Ljudska prava

„NUKLEARNI PROJEKAT“ ILI RESTITUCIJA?!

Freedom of Information RSS / 07.10.2010. u 13:32

Autor: Rodoljub Šabić

Ima li Srbija nuklearne balističke projektile? Nema, naravno, svi to znamo. Kao što bi znali i da ih ima. Znali bi i kad bi imala nameru da ih nabavi. Znali bi, vrlo verovatno, i značajan broj tehničkih i drugih podataka o hipotetičkom projektu nuklearnog naoružanja. Ustvari, nema mnogo stvari koje o tome ne bi znali. I bilo bi Vam razumljivo zašto ih ne znate.
A kako stvari stoje s projektom zvanim restitucija? Pouzdano znamo samo to da smo, pre otprilike pet i po godina, dobili Zakon o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine. Bez obzira na brojne zamerke na račun istog on je izgledao kao prvi ozbiljan nagoveštaj spremnosti države da se upusti u rešavanje problema koji je većina tranzicionih država odavno rešila - u vraćanje ili obezbeđivanje naknade za imovinu koja je oduzeta bez naknade primenom propisa o nacionalizaciji, agrarnoj reformi, konfiskaciji, sekvestraciji... I to spremnosti da to uradi brzo, vrlo brzo, jer je zakon „pozvao" lica kojima je imovina oduzeta, bolje rečeno njihove naslednike, da to, što pre, prijave, čak je i oročio podnošenje utvrdivši (bez ikakvog pravnog rezona) - ko prijavu ne podnese do kraja juna 2006. gubi svako pravo na restituciju!
Imajući u vidu tu nagoveštenu brzinu, ja sam juče, pet i po godina kasnije, imao razgovor „čudne" sadržine sa predstavnicima Mreže za restituciju, organizacije koja okuplja možda najveći broj ljudi koji polažu pravo na restituciju.
Obavestili su me da do relevantnih informacija u vezi sa restitucijom dolaze uglavnom nakon žalbi Povereniku za informacije. Podneli su čak 98 žalbi protiv raznih organa vlasti, uglavnom ministarstava. Do sada je rešena 71 - u 42 slučaja, odmah nakon intervencije Poverenika, i bez posebnog naloga, date su informacije koje su prethodno uskraćene, a u 19 slučajeva informacije su date nakon što je Poverenik to i formalno naložio.
Ali, jedan broj naloga još nije izvršen ili je izvršen „pro forme" i samo delimično, u postupku je 27 žalbi Mreže za restituciju, a u razgovoru mi je nagoveštena mogućnost podnošenja čak stotinjak novih žalbi.
O čemu se radi? Čime se ovi i ovoliki problemi u ostvarivanju prava na slobodan pristup informacijama mogu objasniti? Vlast još uvek raspolaže nekada oduzetom imovinom. I ne samo da raspolaže nego je, posebno najvredniji deo - građevinsko zemljište stavila na raspolaganje i nekim novim korisnicima. Zar nije sasvim prirodno što postoji interesovanje za to pod kojim uslovima ona to čini? Zar nije apsurdno svako suprotstavljanje tom interesovanju?
Možda se bar donekle mogu „razumeti" problemi u pristupu informacijama u pojedinim, konkretnim slučajevima. Mnogo je teže razumeti to što nije poznato koliko je koštala primena pre pet i po godina donetog zakona, ni to kakve i kolike resurse je zahtevala, ni kakvi su realni efekti (osim da je u elektronskoj bazi podataka Republičke direkcije za imovinu evidentirano preko 70.000 prijava ljudi koji su, od kraja juna 2006., željno očekivali „poseban" zakon koje, kako stvari stoje ne služe ničemu).
Ali, čime se može objašnjavati uskraćivanje informacija o nacrtima zakona ili dokumenata koji bi i inače morali biti na javnoj raspravi ili o postojanju ili nepostojanju i stanju bankovnih računa koji su zakonom namenski predviđeni upravo u svrhu restitucije?
Sva pitanja u vezi sa denacionalizacijom su opravdani, legitiman predmet interesovanja građana koji su zainteresovani da se imovina koja je nekad oduzeta njihovim porodicama vrati, ali i više od toga. Ona su i legitiman predmet intresovanja svih građana Srbije, po bar dva osnova. Zato, jer od načina, vrste i obima restituciju zavisi i deo tereta (koji će po neumitnoj logici pravila da ne postoje neplaćeni računi) direktno ili indirektno i oni snositi. I zato, jer će odnos države prema pitanju restitucije i način njegovog rešavanja izvesno biti od značajnog uticaja i na proces evropskih integracija Srbije, koji mnogi građani doživljavaju kao prvorazredni interes.
To su tri, više nego dovoljna, razloga da se (tragi)komični veo tajnovitosti, bez odlaganja skine sa „nuklearnog" projekta zvanog restitucija.



