Za dlaku je izbegao da mi se pridruži i drago mi je zbog toga. Mnogo stvari je ostalo koje će morati da obavi a vidim da mu je krenulo. Kako vidim? Vama koji ste živi ne bih mogla ni delić da objasnim pa da vam pričam sve do kraja sveta i Vasione. Ovde to nije najvažnije, govorim o njemu. Ne sećam ga se s Akademije iako je na trećoj godini bio u klasi do moje, ali se on mene sećao. Govorio mi je da sam bila prelepa devojka veselih očiju ali uzdržana, pocrvenela bi na svaku reč, na svaki pokušaj komunikacije. Manje, više, ostala sam takva do kraja života. Osetljivost
Jedna od prijemčivijih poliičkih parola je da su monopoli nedopustivi. Ali, ne znam kako da vam kažem, i ovaj politički poklič, ma koliko slatko zvučala deli sudbinu većine svojih sestara - parola: nema mnogo veze sa istinom. Monopoli nisu zabranjeni. Monopol, tj dominantni položaj, je, naprotiv, prirodni cilj svakog subjekta. Svakom je cilj preuzeti sve veći i veći deo tržišta, biti jači od konkurencije. Problem dakle nije osvajanje dominantnog položaja (dok god se pozicije zadobijaju legalnim načinima), problem je kada se osvojeni dominantni položaj zloupotrebljava. To ne samo da je problem, to je i protivzakonito.
Moja opčinjenost teleportacijom i planetom Saturn otpočela je u osmom razredu i knjigom Putevi saznanja o vasioni Branislava Ševarlića. Te godine astronaut Eugen Cerman i arheolog Harrison Schmidt su poslednji put sleteli na Mesec u misiji Apola 17. Misije Apola 18, 19 i 20 su obustavljene.Srećom po moju nadu u putovanje do Saturna
vucic je skorije pominjao kako je neki americki investitor kome je svastika ministar u vladi srbije hteo da reketira srbiju a da on to nije dao.
svastika je kori, sestra joj je lidija a investicija je oko nekih vetroparkova po vojvodini gde se prvo daju pa oduzimaju dozvole.
juce je javnost obavestena da je procureo snimak razgovora izmedju lidije i bojana (novi lik u sapunici a u stvari je predsednik opozicione stranke (u republici) i na vlasti u vojvodini gde se ona zalila kako joj je kum premijera srbije trazio 2 miliona eura u gotovini da dobije te dozvole.
malopre
Ukus proje otkrila sam kad sam već uveliko imala svoju ličnu kartu i država me smatrala odraslom. Slično je izgleda sa svima čiji su se roditelji sećali rata i poratnog vremena a kojima se ta ista proja toliko smučila da je bila doživotno proterana iz kućnog jelovnika.
Kolege su pokušale da rekonstruišu zašto baš proja. Te nema kvasca, te nema praška za pecivo, te se mešala sa strugotinom, al ja nešto držim da je osnovno što je čini projom
Strašan, veliki, nesaglediv i bespovratan gubitak za Mirovni Izrailj.
Jedno od pitanje jeste i zašto se iko buni, šta to Vučić radi pogrešno, pa se navalilo da ga se "napada"? (on je neprekidno u svojoj ulozi jadne žrtva pod stalnom baražnom vatrom)
I sam je rakao da na protestima ima i pristojnog sveta i da je spreman da sasluša gde greši.
Bez ikakvih pretenzija da ozbiljno pomislim da me Vučić može smatrati pristojnim (to bih doživeo kao uvredu i ogroman poraz svojih roditelja u vaspitavanju) ipak ću iskoristiti priliku da kažem nešto za II dnevnik.
////////////////////////////////
Ne želim da upadam u zamku
Teško je razdvojiti ideju od onog ko je sprovodi. Milsim, teško je emotivno razdvojiti. Dobra ilustracija je Vučić-EU priča. Koliko god ne bilo moguće opisati Vučića bilo čime što bi se u teoriji nazvalo "evropskim vrednostima", činjenica je da je EU u njemu pronašla gubernatora koji će ovaj sistem u kom živimo, privesti unapred zadanim pravilima (taman onoliko kakva ona jesu i koliko ona jesu). Da li to unižava ideju jedinstvenog evropskog prostora u kom postoji sloboda protoka ljudi, roba, uslugai kapitala (EU je ipak to, ništa posebno više)? Da li taj Vučićev evropski put
ne znam kako se to desilo ali vidovdan je značajan datum u srpskoj istoriji. nebrojeno mnogo značajnih stvari, koje su na ovaj ili onaj način obeležile istorijske tokove, se desilo tog datuma: kosovski boj, sarajevski atentat,rezolucija informbiroa, miloševićevo izručenje u hag...
danas sam se setio jednog događaja koji se desio ranom zorom vidovdana 1988. naime, cele noći smo čekali najveću borbu u istoriji boksa za nas nedovoljno stare da se sećamo "the rumble in the jungle", posle niza uvodnih borbi, odlaganja u poslednji čas (kasnije sam i saznao da su ponovo bandažirali
ne bi propao svet da je na semaforu uzdržanih bilo jedan više, a podržavalaca jedan manje.
i mene ne bila sramota moje zemlje odjutros.