Zvezdan Jovanovic, Ubica premijera Zorana Djindjica , bio je uvjeren da je njegov cin patriotski u sluzbi spasavanja njega i njegovih saboraca od Haga,a Srbije od veleizdajnika.
Iza ovog, kako ce se poslje ispostaviti laznog antihaskog patriotizma stajali su kao i uvijek mnogo opipljiviji finansijski interesi svih onih kojima je najmanje bilo stalo do haskih optuzenika ,ali ih je uplasila ocigledno ozbiljna namjera Djindjiceve vlade da hapsenjem najtrazenijeg haskog optuzenika priblizi Srbiju evropskim integracijskim procesima.
Narod je nazalost prihvatio patriotske razloge,a to su najbolje pokazali izbori u decembru 2003 kad je SRS+DSS+SPS dobila neupitnu vecinu.
Sve su ovo stranke koje su Djindjica proglasavale veleizdajnikom srpskog naroda radi isporucivanja Milosevica, njegovo ubistvo prikazivale kao sukob kriminalaca, a pobunu Crvenih Beretki poredile sa strajkom belih mantila.
Kad je 2008Kostunica otisao u opoziciju,a voljom naroda DS morao uzeti novopecenog evropejca Ivicu Dacica za koalicionog partnera, bilo je jasno da patriotizam postaje suvise tanak paravan iza kog bi se sakrili svi oni koji su se EU integracija plasili radi svojih finansijskih interesa.
Odjednom je upravo proevropska politika, naravno deklarativna, postala mnogo funkcionalniji paravan svim onim koji su shvatili da je proces EU integracija moguce usporiti upravo iz deklrativnog proevropskog bloka ciji su clanovi 2008 postali Ivica Dacic i Tomislav Nikolic.
Zato je hapsenje Karadica tek nekoliko mjeseci poslje formirannja Cvetkoviceve vlade bio prvi znak da su mocni finansijski interesi digli ruke od laznog patriotizma skrojenog u odjelo antihaskog lobija,a nikako znak hrabrosti Borisa Tadica.
Tadicu je bilo jednostavno dozvoljeno da uhapsi Karadzica ,kasnije i Mladica.
Naravno, kad se nedavno povela prica ko su to bili jataci jatacima dvojice najtrazenijih haskih optuzenika, to je odjedared postala "unutrasnja stvar Srbije".
Kad bi smo saznali ko je to u drzavnim sluzbama cuvao godinama Karadzica i Mladica , doslo bi se vjerovatno do ljudi koji su ,zarad svojih interesa kocenja reformi, svoja patriotska odjela zamjenili proevropskim.
Ako je razumljivo da ce prosjecan covjek promeniti partijsku knjizicu ako mu, uslovno receno, nova partija obeca posao, koliko je tek lako mocnim finansijskim krugovima da iz cisto oportunistickih razloga jednostavno zamjene svoja izlizana patriotska odijela u deklarativno proevropsko ruho. Pogotovo ako iz ove druge pozicije mogu komotnije da nastave kocenje reformi.
U kontekstu ovakve logike, sasvim je jasno da izbori 2008jesu promjenili partije na vlasti,ali prelazni rok iza politicke scene je ucinio da do sustinske promjene uopste ne dodje.
Vodjeni ovakvom logikom sasvim je razumljivo zasto Cvetkovicevoj vladi nikad nije na pamet padalo da provjeri tih dvadesetak spornih privatizacija iako je ogromna vecina tih istih privatizacija se desavala za vreme predhodne vlade, odnosno predhodne vlasti. U kojoj to zemlji stranka na vlasti pod tepih gura mutne radnje predhodne vlasti? Ne radi se tu o opsteprihvacenoj narodnoj mudrosti da "vrana vrani oci ne vadi" ili o tezi da su svi isti vec upravo o pomenutom presvlacenju dersova iza politicke scene.
Naravno, ne treba smetnuti sa uma ono sto je bilo zajednicko vladi Kostunice i vladi Cvetkovica,a to je mocni politicki uticaj samo povrsno umivenog SPS/a koji je manjinskoj vladi Kostunice svojevremeno davao vecinu,a u Cvetkovicevu vladu i usao.
I upravo je tako povrsno umiveni SPS najbolji ogledni primjer tog politickog prelaznog roka koji se desavao iza scene obesmisljavajuci bilo kakve sustinske promjene u pogledu reformi.
