Robbie Robinson
Razmišljao sam se između dvije verzije ovog bloga. Prve, minimalističke, sažete u formi sportske vijesti, i druge, nešto opsežnije, analitičko banalitički koncipirane. Na kraju sam se odlučio da ih obje integrišem u jedan tekst, tako što ću prvu verziju iskoristiti kao uvod.
Ok, evo prvog dijela - Denis Cyplenkov, ruski div, je već treću godinu zaredom osvojio najprestižniji svjetski turnir u obaranju ruka, Nemiroff World Cup, u kategoriji +95kg, i to u obe divizije, odnosno, za desnoruke i za ljevoruke obarače. Cyplenkov nema posebno dobru tehniku obaranja, često i kasni u “paljenju“, naročito protiv eksplozivnijih protivnika, ali ono na šta se uvijek može osloniti u ključnim momentima meča je par najsnažnijih bicepsa na planeti.
Dio drugi...
Kad se zezate sa klincima, pa ih začikavate – da vidim kakvi su ti mišići, oni će brže–bolje saviti ruku iz sve snage, i podići je, značajno, u visini ramena, da se uvjerite u čvrstinu njihovih bicepsa. Klinci, većinom, pojma nemaju šta je to biceps, a šta triceratops, no, ima nešto drevno, gotovo arhetipski, u tome što pojam mišića oni automatski vezuju za ruke.
Jednostavno, vjekovima su ruke bile čovjekovo glavno oruđe/oružje, a imati jake i velike ruke sigurno je osiguravalo poseban status u nekadašnjim ljudskim zajednicama.
Danas, osim u slučaju par ekstremnih zanimanja i pojedinih sportova, snažne ruke nemaju neki praktični značaj, sem, ofkors, samodopadajućeg, pumpajuće-puvajućeg, mačo-pičku fazona. Na nekom podsvjesno-hormonskom nivou, ta fascinacija sirovim fizičkim atributima, koja je preživjela i viktorijansku eru, i industrijsku, i seksualnu, i informatičku revoluciju, još uvijek sasvim solidno šljaka. Pa zato i mnogi mladići koji krenu u teretanu, u startu, se iz petnih žila trude da "napucaju" svoje nadlaktice, zanemarujući, pri tome, mnoge veće i "bitnije" mišićne partije, kao što su leđa ili noge.
Što je još gore, u ova najmodernija od svih vremena, gdje naširoko vladaju ekstremno kompetitorski (vijagra kalčr) rezoni, više se ne pikaju samo centimetri mišćnog tkiva, već se u ruke upumpavaju svakojaka sredstva da bi se dobilo na njihovom volumenu. Silikon za ruke se, inače, zove synthol. A evo i kako to izgleda u svom najdrastičnijem obličju.
Ginis maj es. Ustvari - totalni fejk. Bode oči kako mu ni jedna druga mišićna partija nije ni približno "razvijena". A same nadlaktice više liče na hrpu tijesta nego na mišićno tkivo.
Real muscles ne izgledaju tako!
Šire gledano, mišiće ruku sačinjavaju mišići nadlaktice (biceps, triceps i brahialis) i mišići podlaktice, koji predstavljaju kompleks od preko 20 mišića.
Gro mase i veličine nadlaktice zapravo potiče od tricepsa, troglavog mišića opružača, koji je i veći i snažniji od bicepsa. Međutim ima nešto sexy u bicepsu. On na cjelokupnu muskulaturu čovjeka, dođe kao jagoda na desetku. Vjerujem da Švarceneger nikad ne bi stekao onoliku popularnost da na slikama njegovi bicepsi nisu izgledali masivni kao planinski vrhovi. .
Za razliku od Arnija, njegov najopasniji rival Serđo Oliva je imao ekstremno masivne tricepse, i velik i pun, ali ravan biceps, bez izraženog vrha
A oblik mišića je nešto što je genetski predisponirano i njega je sem plastičnom operacijom nemoguće promjeniti. Jedino možete uticati na njegovu veličinu i definiciju.
Pa kako se to utiče na veličinu mišića? Vježbanjem i ishranom, naravno.
Pošto vjerujem da oni bloger koji upražnjavaju nekakav oblik weightlifting treninga, znaju dosta o vježbama za biceps i triceps, dok one druge to baš i ne zanima, ovdje ću navesti samo neke dodatne savjete za vježbanje:
- I biceps i triceps su relativno male mišićne partije, te i ukupan broj serija koje za njih izvodite na treningu ne bi trebao da bude velik. Max 9 serija za triceps i 6-7 za biceps.
- Ako ste u mogućnosti u vježbama za biceps koristite umetke za širok hvat, koji se stave na šipku tega kojim vježbate. Ovo će vam dodatno ojačati podlaktice.
- Bicepsu, obično “prija“ nešto više ponavljanja po seriji u odnosu na triceps.
- Vježbajte ruke samo jednom sedmično. Zapamtite – pretreniranost je, uz neadekvatnu ishranu, najveća prepreka razvoju mišića.
- Nakon vježbi za biceps odradite i jednu vježbu od 3-4 seije za brahialis. One su u principu iste kao i vježbe za biceps samo što teg držite u tzv. “hamer“ položaju (kao glavu od čekića dok zakucavate ekser).
Toliko o tome, živjeli.