Hobi| Život

Domaćin čovek - I čin - prvi deo

dirtyharry RSS / 30.05.2012. u 22:53

Krčkalo se i prepisivalo, dorađivalo i menjalo, na kraju je ispalo nešto što će i dalje da se krčka prepisuje i menja kad se nađe vremena za takve rabote. Pred vama je poduže parče podužeg teksta ali bez politike, bez naših i njihovih, bez šta bi bilo kad bi bilo jer šta god da bude njima će da bude bolje a narodu...

Imamo u turšiji i mnogo težeg štiva ali pored svakodnevice kome je više do drama i crnih misli. Pošto mi slike beže ovde po tekstu ko đavo da ih juri, počinjemo sa retkim redovima i bez slika... 

Lica:

Milivoje (Mile) Nikolić – biznismen

Svetlana(Seka) – Miletova žena

Steva – Miletov sin

Milica – Miletova ćerka

Pera – seoski pop

Milutin – carinik u lokalnoj ispostavi

Rade – Miletov knjigovođa

Mima – Miletova sekretarica

 

I

MILIVOJE, RADE

MILIVOJE (u svojoj kancelariji, čita novine, digao noge na sto, neko kuca na vrata, on baca novine, uzima olovku i papir i počinje nešto da piše): Da!

RADE: Dobar dan direktore, imate li malo vremena?

MILIVOJE: Pa imam nekog posla sad ali 'ajde mogu da napravim pauzu par minuta. Šta je u pitanju?

RADE: Tiče se novog poreza koji su uveli i koji moramo da platimo uskoro.

MILIVOJE: Kakav sad opet porez?! Pa zar nismo sredili taj porez već jednom?

RADE: Ma ne bre taj stari. Taj stari smo sredili, nego novi. Evo, pogledajte Službeni Glasnik, što je danas izašao (maše mu novinom). Detaljno sam pročitao ovaj deo za poreze i ima deo gde kažu da mi kao velika firma moramo da platimo dodatni porez na našu zaradu.

MILIVOJE: Ko kaže?! Kako kaže?! Što mi?!

RADE: Kako ko, pa država.

MILIVOJE: Ih, više i taj Službeni Glasnik. Uopšte ne volim te novine. Kad god izađe ja moram nešto da plaćam. Koliko smo samo do sada poreza platili. Sve me duša boli.

RADE: Ali direktore, nismo platili.

MILIVOJE: Svejedno, oni sada hoće moje pare da uzmu na sve načine, e, pa nećete da pređete Mileta. Slušaj Rade dobro. Da ideš iz ovih stopa u svoju kancelariju i nemoj da mi se pojavljuješ na oči ako ne izburgijaš neki način da se i taj porez sredi kao onaj prošli.

RADE: Direktore, prethodni porez smo sredili, ako i ovaj porez sredimo, to će da bude previše sumnjivo. Pa ova firma je najveća firma u ovom delu Srbije a kiosci plaćaju više poreza od nas.

MILIVOJE: Tako i treba. Zato te i plaćam. A sad idi i da me do popodne izvestiš šta si pronašao i koliko je to para koje bi morali da platimo po tom njihovom zakonu.

RADE: U redu direktore (izlazi).

II

MILIVOJE, PERA

PERA (kucajući prstom u otvorena vrata): Dobar dan domaćine! Može li se?

MILIVOJE: Oho, samo napred. Evo, ja sam sada baš upravo završio jedan veoma važan poslovni sastanak. A jel se mi ono beše za danas dogovorismo?

PERA: Pa za danas.

MILIVOJE: Auh bre, skroz sam to zaboravio. Ne znam gde mi je glava ovih dana.

PERA: Pa nije lako kada vodiš toliko veliku firmu. Nego koje to prostorije treba da se osveštaju?

MILIVOJE: Kako koje? Pa ove ovde. Pre nedelju dana smo se uselili u njih. Zar se ne vidi da je sve novo? Evo, vidi ovaj sto (kuca rukom o sto), čist mahagoni. Juče je stigao friška, još miriše.

PERA: Hm. Meni to više izgleda kao trešnja, smeo bih glavu da dam...

MILIVOJE: Ma ajde molim te, kakva trešnja. Čist mahagoni. Puno drvo, košta đavo i po.

PERA: Milivoje, meni je bre otac stolar i sasvim sam siguran da je ovo trešnja. Na koliko sam se ja trešanja popeo a ti mi sad ovde pričaš da je ovo neki tamo mahagoni..