Ivica Dacic je proglasavan najboljim proevropskim politicarom,i iz ovakve pozicije mogao je sasvim komotno da koci Srbiju napred. Ako znamo da bilo kakva istraga o korupciji u kojoj se Srbija gusi godinama umnogome zavisi od efikasnog rada policije , onda je valjda jasno, po vidljivim rezultatima,koliko je Ivica doprineo zastoju reformi cija je sustina valjda borba protiv korupcije.
Koalicija DS i SPS izazvana voljom populusa pokazala je nazalost da cesto brak sa osobom zarazenom virusom side ne rezultira izljecenjem bolesne osobe vec se desi obratno.
O uspjesnosti reforme pravosudja koje je u feudalnoj raspodjeli resora pripalo DS/u, ponajbolje govori nedavni slucaj Sekule Slijepcevica koji je oslobodjen krivice jer je po starom dobrom obicaju nereformisanog pravosudja slucaj zastario u sudskoj fioci.*
Po logici valjda famozne politike reciprociteta ministra policije,Sekuli Slijepcevicu je oprosteno jedno krivicno djelo ,a sad ce Sekula fino da zaboravi sta je govorio o aferi kofer.
Nimalo slucajno, 2008,bas u vreme kad patriotizam postaje nefunkcionalna roba, a zadnji patriotski mohikanac odlazi u opoziciju ,Nikolicu je palo na pamet da postane proevropejac,bas kao Ivica.
Paradoksalno ili ne, narod Nikolica nije bacio na smetliste istorije poslje njegovih prorockih sposobnosti kojima je najavio smrt premijera ,vec je Nikolic presvukao svoje radikalsko odijelo, kasiku zamjenio predsednickim naliv perom i sad ce on da vodi Srbiju napred,malo u EU, malo u Rusiju.
Diploma Nikolicu nije sakrila njegovu neukost,i donekle primitivizam,ali poslje dve decenije u politici Nikolic tesko da je glup covjek.
Srbija gotovo okruzena NATO clanicama ,sasvim dovoljno daleko od Rusije, predstavljala je problem za Nikolica ukoliko bi pobjedio sa programom kojeg je imala,i sad ima, njegova bivsa partija.
Nikolic nije promjenio partiju jer mu je dojadilo da bude prvi u opoziciji, vec zato sto se uplasio pobjede.
Sa prtljagom iz proslosti Nikolic je dobio sansu da se prikaze kao veci katolik od pape . Zbog toga valjda placa sedam tisuca Evra svom savetniku Mongomeriju,kako ovih dana pise hrvatski "vecernji list". Sa druge strane, SRS prtljag u danasnjim okolnostima Nikolica bi stavio pred izbor politickog samoubistva, ili samoubistva Srbije.
Sav taj zakulisni prelazni rok u kom su gazde olicene u ratom stvorenoj novoj ekonomskoj eliti presle iz laznog patriotskog tabora u jos jedan lazni ,ovog puta samo deklarativno proevropski tabor doveo je do jednog buckuris koncenzusa gdje su gotovo svi za EU, al,kako je to vec neko rekao, pod nasim uslovima.
I sad ko u onom vicu gdje pred kraj utakmice slonova i mrava, igrac mravljeg tima posle instrukcija dobijenih od svog trenera pita:"samo mi sefe reci koji su nasi ", postaje Skoro nevjerovatno da se ne mogu razaznati mravi od slonova .
Jedino nam Ivica Dacic svakog dana saopstava da je on ta kocnica antireformske Srbije, taj trojanski konj unutar ionnako slabog i dezorganiziranog reformskog bloka. Neko ko se svojski trudi da iz pozicije proevropejca koci reforme sto je vise moguce.
I nije Ivici stalo sta LDP misli o Republici Srpskoj, il jos manje o Miloradu Dodiku ; njemu je stalo sta LDP hoce da radi u novoj vladi u pogledu reformi.
Odnosno koliko te reforme mogu brzo da idu da od Ivice naprave srpskog Ivu,koji znamo gdje je zavrsio.
Sa druge strane, Ivici se ne ide bas u krilo njemu mnogo blizih naprednjaka koji bi se morali,kao I on onomad, dokazivati konkretnim mjerama. Problem je sto su se EU standardizovani srpski pasosi i licne karte vec odstampali. Vizna liberazacija je cista kozmetika u poredjenju sa onim sto je sljedeci korak ka iskrenom EU putu.
Kom ce li se carstvu pridruziti Ivica,cini se ipak manji kingmaker od onog kako se cinilo, ostaje da vidimo,mozda koliko ove nedelje.
* Sudska fioka , Miroslava derikonjic, Politika; 01 06 2012
http://www.politika.rs/rubrike/uvodnik/Sudska-fioka-Miroslava-Derikonjic.lt.html