskom ratu .
Smatram da bi Srbija konačno trebalo da među državne praznike vrati i Dan istanka, a koji će to datum biti neka se dogovore istoričari i učesnici ali bez stranačkih i ideoloških pristrasnosti i utrkivanja za jeftine dnevno-političke poene. To nije dnevno-politički već trajna nacionala vrednost slobodarskog duha i tradicije srpskog naroda. Taj dan ne treba vezivati za bilo koje ideološke kalkulacije već naći dan kada su ustanici izveli prvu akciju ili još bolje zajedničku akciju protiv okupatora jer je činjenica da su oba pokreta te 1941.godine krenula u borbu protiv okupatora.
Deo obrazloženja može naći i u govoru predsednika Tadića
Najtragičniji trenutak u istoriji Smedereva dogodio se u 14 časova i 14 minuta, 5. juna 1941. godine.
Bio je četvrtak, pijačan dan, grad pun seljaka koji su se vraćali s pijace, đaka koji su toga dana podizali svedočanstva, u Smederevu je gostovalo Novosadsko Pozorište, u poseti gradu je bio sin jedinac budućeg predsednika srpske Vlade Milana Nedića sa trudnom suprugom, voz je iz nepoznatih razloga kasnio 2 minuta...
Želim da se ovaj post shvati kao poziv da se narodu kaže istina o svemu, ništa ne idealizovati ni satanizovati, jednostavno ne lagati narod i omladinu radi uskostranačkih interesa.
Nije mi namera da ovo bude uvod u izanđalu raspravu o četnicima i partizanima već da ukažem na neprimerno prećutkivanje istorijskih činjenica i nemušto saopštavanje kako je Srbija odana antifašizmu, kako je dala ogroman doprinos borbi protiv fašizma, a da se izbegava svako pominjanje Narodnooslobodilačke vojske i partizana. Srbija više zvanično nema ni Dan ustanka pa koje su se to onda snage niotkud pojavile i dale doprinos pobedi nad fašizmom?
Eto, juče je obeležena 67.godišnjica oslobođenja glavnog grada Srbije u 2.svetskom ratu.
Izveštaj o tome RTS pokaza u 31 minutu udarnog dnevnika ,a gradska TV STB u 16-oj minuti udarnih vesti.
Nа 22. sesiji Igmаnske inicijаtive u Pаlаti Srbijа u Beogrаdu govorili su predsednici Srbije, Hrvаtske i Crne Gore i predsedаvаjući Predsedništvа Bosne i Hercegovine kаo i komesаr Evropske unije zа proširenje Štefаn File.Tom prilikom predsednici su potpisali zajedničku izjavu pod nazivom "Partnerstvo za evropsku budućnost regiona".
U govorima svih učesnika dominirala je želja i uverenje da se Balkan konačno debalkanizuje i civilizuje, da se uradi sve kako se ružna istorija više nikada ne bi ponavljala. U tom smislu je istaknuta ideja “skandinavizacije Balkana” na osnovama sličnim tzv. Nordijskom modelu saradnje Skandinavskih zemalja.
Tekst sa ruskog preveo expolicajac.
Prvi deo:
Jedinice specijalne namene, ruskih oružanih snaga direktno su podređene glavnoj obaveštajnoj upravi Generalštaba, pa ih zato još i nazivaju specijalnim snagama GRU. Taj naziv je više poznat široj javnosti. Specijalne jednici oružanih snaga RF sastoje se od „vojnih specijalnih snaga“ i „specijalne flote“. Svaka od ovih celina, stvorena je nezavisno jedna od druge, ima zasebni istorijski razvoj, i svoje zadatke. Današnja priča je o „vojnim specijalnim snagama.“
Već se najavljuje i termin izbora, a izborna kampanja je uveliko počela. Veliko je pitanje da li će se , kao svih ovih godina izbori dobiti ili izgubiti na prodaji magle o krupnim nacionalnim interesima ili konačno govorenjem istine i okretanjem konkretnim životnim pitanjima. Zato ne bi bilo loše da stranke i političari razmisle da li će dobiti više glasova ako narodu kažu istinu ili ga i dalje budu zamajavali. To posebno kada je u pitanju Kosovo jer kako god urade rizikuju.
Ako kažu da Kosovo definitivno nije u Srbiji izgubiće jedan deo birača, ako kažu da jeste i da će ga „braniti ako treba i ratom“ takođe rizikuju da izgube jer narod zna da to nije tako.U suštini, narod na Kosovu je baš briga koja će stranka dobiti a koja izgubiti, za njega je važno kako će se njihov problem rešiti, a vreme je da se reši.
Upravo o Kosovu danas u intervjuima imamo stavove jednog političara i jednog analitičara, pa vredi analizirati i političara i analitičara.
Sefardi su još polovinom 16. veka počeli da naseljavaju Smederevo, razvijen zanatski i trgovački centar koji je tada bio biskupija. Imalo je 17 rezidencijalnih i dvanaest imenovanih biskupa da bi krajem 20. veka iz titule beogradsko-smederevskih biskupa, na predlog Alojza Turka, bilo izostavljeno Smederevo. Grad je na samom kraju 19. veka imao 6.875 stanovnika, od toga 139 Jevreja.
Eksplozija municije u smederevskoj tvrđavi 5. juna 1941. raznela je sinagogu, jevrejsku mahalu i neznatno dalje katoličku crkvu Katolici su u junu 2006. na temelju starog svetilišta osveštali novu crkvu.
gedza.73
Šumadija ima sve ppreduslove da postane Narodna Republika Šumadija.
Istorjsko nasleđe je vrlo bogato i dugo. Geografski zaokružena i omeđena.
Ima svoj jezik, svoje institucije ( njih i previše) raznorazne industrrije, poljoprivredu...
Rakiju i slivovicu da ne zaboravimo.
Ima par miliona ljudi koji ne žele da žive sa Beogradom i da ih on izrabljuje.
Jerina Branković (rođena Irina Kantakuzin, u narodnoj tradiciji poznata kao Prokleta Jerina) je bila srpska despotica, poreklom Grkinja iz porodice Kantakuzina, žena despota Đurđa Brankovića (vl. 1427-1456), za koga se udala 26. decembra 1414.
Ne zna se tačno godina njenog rođenja, uzima se približno da je to 1400, moguće je da je rođena i nekoliko godina ranije. Njen otac bio je Dimitrije I Kantakuzin, koji je imao titulu sevastokratora od decembra 1357. i despota Moreje 1383. Rođen je bio oko 1343. a umro između 1384. i 1420. Dimitrije je bio unuk
sasvim svedena, nepretenciozna, ozvučena sećanja jednog izvođača spikersko-voditeljskih radova
... Tek sam se bio vratio iz vojske i baš sam se uželeo Indeksa... Taman dođoh u Beograd, a Glavni i Zamenik Glavnog se posvađali. Pa se pomirili. Dođem i otčitam jedne nedeljne velike vesti s Tamarom, čujem od ljudi detalje svađe i pomirenja. OK, trebalo je da se za neki dan pojavim na redakcijskom da dobijem raspored. Ali, ona dvojica se opet posvađala, ovog puta javno, preko radija, telefonskih sekretarica i novinskih agencija... Nisam ni sa jednim bio u posebnim odnosima,