MILIVOJE: Jesi se možda penjao na trešnje a jesi l' se nekad penjao na mahagoni? Nisi. Pa kako onda možeš da znaš da ovo nije mahagoni. Nego, jel imaš ti ovde tu aparaturu za osveštavanje?

PERA: Ma imam bre sve. Za čas će to da bude gotovo. (počinje da peva na staroslovenskom par rečenica i usred jedne pita Milivoja). Kako ti se beše ono zove firma?

MILIVOJE: Miletrans export-import D.O.O.

PERA: Aha (nastavlja da peva još par rečenica, ubacuje ime firme u njih). U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Amin. Eto, gotovo je.

MILIVOJE: Već gotovo?! Ne treba li to da traje malo duže?

PERA: Sve zavisi (pokazivanje novca sa dva prsta) može i duže.  Ovo je ono glavno a ionako ti reče da si u poslu, pa nisam hteo da te zadržavam.

MILIVOJE: Pa jes reko sam nego ajd da popijemo jedno piće na brzinu. Evo sedi tu. (sipa piće)

PERA: (seda) Hvala, hvala.

MILIVOJE: Da ja tebe nešto pitam kad si već ovde.

PERA: Pitaj bre brate.

MILIVOJE: Hteo bih da slavim slavu, ali ne znam koju.

PERA: Kako ne znaš koju, pa koju si slavu do sad slavio?

MILIVOJE: Nijednu.

PERA: A tvoji?

MILIVOJE: Istu tu.

PERA: Koju?

MILIVOJE: Pa nijednu. Tata je bio komunista tako da ništa nismo slavili. Kakve sad to veze ima? Evo, video sam da sad svaka politička stranka slavi po neku slavu, pa reko što ne bi mogo i ja da slavim.

PERA: Nije da ne možeš, možeš. A kog sveca bi ti slavio?

MILIVOJE: Paaa, ne znam, nekog najboljeg. Eto, to je tvoj reon pa eto, ti mi predloži nekog.

PERA: Evo možda Sveti Jovan. Silan svet ga slavi.

MILIVOJE: Uuuuuu, nemoj Jovan ko Boga te molim. Jel imaš nekog drugog?

PERA: Što? Šta fali njemu?

MILIVOJE: Ma ne fali mu ništa, ne kažem ja da mu fali nešto, nego to njegovo ime mi je nezgodno.

PERA: Kako bre nezgodno?

MILIVOJE: Eto tako lepo, nezgodno je bre brate. Odmah me podseti na ovog opštinskog sudiju, a kad god odem kog njega taj mi rebne neku kaznu. Eno, onomad me odrapio jer je kao moja firma bacala neko đubre na komšijin plac, a nismo bre. Evo, slave mi (krsti se). Nego daj nekog drugog, čim mi pomenu Jovana mene preseče nešto tu podgrudi. (pokazuje rukom preko stomaka)

PERA: Dobro, evo Sveti Luka.

MILIVOJE: Luka kažeš, nemoj ni njega.

PERA: Što? Šta je sad sa njim?

MILIVOJE: Jel imaš ti bre neki katalog svetaca, da ja to lepo pregledam pa da izaberem. Ne mogu ovako odjednom.

PERA: Jel može Sveti Nikola?

MILIVOJE: Hmmmm, može. Nikola mi lepo zvuči. Ne moram da se štrecam kad čujem njegovo ime. Može.

PERA: Dobro. 'Oćeš li da slaviš letnjeg ili zimskog Svetog Nikolu?

MILIVOJE: Što ne mogu obojicu? Kad mu to pada?

PERA: (vadi crkveni kalendar iz torbe) Pa jedan je leti a drugi zimi, evo ti crkvenjak pa pogledaj sam šta ti i kako ti odgovara pa ćemo da se dogovorimo. Evo, i ja moram da krenem tu u komšiluk, na jedno krštenje. Ti mi javi samo šta si odlučio, da ja zabeležim u crkvene knjige, dok sam još tu blizu.

MILIVOJE: Što jel' ideš negde?

PERA: Ma idem u onu crkvicu na kraju sela. Ova velika prokišnjava a i krov se urušava. Nije više ni da se ulazi unutra. Treba da se renovira ali dok dođu pare otići će pop sa ovog sveta.