Komentari (9)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

apectator apectator 15:34 07.10.2010

stranacke propagandne akcije

"Mnogo je teže razumeti to što nije poznato koliko je koštala primena pre pet i po godina donetog zakona, ni to kakve i kolike resurse je zahtevala, ni kakvi su realni efekti (osim da je u elektronskoj bazi podataka Republičke direkcije za imovinu evidentirano preko 70.000 prijava ljudi koji su, od kraja juna 2006., željno očekivali „poseban" zakon koje, kako stvari stoje ne služe ničemu)."

To se ne moze razumeti.To je uopste i moguce jedino tamo gde i vitalni interesi gradjana mogu da budu predmet jeftinih stranackih propagandnih aktivnosti.Taj besmisleni zakon sa pravom idejom restitucije nikad i nije imao veze.On je bio obican propagandni trik G-17,ciji jedini cilj je bio da se pokupi neki procenat rejtinga.Taj cilj je tada verovatno ostvaren.A i sigurno nimalo skromnu cenu "primene" to zakona platili su opet gradjani.
Freedom of Information Freedom of Information 15:51 07.10.2010

Re: stranacke propagandne akcije

A i sigurno nimalo skromnu cenu "primene" to zakona platili su opet gradjani.

Cenu primene ili "primene" svih zakona placaju gradjani.Zato mora biti nesporno da oni imaju pravo da znaju sve relevantne podatke - od toga na kakvim pretpostavkama,cinjenicama,analizama i procenama se zasniva predlaganje zakona, preko troskova njihove primene,do stvarnih efekata.
apectator apectator 16:07 07.10.2010

Re: stranacke propagandne akcije

Zato mora biti nesporno da oni imaju pravo da znaju sve relevantne podatke - od toga na kakvim pretpostavkama,cinjenicama,analizama i procenama se zasniva predlaganje zakona, preko troskova njihove primene,do stvarnih efekata.

U slucaju Zakona o prijavljivanju i evidentiranju oduzete imovine ne zna se nista od toga. Osim sto sa velikom verovatnocom mozemo da pretpostavimo da je "primena" kostala mnogo novaca a da su korisni efekti ravni nuli.Treba li i hoce li neko da odgovara za to?
Freedom of Information Freedom of Information 17:01 07.10.2010

Re: stranacke propagandne akcije

Osim sto sa velikom verovatnocom mozemo da pretpostavimo da je "primena" kostala mnogo novaca a da su korisni efekti ravni nuli.Treba li i hoce li neko da odgovara za to?

