Piše: Rodoljub Šabić
Juče mi je nekoliko novinara, molbama da ga prokomentarišem, skrenulo pažnju na jedan nov "fenomen". Rekao bih dovoljno "zanimljiv" da ne izgleda neumesno da pokušam na njega skrenuti pažnju i ovde, na blogu.
Reč je o "čuvarima kontejnera".
Dakle, JKP "Čistoća" iz Novog Sada odlučila je da angažuje privatnu firmu radi zaštite kontejnera i kontejnerskih mesta od uništavanja i oštećenja.
Već samo angažovanje privatne firme radi zaštite javne imovine, otvara neka pitanja. Na prvom mestu, da li zaista tu zaštitu ne mogu da obezbede policija ili komunalna policija. Posebno ova druga, jer je upravo ta zaštita figurirala kao jedan od osnovnih argumenata za njeno osnivanje.
Ali ako zanemarimo ta pitanja, onda je svakako nesporno da svako, pa i JKP "Čistoća" ima pravo da preduzima mere radi zaštite svoje imovine, pa je u tom kontekstu angažovanje privatnog obezbeđenja - "čuvara kontejnera", prihvatljivo.
Međutim, način na koji je uloga "čuvara kontejnera" predstavljena javnosti, posebno ovlašćenja koja "imaju", izvesno izaziva brojne dileme.
Oni će tako npr. "patrolirati gradom od 16 do 08 časova".
Oni se svakako mogu kretati gradom, od jednog do drugog objekta koji štite. Međutim, to nije "partoliranje" u konvencionalnom smislu, jer sva ovlašćenja koja eventualno imaju vezana su isključivo za objekte čija zaštita im je poverena, a ne i za druge prostore i objekte. Zato "patroliranje" (pogotovo ako kako kažu podrazumeva i npr."reagovanje na sumnjive") može kod nekog izazivati neprijatne asocijacije na nekakve nove parapolicijske snage.
Patrole će, kaže se, "imati sistem za obaveštavanje geolociranja, a praviće i foto i video materijal". Nije baš jasno koga ili šta će "geolocirati" ali bi moralo biti jasno da je mogućnost snimanja odnosno pravljenja video-zapisa dopuštena isključivo pod uslovima iz Zakona o privatnom obezbeđenju, a to znači da obaveštenje o tome da je objekat ili prostor pod video-nadzorom mora prethodno biti vidno istaknuto.
A "radnici koji patroliraju i obilaze kontejnerska mesta imaju pravo da do dolaska patrole policije zadrže počinioca bilo kog prekršaja ili krivičnog dela koje ugrožava imovinu za čiji obilazak i nadzor su angažovani. Imaju sva zakonska ovlašćenja i rade u skladu sa procedurama koje propisuje Zakon o privatnom obezbeđenju."
Ovu široku, fluidnu formulaciju "bilo kog" dodatno komplikuje, već nažalost, uobičajena nekonzistentnost zakona. Jer, Zakon o privatnom obezbeđenju, na koji se poziva, u članu 46 kaže da se mogućnost zadržavanja odnosi na lice zatečeno u vršenju krivičnog dela ili težeg prekršaja.
A,potom, kao "šlag na tortu", u članu 50 predviđa da se mogućnost zadržavanja odnosi samo na lice zatečeno u vršenju krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti. Čak i potpunom laiku je valjda očigledno koliko je velika razlika između "bilo kog prekršaja" i "težeg prekršaja", a pogotovo između prekršaja i "krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti".
Takve nejasnoće u praksi mogu izazivati nemale probleme i dovoditi do povrede prava građana.
Lična sloboda je jedno od osnovnih ljudskih prava. Nikada ne sme da bude dilema oko toga ko i pod kojim uslovima može da je ograničava. Zato bi se valjalo dobro zamisliti nad mogućnošću da se nakon "čuvara kontejnera" pojave i "čuvari travnjaka" ili "čuvari kioska" ili .... svi, s pretenzijama da građane, snimaju, legitimišu, "reaguju na sumnjive" i "zadržavaju".