MILIVOJE: Baš šteta bre što nema nikog da da pare da se crkva, dogradi i proširi, eh, šta ti je narod.

PERA: Pa evo možeš ti. Pogle' kolika ti je firma. Sigurno možeš da pomogneš malo.

MILIVOJE: Ma ja bih drage volje Pero ali nema se para sad a i ova kriza udarila. Jedva sastavljamo kraj s krajem.

PERA: (okreće se i gleda nameštaj i kancelariju) Pa jes vidim. Sve si mahagonije sastavio.

MILIVOJE: Ma jes mahagoni, si lepo reko malopre da je trešnja.

RADE: (kuca) Izvinite direktore što smetam, sastanak?

MILIVOJE: Eto ja zaboravio na sledeći sastanak. Jeste, slobodno. Dogovorićemo se već.

PERA: Vratiću se ja kad ovamo završim da vidim koju slavu si izabrao jer letnji Sveti Nikola ide ubrzo pa moram da dođem da svetim vodicu uoči slave ako tu slavu izabereš.

MILIVOJE: Važi pope. Dobro. Dogovoreno. Doviđenja onda.

PERA: (pije piće naiskap i briše usta u rukav mantije i spušta čašu na sto) Doviđenja.

MILIVOJE: (čim pop ode briše sto rukavom sakoa) Šta spušta ovo mokro ovde, koliko je to samo mene koštalo?

III

MILIVOJE, RADE

RADE: Direktore, nikako ne možemo da izbegnemo ovaj porez. Gledao, sam gledao, stvar je jasna i mora da se plati.

MILIVOJE: Što bre da platimo, jel to mora?

RADE: Pa eto, tako lepo. Mi smo prijavili koliki je naš prihod i država sad kaže e zaradili ste više od ovoliko i morate da platite. Nema tu šta da se menja, ovi poreznici imaju sve te naše cifre u papirima.

MILIVOJE: Ma pozvaću ja onog Miću da vidim da se to promeni.

RADE: Šta da se promeni, zakon?

MILIVOJE: Ma ne bre zakon, nego te naše cifre.

RADE: To je bre direktore velika stvar, možda i u aps da se ode.

MILIVOJE: Ma kad mogu ja da ga plaćam može i on u zatvor da ide za mene. Njemu je svejedno, išao na posao ili u zatvor, ne radi ništa ni na jednom mestu a prima platu, ustvari dve plate. Svi mu plaćaju, pa nek sedi u zatvoru. Nego, za ovu drugu stvar, kolko? Jesi li sračunao?

RADE: Jesam, ne tačno, ali okvirno znam o kolikim parama se radi.

MILIVOJE: Pa govori čoveče, šta ćutiš!

RADE: Trebalo bi da platimo oko trista hiljada.

MILIVOJE: Trista hiljada samo, pa to nije ništa, toliko je bilo letovanje za gradonačelnikovu ćerku. Ja sam mislio da treba mnogo više.

RADE: Evra, direktore. Treba da platimo oko trista hiljada evra, ne dinara.

MILIVOJE: Što, trista hiljada evra?! Pa jesu li oni bre normalni?! Kako trista hiljada evra? Pa kako su ga zaokružili baš na trista hiljada evra, ajde ti to meni lepo kaži?

RADE: Nisu ga oni zaokružili. Taj porez je pet posto na naš ekstra profit i to je oko trista hiljada evra. Ove godine smo dobro radili pa nije ni čudo što nam je porez toliki.

MILIVOJE: To ovako ne može, nego da ideš ti u kancelariju i da smisliš nešto.

RADE: Šta da smislim?

MILIVOJE: Kako šta da smisliš? Jesi l' ti završio neku školu ili nisi, si naučio nešto tamo?

RADE: Jesam.

MILIVOJE: Onda kad si naučio, onda to primeni i ovde.

RADE: To i radim.

MILIVOJE: Vidim ja kako ti radiš. Ti radiš a ja plaćam. Jel' nisi tamo naučio kako da izvrdaš ovakve zakone?

RADE: To se ne uči u školi. Tamo se uči kako da se radi po zakonu.

