Živimo na lepom mestu.. preko puta Ade Ciganlije, na čukaričkoj strani. Do skora bili smo jedina stambena zgrada u kraju (nedavno je sagrađena još jedna).. dakle, tu su uglavnom kuće, nekoliko gigantskih auto-salona (koji nam samo teraju vodu na usta) i oni, do skora naše prve komšije. Sad nas deli jedna zgrada, ali delimo istu lokalnu prodavnicu, banku, bacamo đubre u iste kontejnere i čekamo prevoz na istoj stanici.
Naše komšije žive u tzv. kolektivnom smeštaju, oličenom u jednoj velikoj kućerini, nekad verovatno namenjenoj nekoj državnoj ustanovi. Od kad su tu, ne
"U društvu oglupiš.
Nisi nikada primijetio, kako dođe ovaki čovjek "iz društva", pa priča nešto, što po njemu bijaše do užasa smiješno, a tebi to nije ni najmanje smiješno.
"Glupan", rekao si u sebi.
Ali važnije je ovo: istu ćeš glupost nazvati i ti smiješnom, kad si je donio sâm glavom iz društva.
I nećeš reći za sebe: glupan!"
Crni Vitez Psovke
********
Neka sećenja na Boljevac...
Čitam blog Aleksandra Stošića,Ponosni što su Boljevčani
Nedavno mi je na jednom blogu rečeno da pišam uz vetar. Ne, nisam se uvredio, naprotiv, jer sam u istoj rečenici upoređen sa Don Kihotom (voleo bih da verujem da poređenje stoji), pa mislim da autor te rečenice nije hteo da me uvredi ili možda i jeste ako se rukovodio onom sada na blogu često raubovanom o ponosu i stidu. No, to uopšte nije bitno. Bitno je da sam se, razmišljajući o pišanju uz vetar, setio Brajana.
Prošao je još jedan 1. april.
Dan šale(?).
A šala (kao i batina) ima dvije strane...onaj ko vrši radnju i onog nad kome se vrši.
A ironija nekad zna da bude baš surova.
Moja baka je rođena 1920. godine kao jedinica (od roditelja jedinaca, imala je predispozicije da postane razmažena) i detnjstvo i mladost je provela u Zemunu.
Pričala je kako je išla u školu, kako su ih druga deca zadevala "Rac, Rac – magarac", kako su "prečanska jela grozna", kako se često išlo "na igranke", kako je njihov radio Telefunken nadjačavao
"......
Za sve one koji žele malo da olade od svega čime nas "zatrpavaju" sa svih strana,
a ako je istina kako čujem da dolazi kod nas u septembru, ...pa nadam se da ću poživeti do tada...
Are you a shaman?
Yeah. There's goodness in everyone. That's the affirmation of a shaman.
But the word also implies a healer, magician...
Onomad kod blogokoleginice constrictorie na poslednjem blogu o Svratištu obećala sam sebi da ću da bih predupredila svoju zaboravnost, (tzv. mamnezija) svakog 30. u mesecu kad Stefanu pada mesecdan da pošaljem nekoliko porukica na 1019.. da pomognemo Svratištu bar malo. Pa eto.. danas je trideseti, Stefan je veeeeliki dečko, napunio je 9 meseci, a ja nešto mislim da nije loše da i vas , blogodrugare, podsetim na Svratište. Nije što mislim da
Poziv sa fejsbuka da prisustvujem ili učestvujem u eventu Random Acts of Kindness Day je provalio kapije sećanja, a poplava istih me je bacila u proleće 1993. prvu godinu emigracije, tačnije prve nedelje emigracije – Budimpešta, Varga Studio.
(Fotografija je delo Olivere Miletić - http://s123.photobucket.com/albums/o295/KreativniManijak/)
Lihtenštajn, Levi, Hiršl, Šajnberger, Kon, Buhvald, Vigenfeld, Vajs, Fišer, Alt, Kraus, Filinger, Gros, Flajšman, Rozenberg, Morgenštern. Istorija jevrejske zajednice u Sremskoj Mitrovici duga je i nažalost, čini se, završena: podaci iz poslednjeg popisa
"
."..Kako može metro da se otvori, to mi nije jasno. Dugo su ga pravili, mislim da je Evropa to od nas tražila, tapkali smo u mestu, trebalo se približiti Evropi.. Pola love je od zajma, građani su hteli da siđu pod zemlju pošto poto. Evropa je već odavno bila pod zemljom, mi smo nešto čekali i odlagali taj trenutak.
.....
...Sa jednom kartom mogu da se vozim ukrug, ali nikad neću moći da izađem napolje. Svejedno je, grad je isti i dole i gore....
....
....
....Krug ima vertikalnu