Sigurno je da i pitanje odgovornosti kod nas tek mora da se otvori na pravi nacin. Za lose,pogotovo za ocito katasrofalne predloge zakona(svez a tipican primer je slucaj totalno neustavnog Zakona o informisanju} morala bi da sledi odgovornost. I politicka ali i profesionalna.Jer ne samo politicari nego i "eksperti" koji su stiteci i zastupajuci ideje svojih sefova prodavali rog za svecu i uveravali javost da je sve i svasta "evropski standard" morali bi snositi odgovarajuce konsekvence.
Ali i u vezi sa pitanjem odgovornosti ali i svakim drugim,generalno, najvaznije je da javnost ne bude u situaciji
mozemo da pretpostavimo
vec da raspolaze svim relevantnim informacijama.
madoxxx madoxxx 16:09 07.10.2010

Postovani g. Sabicu

ostavimo za pocetak sa strane pitanje restitucije. Zasto je ova drzava dozvolila stranim kompanijama da rade na njenoj teritoriji, cak i onim koje automatski otpustaju za pokusaj organizovanja sindikata u njima? Zasto ova drzava dopusta stranim kompanijama isplate minimalaca + dela na ruke? Zasto ova drzava reklamira nasu radnu snagu stranim investitorima kao najjevtiniju u Evropi?... E sad postavite pitanje zasto ova drzava daje oduzetu zemlju i druge nekretnine na koriscenje/prodaje svim tim kompanijama, i zasto ne sme da im je oduzme u procesu restitucije?
Zato sto bilo kakav pomak u restituciji kosta drzavu, bilo para iz budzeta koje se mogu bolje iskoristiti na shalterushe, korumpirane doktore, ne reizabrane sudije, kao i jos uvek ne uhapsene direktore u ZTP-u. Ali mozda jos vise na strane provizije za robovsku radnu snagu i vjetnamske uslove zaposljavanja.
Freedom of Information Freedom of Information 17:19 07.10.2010

Re: Postovani g. Sabicu

i zasto ne sme da im je oduzme u procesu restitucije?

Zemljiste koje je prenela na bar formalno savesne kupce i nece moci da vraca.Za to zemljiste ce licima kojima je oduzeto odnosno njihovim naslednicama umesto naturalne restitucije morati obezbediti naknadu(novac,obveznice ili nesto slicno,u krajnjoj liniji novac).Ali Mrezi za restituciju i javnosti nedostaju vazne informacije odnosno odgovori na neka vazna pitanja - koliko ima gradjevinskog zemljista koje jos uvek drzi drzava i zasto se ono ne vraca,da li ce se vracati ili ne,ako hoce,onda kada,sta su konkretni efekti tog "oklevanja"itd.itd.?
sevarlica sevarlica 13:40 08.10.2010

ufff

Pitanje restitucije, je jako veliko, teško i za mnoge bolno, ali ono je u isto vreme pitanje svih pitanja. To je pitanje neprikosnovenosti vlasništva nad imovinom, što pokretnom što nepokretnom, a privatna imovina je kamen temeljac standarda EU.

Naša zemlja ili ne zna ili ne želi da reši ovaj veliki problem. Lično mislim da je u pitanju i jedno i drugo. Valjda su do sada pokazali da ne mogu da usvoje ni jedan jedini zakon u celosti a o sprovođenju istih i da ne govorimo. Druga stvar je da ne žele, što i nije čudno kad se zna da su gospoda na vlasti mahom sinovi "drugova" koji su tu imovinu OTELI, a vlasnike stigmatizovali, proterali ili pobili.Mnogo je onih, specijalno po velikim gradovima koji žive u oduzetoj imovini.Naravno u ovo doba privatizacije je stavljena tačka na krađu. Imovina prelazi iz društvenog u državno, pa iz državnog u privatno, sve po sistemu daj šta daš i nosi.
Ovde se ceo problem još širi, jer ima onih kojima nije direktno oduzeta imovina ali su oštećeni.
na primer, mojoj familiji je srušena pekara, kafana, sve pod parolom smetaju javnom interesu i napretku a najplodnija zemlja zamenjena za površinski duplo manju urvinu na klizištu.Plus da pradeda nije podelio statak imovine na sitne delove i razdelio po široj familiji ni to ne bi ostalo.

