Nemam običaj da čitam kad ustanem. Jutros sam napravio izuzetak. Možda i nisam, kada se bolje pogleda. Čitao sam ležeći; tek što sam otvorio oči, uzeo sam knjigu koju sam pre nekoliko dana dobio na poklon od devojke. Jednom davno sam spomenuo, dok smo sedeli na klupi u parku, kako imam želju da pročitam tu knjigu, i kako ću je, prvom prilikom uzeti iz biblioteke, ona je to zapamtila, i sada posle nekoliko nedelja (pritom bi valjalo naglasiti da sam ubrzo zaboravio na tu knjigu, što znači da je nisam ni uzeo iz biblioteke kako sam nameravao), knjigu sam imao u rukama, i propisno sam se obradovao; ne samo iz razloga što sam lud za tim austrijskim piscem, već me je obradovao njen gest. Dok smo večerali, izrazio sam joj zahvalnost, i jedva sam dočekao da je zgrabim (knjigu!) i prepustim joj se, u potpunosti.
Danas je 4. mart, 2010. Sutra rano ujutru krece nova naucno-edukativna ekspedicija na Antarktik... novih 50 ljudi ce imati tu privilegiju da se upusti u neverovatnu avanturu i stekne neverovatno zivotno i profesionalno iskustvo... Osecam blagu zavist prema svima njima, a opet sa druge strane neizmerno sam srecna jer ce nova lica, entuzijaste imati priliku da prodju kroz slicno iskustvo kao sto je moje.... Uh, kako bih isla ponovo!
Obuzeta nostalgijom i secanjima na neverovatne dve sedmice provedene u prelepoj ledenoj pustinji, i citajuci svoj dnevnik napisan tokom ekspedicije, naisla
Javilo se neki dan, izmače mi se ispod ruke, drvene bojice se oteše kontroli i bi ovaj stripić a nije bilo nekog suvislog objašnjenja zašto baš tako, možda ništa drugo do da se pokaže da i među pticama ima kojekavih, čisto ornitološka skaska, pura natura i čovek unutra, međutim moj drugar gleda slikice i kaže da sam opet crtao njih, - a koga, bre? pitam zbunjeno a on opet - pa njih, šta se praviš pametan … posle, sedim sam sa sobom i
Prikazanje srBske retorike ... I ZAPAD I ISTOK I NA SVE STRANE DOBRO JUTRO ...
... sve jedno koja zagrize, istočna ili zapadna ... plivanje i plutanje u mestu sledi ...