MILIVOJE: E, pa onda si džabe išo u tu tvoju školu. Pogrešnu školu si ti završio. Mora da ima neka rupa u zakonu. Ti što su pisali te zakone nisu baš toliko pametni a brate mi da nismo toliko štedeli nikad ne bi ni opstali. Pa firma bi bre propala da smo plaćali sve što ti po svim tim zakonima traže. Čim izađe novi zakon ko da su šalter otvorili nego da ti lepo sedneš i nađeš način da se sve to izvrda ili možeš da tražiš odmah drugi posao. Skup si mi bre i ti, samo čitaš te službeni glasnik, em porez em zakon idi tamo pa misli.

RADE: (pokunjeno) Dobro direktore (odlazi).

IV

MILIVOJE, SVETLANA, MIMA

MIMA: (ulazi)Direktore,  žena hoće da Vas vidi.

MILIVOJE: Ona je tu? (prolazi rukom kroz kosu, namešta kravatu)

MIMA: Da, čeka, ali je Rade bio tu pa nije htela da uđa.

MILIVOJE: Neka uđe, i donesi dve kafe, za mene bez šećera.

MIMA: Dobro direktore (odlazi).

SVETLANA: (ulazi) Dobro bre Mile imaš li ti ženu, imaš li decu, već nekoliko dana te samo jurim.

MILIVOJE: E pa sad si me stigla. Šta je bilo? Zar ne vidiš da sam ovde u poslu preko glave?

SVETLANA: Šta šta je bilo, ja već nedelju dana ratujem sa Milicom. Uvrtela je sebi u glavu da oće pravi rođendansku žurku sa osamnaesti rođendan. Aj što oće da pravi rođen nego oće 200 gostiju.

MILIVOJE: Kolko gostiju?

SVETLANA: 200.

MILIVOJE: Uh ljubi je tata dvesta put.

SVETLANA: Oće li tata dvesta put da izljubi i sva ona riblja jaja i one rakove?

MIIVOJE: Kak'a jaja, koji rakovi?!

SVETLANA: Pa tvoja ćera oće da joj rođendan bude na nivou pa je naručila 200 jastoga i kavijar.

MILIVOJE: Uh sve je na mene. Ako je baš. Nek se zna kad moja ćerka puni osamnaest godina.  Treba tako a ne ono ko ovi ode lokalni, kao skupe društvo a svi zajedno mogu u telefonsku govornicu da stanu. Nego ovako ti slavi kao Nikolići. Ceo kraj ima da zna da je moja ćerka postala punoletna.

SVETLANA: Aman Mile jel nije bolje te pare da se pametnije potroše, da se ostavi za njeno dalje školovanje a i osim toga ljudi jedva sastavljaju kraj sa krajem a mi treba da trošimo na kavijare i jastoge tolike pare.

MILIVOJE: Ma kakvo bre dalje školovanje. Ko je još video vajdu od škole, to samo ti i onaj naš blesavi sin zapeli škola pa škola. Evo vidi mene, jedva sam završio osnovnu. U srednjoj sam bio samo na velikim odmorima. Sada mi svi ti sa školom dolaze kod mene, eto im sad škola.

SVETLANA: A sve ono što se priča po gradu, to nikom ništa a ovamo oćeš da trošiš pare na kavijare...

MILIVOJE: Šta se priča po gradu? Ko priča po gradu? Govori!

SVETLANA: Pa pričaju da duguješ pare nekim ljudima, što za robu, što za što god drugo. A glavno je da još nisi platio prase Simi mesaru a i sam znaš koliko ljudi dolazi u mesaru. Nagrdili su te da ni Morava ne može da te opere. Još kažu Mile nema pare ni prase da plati zato i izbegava da prođe ovde. Bolje bi ti bilo da jastoge i kavijare juriš po Moravi jer ako se čuje kako plaćaš niko ništa neće da ti proda ni ako platiš unapred.

MILIVOJE: Pa i neka pričaju, baš me briga, samo da znaš i dalje neću da mu platim to prase!

SVETLANA: A što nećeš da platiš?

MILIVOJE: Nije bilo zdravo.

SVETLANA: Što si ga onda jeo ako nije bilo zdravo?

MILIVOJE: Šta? Oćeš da kažeš da je bilo zdravo. Sve bilo užutelo kao da je preležalo tifus...

SVETLANA: Da, da, reko mi je Sima da si se oko toga bunio i on kaže da je bilo sveže od tog dana i da je bilo zdravo. Samo me brukaš gde god se pojavim.

MILIVOJE: Sima ti reko da je bilo zdravo?! Ma zdravo njemu oko ispalo bre, nije tebe posle celu noć boleo stomak.

