Autor: Rodoljub Šabić
Pre nekoliko dana porodica poznate voditeljke RTS-a objavila je u medijima javno saopštenje čija sadržina je u najkraćim crtama, sledeća: "Naša Maja je desetak dana na intenzivnom lečenju. U pojedinim medijima pojavile su se brojne, uglavnom netačne informacije u vezi sa tim: od viška godina, načina dešavanja, temperature, dijagnoza i sl."
Osim toga što predstavlja povredu privatnosti pacijenta zakonima zaštićenu, to njoj ne može da pomogne, a porodici i njenim bližnjim stvara veliku i nepotrebnu bol.
Zahvaljujemo njenim kolegama iz onih medija koji su poštovali naše pravo na privatnost, čuvajući porodici preko potreban mir u ovakvoj situaciji. Od drugih očekujemo da će ispoštovati to zakonom zaštićeno pravo i potrebu da o svojim bolestima razgovaramo u krugu porodice i lekara."
Je li problem pretpostaviti koliko se povređeno porodica morala osećati kad se odlučila na ovakav korak?
Pre par dana, na Facebook-u (na profilu podrške jednom funkcioneru G17), uz imena tri čoveka (funkcionera DS-a iz Niša) objavljeni su i brojevi njihovih ličnih mobilnih telefona. Ti ljudi su, u kontekstu sukoba oko (ne)izgradnje nove sportske dvorane u Nišu "oglašeni" odgovornim uz izraženu nadu da će "snositi.... političku odgovornost za svoj (ne)rad". Ovo, sasvim nezavisno od odnosa prema (ne)izgradnji niškog Cara Konstantina, prosto nameće bar par pitanja. Npr. - Šta bi trebalo da stoji umesto one ...? Je li u pitanju neki "specifičan" oblik odgovornosti? I je li objavljivanje brojeva privatnih telefona u funkciji ostvarivanja te "odgovornosti"? Ali pitanje da li je reč o povredi privatnosti, se ne postavlja - očigledno da jeste.
Takođe pre par dana, jedan dnevni list u tekstu posvećenom pregovorima u štrajku radnika pravosudne administracije je, verovali ili ne, pored ostalog, objavio: "J.V. (21), sin S. M., sekretarke Republičkog sindikata pravosuđa, u više navrata hapšen je zbog posedovanja i prodaje opojnih droga! Upravo ove činjenice mogle bi biti razlog za to što je samo ovaj sindikat odbacio predlog Ministarstva pravde o povećanju plata zaposlenim u administraciji u pravosuđu za 40 odsto."
Dalje su navedeni vrlo detaljni podaci o događaju u "noći između 11. i 12. novembra 2004.", o pljački kioska "iz kojeg su odneti slatkiši i cigarete u vrednosti ..." za koju je, kao i za posedovanje kesice sa opojnom drogom maloletnom J.V. Okružni sud u Beogradu "izrekao obavezu da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima u trajanju od najduže godinu dana i trajno mu je oduzeo 3,93 grama marihuane." I posle sledi još preciznih informacija o kasnijim sličnim aktivnostima J.V.
I opet pitanja. O čemu se radi? Kako je uopšte moguće "videti" nekakvu vezu između prošlosti sina sindikalne funkcionerke i nepotpisivanja sporazuma o platama između sindikata i vlasti? Kako je moguće da se ovakvi podaci, zakonom utvrđeni kao naročito osetljivi, distribuiraju na očito vrlo slobodan način? Ko (uz dužno poštovanje prava novinara da ne otkriju izvor), zašto i kako to radi? Ali, ne postavlja se pitanje da li je reč o povredi privatnosti. - jeste, i to baš brutalnoj.
Ova prošlonedeljna tri događaja koincidirali su sa jednim, sa stanovišta približavanja naše zemlje EU, markantnim događajem, odlukom Saveta ministara EU da kandidaturu naše zemlje za članstvo u EU prosledi Komisiji EU. S tim u vezi dobro je podsetiti se da smo odavno sa EU potpisali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju u kom, pored ostalog, u članu 81. stoji obaveza da će „Srbija uskladiti svoje zakonodavstvo koje se odnosi na zaštitu ličnih podataka sa komunitarnim zakonodavstvom i ostalim evropskim međunarodnim propisima o privatnosti...."
Pojam „uskladiti zakonodavstvo" podrazumeva mnogo više od „proizvodnje papira". Pored novih zakona, podrazumeva i ostvarivanje standarda iz tih zakona, u realnom životu. Događaji iz naše prakse, govore da smo od toga udaljeni bukvalno „svetlosnim godinama" i da što pre, bez odlaganja, moramo početi sa menjanjem te prakse. I zbog obaveza prema EU i, mnogo više, zbog nas samih.