Ono što je jako bitno u svemu ovome, je činjenica da je vrednost oduzete imovine veća od vrednosti CELE države Srbije. Nisu samo ledine i njive uzimane, većina fabrika po Srbiji, raznih proizvodnji, i zdanja su samo pretočeni u državno vlasništvo. Tako da prosto vraćanje sve imovine odjednom nije moguće, jer će država bankrotirati, ali sve može da se vrati državnim obveznicama sa dugačkim periodom prispeća(20,30,40,50godina)
uros_vozdovac uros_vozdovac 16:07 08.10.2010

Re: ufff

sevarlica


Ono što je jako bitno u svemu ovome, je činjenica da je vrednost oduzete imovine veća od vrednosti CELE države Srbije. Nisu samo ledine i njive uzimane, većina fabrika po Srbiji, raznih proizvodnji, i zdanja su samo pretočeni u državno vlasništvo. Tako da prosto vraćanje sve imovine odjednom nije moguće, jer će država bankrotirati, ali sve može da se vrati državnim obveznicama sa dugačkim periodom prispeća(20,30,40,50godina)


Ne znam ali mi se čini da je ovakvo rešenje loše. Naša generacija pri tom mislim na "nas" ljude u srednjim godinama, naša generacija "vlada" društvom sada...
Nasledili smo od prethodnih generacija nekakvu imovinu i rasprodali je, nasledili smo i pogrešne odluke i umesto da novcem od rasprodaje imovine vratimo dugove mi dugove prebacujemo deci na grbaču da je vraćaju. To mi je nekako bezveze, ali u potpunosti u skladu sa kvalitetom ove moje generacije. Ne umemo bolje, čini mi se, pa mi je bezveze i da ćutim o tome.
jovan69a jovan69a 08:05 09.10.2010

