I ko kaže da u Srbiji nema jedinstva i da nikad ne možemo da se dogovorimo ni o čemu? Eto, ovih dana je postignut konsenzus o gej paradi: NEMA KOMPROMISA!
Kako prenose mediji, „niko ne spori osnovna prava homoseksualaca"... dok sede u svom stanu, daleko od očiju javnosti. Kad kažem niko, izuzimam gradonačelnika Jagodine, koji homoseksualizam smatra bolešću. Većina je za to da, „ako baš moraju, da paradiraju", ali ne u centru Beograda nego negde na Avali ili u nekoj zabiti.
Naruku onih koji zvanično podržavaju, a iskreno navijaju da se parada ne održi, idu i bezbednosne procene koje kažu da se očekuje približno ista količina nasilja kao prošle godine.
Moj omiljeni policijski ministar je sada daleko oprezniji nego onomad kad je naredio da se parada čuva. Sada povodom održavanja parade unapred traži konsenzus svih. Ne želi da najveću žrtvu podnese policija, kao onomad.
Gradonačelnik Beograda nežno oponira zvaničnom DS, koji je spreman da put ka Evropi asfaltira čime god bilo potrebno, pa makar to bila omražena Parada ponosa. Kaže da Srbija ima važnijih problema i da joj rušenje Beograda ne treba.
Nasuprot njemu, pojedini političari neodržavanje parade vide kao kapitulaciju države pred huliganima. Za huligane je jedina nepoznanica vreme i mesto održavanja parade, a oni već znaju šta će da urade. Čudo je taj adrenalin.
Postoje i patriJotske snage, koje se ograđuju od huligana s gnušanjem... Oni će da biju pedere iz svojih konkretnih razloga, a ne iz iracionalnih huliganskih.
Svoj doprinos usložnjavanju priče daju i predstavnici seksualne manjine „možemo zajedno" izjavljujući da će „Parada ponosa biti održana po svaku cenu i da ih ništa neće sprečiti u tome".
U međuvremenu pratimo broj stranih novinara i izveštača u Beogradu. Kad ih bude bilo više od 30 novopristiglih, znaćemo da je došlo vreme da ponovo budemo udarna vest.