Ne tako davno bili smo u blatu do dupeta, ali tako kaljavi smo mogli bez problema da uđemo i u banku ili u bilo koji lokal lažnih sisa i pravih pedera. Nije bilo cenzure i kravatirani uštogljeni bicmani su poštivali nas u gumenim čizmama spremnim za potop. Englesko blato koje to nije, koje pre može da se nazove kaldrma ali uz pravi tretman rađa nešto je definitivno ostavilo utisak na mene da mnogo više cenim zemlju pored Morave.
Kod nas pola Srbije stoji neobrađeno jer prvo nema računa da se radi, nešto proizvedeš a nemaš kome da prodaš. Ljudi koji obrađuju zemlju se ne edukuju jer misle da tu nema šta da se uči a sve manje i manje ima i ko da radi.
Ne znam koliko imamo nezapošljenih, ali ih sigurno ima mnogo, mnogo više nego što bi smelo. Sad kada je bilo pred izbore, svi se slikaše sa paorima, kozama, ovcama i ostalim sad već ređe viđenim stvorenjima sa sela recimo kravama. Izbori su prošli a brojno stanje na selu je isto, samo političara nema.
Bilo je toliko tekstova na temu odumiranja sela i migracija ljudi sa sela. To je očigledno, ljudi nemaju posla i nemaju velikog razloga da ostaju na selu ako nemaju šta da rade. Seoska domaćinstva mogu da se pazare u pojedinim delovima Srbije u bescenje i niko ih neće. Ne mislim da je situacija baš takva i da su cene toliko niske ali recimo da su duplo više i da recimo za deset hiljada evra može da se kupi neko domaćinstvo u nekom pristupačnom delu Srbije, sa normalnim putevima i kakvom takvom infrastrukturom.
Strancima se za otvaranje firmi u Srbiji daje po deset hiljada evra po zapošljenom. Kada se spoje ovakve dve stvari ne mogu a da se ne zapitam zašto se ne spoji lepo i korisno.
Ovi balvani što samo nose glavu da im kiša ne bi padala u stomak mogu da naprave nešto relativno lako. Izaberu od stotina i hiljada sela jedno (za početak) koje je relativno blizu nekih većih sredina/gradova da mogu ljudi da pazare šta im treba a da ne prelaze stotinak kilometara. Provere koliko se imanja prodaje i po kojoj ceni, napravi se tender (ne za krađu para) za kupovinu više imanja po cenama koje traže vlasnici.
Raspiše se konkurs za mlade parove, ili ljude koji hoće da rade i zaposle se da obrađuju zemlju na tim imanjima uz neke uslove. Ako ostanu recimo dve/tri godine da rade imanje prelazi u njihovo vlasništvo ili recimo moraju još par godina da žive tamo ili obrađuju tu zemlju. Nema mnogo onih koji bi se vratili iz grada na selo. Ja sam sreo n onih koji bi pre po ceo dan da leže gladni u hladovini u gradu nego da imaju sve što im treba i da rade na selu i to mi nikad nije bilo jasno. Neće biti previše interesenata ali pretpostavljam da ima i onih koji nemaju baš ništa a koji bi radili bilo šta samo kad bi imali šansu. Koja je razlika zaposliti nekog u nekoj fabrici i zaposliti nekog na selu?
Ima i onih koji možda nikada nisu radili bilo šta na selu a hteli bi da probaju. Eto prilike da se zaposle svi oni agronomi i stručnjaci da pomažu ljudima kojima je pomoć potrebna a naravno da rade svoj posao. Nekada kada su postojale zadruge i jedan traktor za celo selo je postojao dodeljeni zadružni agronom koji je išao po ceo dan sa traktoristom da nadgleda kako se obrađuje zemlja i to pre pedeset godina. Nikakva mudrost to nije ali toga danas kod običnih paora nema. Ne znam što bi bilo teško da se saberu dva i dva?
Država bi mogla da propiše koje će kulture da se sade i obrađuju, šta može da se prodaje, kome i po kojoj ceni. Uvek se samo malinari bune i njih ima po novinama, nema nigde onih ostalih a toliko ljudi živi od te zemlje, da je stvarno žalosno gledati jedne kako gladuju sa jedne strane, druge kako hoće da rade a nemaju gde i treće kako kradu i imaju obraz kao pendžetirani đon od pirotskog opanka. Mada koliko smo pametni i kako radimo može da se vidi na svakom koraku.
Više ljudi bi moglo da dobije posao, krov nad glavom, dovoljno hrane za svoje porodice i naravno da sela malo ožive. Uvek će biti onih kojima su asfalt, svetla gradova i život u njima draži od neke čuke tamo a mnogo ljudi nema šanse za iole normalan život pa bi ovako nešto bio idealno za početak.
PS: Mali problem za ovako nešto mogu da budu pare, s obzirom da državnu kasu nema pas za šta da ujede...