kolika je vaznost podataka-zasto se kriju

Svaka cast g. Sabicu, na svemu sto radi za gradjane Srbije.
Dva poslednja komentara pokazuju ekstremnu vaznost tacnosti podataka. Kao neko ko je upoznat sa materijom, mnogo mi je lakse da donosim zakljucke i samim tim imam i cistiju sliku, sta bi i kako bi trebalo postupiti sa restitucijom (nekima ocigledno nije dovoljno da ucimo na pozitvnim iskustvima onih koji su sproveli restituciju).
Kao prvo, APSOLUTNO JE NETACNO da je vrednost oduzete imovine veca od vrednosti cele drzave. Naprotiv, vrednost sve ukupne imovine koju potrazuje ovih 140.000 porodica, koje su rasporedjene u preko 70.000 predmeta u Direkciji za imovinu, je visetruko manja od kolicine i vrednosti imovine koju ova vlast namerava da pokloni samo nekolicini povlascenih clanova kluba Privrednik. Da, tacno vidite, DA POKLONI. Jos uvek je nepoznata vrednost i kolicina drzavne imovine koju su ovi "privrednici" uspeli da ukradu (nezakonito preveli na sebe drzavnu svojinu u postupcima privatizacije drustvene svojine) ili uzurpiraju (okupiraju). Ovde se ne vidi da je Mreza obavestila g. Sabica da je jos 100 zalbi koje su spremne, u stvari 100 zalbi protiv 80 opstina i 20 javnih preduzeca, o tome da nisu odgovorili na pitanje da li su za poslednjih 15 godina zakonske obaveze popisali sta od drzavne imovine koriste besplatno. Kako god se okrene, prica o restituciji i u Srbiji NE POSTOJECOJ privatizaciji drzavne imovine, je prica o DRZAVNOJ IMOVINI i DRZAVNOM ZEMLJISTU. Njega i danas ima bar 5 puta vise od sveukupno potrazivanog, a korumpirani (isuvise blaga rec) u vlasti su namerili da to zemljiste sto duze monopolisu (odrzavaju rezim drazvne svojine i eksploatacije) i na kraju predaju - poklone svojim mentorima (ili svojim prozivodima) tajkunima, ali tek onda kada bude bilo izvesno da ovi to mogu da brzo prodaju nekom sa strane, zato jer njima je zarada ispod 50000% od ulozenog (samo na ruke partijama) nikakva zarada. Ni slucajno ne sme da se desi da period dok su vlasnici potraje duze od mesec dva, pa da moraju da placaju porez na poklonjeno, porez na imovinu. Zato ovi iz Mreze, a to se moglo videti na jednoj nihovoj konferenciji, nemaju odgovore na sledeca ptanja:
- koliko gradjevinskog zemljista u drzvanoj svojini bi se bez naknade prenelo i kojim licima (npr. U Boegradu se od ukupno 77.600 hektara gradjevinskog zmeljista, desetine hiljada porodica - svi prijavljeni, potrazuje manej od 2.5% te povrsine),
- kolike povrsine gradjevinskog zemljista u drzavnoj svojini bi se primenom tog zakona, poklonilo uz i bez naknade ( nije pitanje nonsens, nego je ekipa na vlasti obesmislila i razgolitila pricu o tzv. naknadi za konverziju, sa uredbom o visini naknade, pa sada rade i izmene zakona kojim ce ubaciti u zakon da je cena drustvenog kapitala koju je neko "platio" u postupku tzv. privatizacije obuhvatila i cenu zemljista!!)
- koliko poljoprivrednog zemljista u drzavnoj svojini je registrovano? (bar 3 puta vise od ukupno potrazivanog)
- koliko u Srbiji postoji katastarskih parcela, kojeg (gradejvinskog, sumskog poljoprivrednog ....) zemljista i u kom obliku svojine?
- Ako je nesto u privatnoj svojini da li se i koliki porezi placaju?
- Ako je nesto bilo drustvena svojina, tj. svojina preduzeca koja su bila predmet privatizacije, kolike su poreze placali prethodnih godina (ako nisu placali poreze, onda je bila drzavna svojina, pa kao takva niej ni mogla da bude predmet prodaje, niti je po jos uvek vazecim zakonima prodata, druga je prica da li je korupcijom i kriminalom uknjizena kao imovina tog preduzeca - posao za specijalno tuzilastvo)
Odgovori na ova ali i mnoga druga pitanja, ne stvaraju samo kristalno cistu sliku iz koje covek vidi da i ova vlast moze brzo i na sveopstu korist, i ima odakle da vrati sve sto se potrazuje i da za ono sto ne moze da vrati da neku drugu drzavnu imovinu, bez ikakve potrebe za bilo kakvim obestecivanjem nego bi za drzavu, gradjane proizvela toliko pozitivnih efekata da niko ne bi mogao da objasni zasto se to do danas nije uradilo.
Ali, na taj nacin toliko bi kriminala isplivalo na povrsinu, sve bi se razgolitilo, a politicke srtrukture na vlasti, a narocito ove sto su jos 1968, pod izgovorom opravdanog bunta u stvari se zalagale da od levog bude jos "levlje", bile bi izbrisane sa politicke scene, bez obzira sto u Srbiji (ex jugoslaviji) komunizam nije bio ni priblizan kao u drugim zemljama, zahvaljujuci milijardama dolara merenih donacija i kasnije kredita. Pitanje restitucije je najmanje od svega ispravljanje neke nepravde zato jer se ona nikada ni ne moze ispraviti, pitanje povracaja imovine gradjanima, univerzitetu, zaduzbinama, je pitanje buducnosti na ovim prostorima i neophodno uspotavljanje licne odgovornosti pojedinca nad imovinom nasuprot kolektivne neodgovornosti nad imovinom kakva je vladala u komunizmu i posle tj. neo komunizmu koji danas vlada Srbijom.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana