Zajednička akcija srpske dijapore, Crvenog krsta Srbije i Ministarstva za dijasporu :
Oporavak i letovanje za decu sa Kosova i Metohije
Akcija je pokrenuta na inicijaivu Predsednika Srpskog saveza iz Švedske
gospodina Nikole Janića.
Cilj akcije je da se obezbede finansijska sredstva za oporavak socijalno
Široko slovensko
25. april
Nekada su prelazi iz zemlje u zemlju skoro neprimetni i da nema graničnih kontrola i onih kapija za teškaše, automobile, pešake, putnik ne bi ni znao da je kročio na tlo druge države. Nekada su pak granice stvarne fizičke međe, linije razdvajanja različitih geomorfoloških oblika, pa se čini da im je tu prirodno mesto jer tamo iza počinje drugi svet. Ovo potonje slučaj je sa tursko-gruzijskim prelazom Sarp-Sarpi.
...pokazalo se da je ovo moje naivno zapažanje u samoj osnovi nerazumevanja suštine principa članstva.
Treća sreća. Postao sam član političke - ima li ih drugačijih? – stranke. Iz trećeg pokušaja. Što reče jedan građanin: „tri puta sam bio u opasnosti od smrti. Prvi put bacili bombu na kola, al’ ja nisam bio u kola“. U mom slučaju, prvi put me je predložio zastavnik Zoran (prve klase). U to vreme se stranke nisu zvale stranke, nego partije, a pošto je postojala samo jedna, nije bilo brige oko toga je li ili nije zauzeta njena troslovna skraćenica, nego se jednostavno govorilo Partija. Priliku da postanem član Partije sam morao da propustim. Delimično da ne razočaram pokojnog dedu, delimično jer mi se kao prva asocijaca na reč „Partija“ javljala zagušljiva prostorija puna sumornih prilika načičkanih uokrug veoma dugačkog stola.
U Srbiji, kojoj je japanski narod tokom protekle decenije itekako pomogao, rodile su se mnogobrojne ideje i predlozi solidarnosti,
Iz grada, zvanog vrata istoka i kapija zapada, privremeno sam se sklonio u vrata Alpa, kako nazivaju Salcburg.
Danas je ovde Uskrs i priroda se posebno pobrinula da „ukrasi" ovaj praznik. Sinoć je padala jesenja kiša, jutro je osvanulo pod snegom, a poslepodnevno sunce iza oblaka nagoveštava proleće.
Grad je u znaku zvuka orgulja, huka vode, cvrkuta lasta i mirisa rascvetalih magnolija. Nema napadnih bilborda, letećih kesa i naruženih fasada.
Dženika je jedan od pasa koje je hranio pokojni Vjeran Miladinovic Merlinka. Od kako nema Vjerana, svaki pas je otisao na svoju stranu, a tako bi i sa Dzenikom. Naravno, kafilerije / sramota države / samo cekaju priliku da ugrabe psa bez pedigrea.
Evo integralne verzije Dženikine sudbine....od moje prijateljice iz
24. 08.2013.
Danas krećem na turneju, koja će trajati oko mesec dana.
*
25.08.2013.
Sinoć me jedna budala preskočila BMX-om dok sam svirao. Tačnije, preleteo je bicikom preko koferčeta i pojačala (raspored stvari se vidi na jednoj od fotografija u ovom postu). Posle je hteo još nešto da izvede, neko polukružno okretanje (uz pomoć naglog kočenja), ali je pao. I, mogu vam reći, nije mi bilo žao: već je odavno punoletan, nije baš toliko mlad, a glupira se nešto...