SVETLANA: Neće l' bit da te je boleo stomak što si pojeo pola praseta?

MILIVOJE: Ko to kaže?!

SVETLANA: Svi što su bili na proslavi dana firme. Kažu stavili konobari prase pred gazdu a gazda je'e li je'e. Otvorilo mu se žapče pa ne zna dokle mu dosta. Kao da su mu se probušili opanci...

MILIVOJE: Ufff ala će da leti perje samo kad mi padnu šaka...

SVETLANA: Ma pusti bre sad prase čoveče nego šta ćemo sa jastozima?

MILIVOJE: Kakvi su to kavijari i jastozi kad kažeš da toliko koštaju?

SVETLANA: Kavijar je od beluge crni i jedno pakovanje u oko da ga staviš košta ko nečija mesečna plata a ni jastozi nisu mnogo jeftiniji.

MILIVOJE: Koliko bre onda kila imaju ti jastozi ako su toliko skupi?

SVETLANA: Toliko da ima da te olakšaju više nego finansijska policija.

MILIVOJE: Kakva finansijska, šta finansijska, odakle ti znaš da će finansijska mene da olakša?!

SVETLANA: Ne znam da li će, al' znam da sigurno ništa ne plaćaš od dažbina a i mlopre sam videla mog školskog Luku sa još jednim kolegom pa mi i on to reče. On je sad finansijski inspektor. Eno su onde pored u prodavnici kupili po sendvič. Malo se popričasmo pa sam ih pozvala na kafu ovamo kod nas. Baš ga odavno nisam videla...

MILIVOJE: Šta?! Jesi l' ti bre normalna da mi zoveš finansijskog inspektora na kafu? Ti nemaš za ora'ovu ljusku u glave. Kuku, šta sad da radim? Džabe mi što se toliko trudim da poslujem dobro kad ćeš ti da me upropastiš načisto.

SVETLANA: Šta ti je bre čoveče? To je Luka moj školski bre. Mnogo dobar čovek a mnogo smo se i družili nekad...

MILIVOJE: Finansijski inspektor ne može bre da bude dobar. Da je dobar ne bi radio taj pos'o. A osim toga znamo se ja i on. Onomad me naterao da platim neku kaznu opet. Zato bre i neću da slavim Svetog Luku a ti mi ga još zoveš na kafu.

SVETLANA: Kakvog bre Svetog Luku? Ništa te ne razumem.

MILIVOJE: Ma nema tu šta da se razume.

....

 PS: Zbog trenutnih obaveza verovatno ću sporije da odgovaram na komentare, ako ih bude :-). 



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

loader loader 23:19 30.05.2012

1.

Imamo u turšiji i mnogo težeg štiva ali ...

Treba staviti malo vinobrana,
da se te teške teme ne rasplamsaju same od sebe i istroše

dirtyharry dirtyharry 12:29 31.05.2012

Re: 1.

Ne treba preterivati sa hemikalijama. Za sada se drži dobro i ovako a videćemo kad krene toplije vreme .
hajkula1 hajkula1 12:45 31.05.2012

Posto si ti autor, evo jedan

+

mada umeš ti i bolje

PS
Nije nešto tipa bojkota, nego tema je opšta, prosta kakobihrekla.


Imamo sudske izvršitelje za razliku od komšija Hrvata koji su se pobunili pa nemaju. Za razliku od drugih država pa i ovih u okruženju, mi smo na izborima izabrali iste.

Uređena država, pristojni političari, narodna podrška.

Bolje bi ti bilo da pišeš o inženjerima koji će, ili već nedostaju, u Nemačkoj, pošto je moja ćerka, rekla bih u zadnji čas odustala od pravnog. Odlučila se za mašinski fakultet (drušveno-jezički smer u gimnaziji )

Pa, tako.

zilikaka zilikaka 19:41 31.05.2012

Re: Posto si ti autor, evo jedan

pošto je moja ćerka, rekla bih u zadnji čas odustala od pravnog. Odlučila se za mašinski fakultet (drušveno-jezički smer u gimnaziji )

Što je nisi tukla kad je vreme bilo i dok to još nije bilo zakonom zabranjeno?
Sad samo možeš da se kaješ
mlekac mlekac 18:14 31.05.2012

Ja cekam nastavak

darvel darvel 19:14 31.05.2012

I ja,

takođe

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana