By Agence France-Presse
Thursday, June 26, 2014
Odlazeći izraelski predsednik , Šimon Peres, dobio je u četvrtak Kongresnu Zlatnu Medalju, tokom njegove oproštajne posete Vašingtonu i posle decenija rada s američkim liderima.
Devedesetogodišnji Peres, koji napušta kancelariju sledećeg meseca, odao je počast "Američkom snu" i salutirao je Vašingtonovoj postojanoj podršci za jevrejsku državu.
"Mnogi ljudi me zovu sanjarom. Pretpostavljam da je to razlog što sam se uvek osećao kod kuće u Sjedinjenim Američkim Državama - Amerika kojoj je data privilegija da nosi snove čovečanstva".
Objasnio je kako ga je njegov mentor David Ben Gurion, Izraelov prvi premijer, poslao u Sjedinjene Države da uči engleski.
"Proučavaj američki san", rekao mi je. "To je ono što treba da radiš. I ja sam to i radio", rekao je Peres.
Lepe vesti iz izraela, nisu još uvek zvanične, ali evo,
centarlevi blok ima 58-60 mandata, spram 62-60 mandata desnoekstremnodesnog bloka.
Ja osećam olakšanje iz više razloga.
Nekako i ovaj kraj marta podseća na 'onaj'. Iz Prištine sam se vratio baš na ovaj dan. Autobus koji je polazio negde od Granda u 5 ujutru...u Beogradu oko 9.30. Znam da sam pancir ostavio u stanu u Prištini i da kolega koji me je zamenio može da ga koristi.
нисам најјасније схватио вест о дечанима? ко су били ти младићи тамо који су се бунили. зашто се умешао нато, и кога је нато штитио?
Ја знам ко сам
и по пријатеља својих господству,
и по благородности њихова лика...
Svetiljke...
Skrenuli smo s glavnog puta
i pošli niz Studentsku ulicu.
Studentima je mesto na ulici, zar ne?
Tokom proteklih 13 godina u radio emisiji "MUĆNI GLAVOM" gostovalo je mnogo zanimljivih ljudi, najviše satiričara, a potom književnika, umetnika, građanskih aktivista,
Da je živ kao što nije , danas bi Zdenku bio rođendan. Nina je na FB postavila nekoliko fotki sa Begečke Jame u spomen na našeg zajedničkog prijatelja. Žal za njim ne prestaje! Ispod u komentaru sam napisao da ne idem na pecanje od kako je Zdenko umro. Živa istina! Ne znam šta je s kućom, piše Nina, ne znam ni ja, ni ona ni ja nismo bili na Jami od onda! Nema Zdenka, za nas nema ni Jame! Najverovatnije nikad više neću otići na Jamu!
Pijem prvu kafu, krenem....ali nikako da se odlučim da napišem mail svojim drugarima Pucu i Garu iz Podgorice. Ne znam
- I?
- Šta?
- Ušao si kod frizera, berberina, brice... šta ti ja znam...I šta si mu rekao? Dobar dan, kako ste? E baš lepo, evo ja malo došao da mi skratite kosu, gore trojka dole kec, vojska, znate, pravilo službe, jednoobraznost, znate i sami pa odmah se vidi da ste bili… Čekaj bre, jesi li rekao lepo razgovetno na čistom srpskom jeziku ili si u svom uobičajenom mumlajućem maniru istisnuo par slogova kao vazduh iz frizerske stolice.
- Ma, objasnio sam mu sve lepo. Klimnuo je glavom. To ti je internacionalni znak za razumem.
- Uuu što si pametan!Pa što onda izgledaš kao kopile Miška iz Ko to tamo peva i grdeličke buljine? Em si ćelav em su ti obrve non-stop dignute kao da ti je nešto duboko u grlu? Natakni šlem na tikvu ima dece na ovom peronu! Ladno su moroni poveli decu u ovaj plač i kuknjavu.
- Nemoj mahati tim srednjim prstom vidiš da su svi pod teškim naoružanjem!