S ponistre se vidi Šolta, piva klapa ispo' volta U daljini svitle koće piva klapa šoto voće Ti se ozireš po sobi slika je na kantunalu Oneg ča ga more odni u daleken fortunalu
Biće da je ovo drugo, jer mi je komentar, kojeg sam napisao na gladno (pre večere), a obrisao na sito (posle večere), ispao odveć iskren, dakle za ovu priliku neprilično skurčen.
sweet64Biće da je ovo drugo, jer mi je komentar, kojeg sam napisao na gladno (pre večere), a obrisao na sito (posle večere), ispao odveć iskren, dakle za ovu priliku neprilično skurčen. Nemoj se nikada stideti svoje iskrenosti koja god da je prilika.
Da! Jbte, umro pevač. Ne kažem da to ne treba pomenuti u vestima, održati prigodnu komemoraciju, ali scene masovne histerije su takvo preseravanje da je to tužno.
Ja sam ti uvik iskren, i kad pišem i kad brišem, i kad reknem i kad poreknem.
njonjo Najbitnije je da su emocije iskrene i ljudi su ih bez sustezanja pokazali. Iz tebe zrači dostojanstvo, mudrost i suzdržanost naročito u vezi preseravanja.
Bili Pitonnjonjo Najbitnije je da su emocije iskrene i ljudi su ih bez sustezanja pokazali. Iz tebe zrači dostojanstvo, mudrost i suzdržanost naročito u vezi preseravanja. Niko ljudima i ne prebacuje što su pevali na rivi, ali, aman, ratnu flotilu ste izvukli...hej, alo? ko papu da ste sahranjivali, prvom bi Oliveru od sve patetike bilo muka.
ratnu flotilu
izvini, a gde si video tu ratnu flotilu?
Bakljada, čoveče! Na sprovodu!
Ne razumješ ti to druže sudija. Malo manje negative
im pokušavaš da pravdaš. I kod vas, i kod nas, od svega se pravi cirkus.
hoochie coochie manim pokušavaš da pravdaš. I kod vas, i kod nas, od svega se pravi cirkus. Ja se kod nas ovakvog cirkusa na sahrani ne sećam. I nema to mnogo veze sa muzikom, umiralo je još pevača u Hrvastkoj.
Ali, seti se samo Arkanovog i Cecinog venčanja.
umiralo je još pevača u Hrvastkoj.
Uh, boli.
njonjohoochie coochie man umiralo je još pevača u Hrvastkoj. E pa to ti ja kažem u tome je "kvaka".
Re: , Bili Piton njonjo Najbitnije je da su emocije iskrene i ljudi su ih bez sustezanja pokazali. Iz tebe zrači dostojanstvo, mudrost i suzdržanost naročito u vezi preseravanja. Niko ljudima i ne prebacuje što su pevali na rivi, ali, aman, ratnu flotilu ste izvukli...hej, alo? ko papu da ste sahranjivali, prvom bi Oliveru od sve patetike bilo muka. Zato je Umberto Eko svojima ostavio u amanet: a) da sahrana tj. ispraćaj za kremaciju, bude strogo privatni čin u krugu porodice i onih par istinskih prijatelja koje čovek obično u životu stekne; b) da se ne održavaju bilo kakve komemoracije, književne i intelektualne večeri, reminiscencije i slično deset godina nakon smrti. Posle toga, ako ga se još uvek budu sećali, može i to. :)
Najbitnije je da su emocije iskrene i ljudi su ih bez sustezanja pokazali. Iz tebe zrači dostojanstvo, mudrost i suzdržanost naročito u vezi preseravanja. Niko ljudima i ne prebacuje što su pevali na rivi, ali, aman, ratnu flotilu ste izvukli...hej, alo? ko papu da ste sahranjivali, prvom bi Oliveru od sve patetike bilo muka.
Najbitnije je da su emocije iskrene i ljudi su ih bez sustezanja pokazali. Iz tebe zrači dostojanstvo, mudrost i suzdržanost naročito u vezi preseravanja.
Nisam baš siguran da će smeti da dođu svi koji bi želeli, premijer, predsednica i ostali, ali slično će, verujem, biti.
Ko bre neće smeti? Pola vlade džuskalo uz te zvukove nesvojstvene ljudskoj vrsti.
Re: , njonjo hoochie coochie man umiralo je još pevača u Hrvastkoj. E pa to ti ja kažem u tome je "kvaka". Ne razumem. U čemu je kvaka? Umiralo ih je još i nije bilo ovakve blamaže. Verujem da će još samo jedan pevač biti ovako ispraćen. Nisam baš siguran da će smeti da dođu svi koji bi želeli, premijer, predsednica i ostali, ali slično će, verujem, biti. I to će se objašnjavati muzičkim ukusom.
umiralo je još pevača u Hrvastkoj. E pa to ti ja kažem u tome je "kvaka".
Banalizovanje, politizacija i podilaženje najgorim, jer oni su najverniji glasači.
Umrlo je do sad puno pjevača i drugih poznatih iz nekog razloga zaslužnih ljudi ali nitko do sad u Dalmaciji ( ja sam Dalmatinac i živim u Dalmaciji) nije izazvao ovakvu emociju kao Oliver.
njonjopredatortz Bakljada, čoveče! Na sprovodu! Torcida ilitiga navijači su se naučili izražavati bakljama. Netko je pjevao, netko plakao, vatrogasne sirene, policijske sirene, brodske sirene, Splitska zvona.... Grad Split je glasno ispraćao (ispraćaj ne sprovod) i opraštao se od Olivera (sad i više nikad zadnji put razumiješ???) na put za Vela Luku gdje će biti sprovod (ukop) u tišini. Ne razumješ ti to druže sudija. Malo manje negative.
hoochie coochie mannjonjohoochie coochie man umiralo je još pevača u Hrvastkoj. E pa to ti ja kažem u tome je "kvaka". Ne razumem. U čemu je kvaka? Umiralo ih je još i nije bilo ovakve blamaže. Verujem da će još samo jedan pevač biti ovako ispraćen. Nisam baš siguran da će smeti da dođu svi koji bi želeli, premijer, predsednica i ostali, ali slično će, verujem, biti. I to će se objašnjavati muzičkim ukusom.
Mate? Pseudonima Mišo?
hoochie coochie manMate? Pseudonima Mišo? Me ne :) Tompson.
Ti to zoveš emocijom, i uveren si da je to u pitanju, ali nije to emocija, to je prozivka.
navijaci u svom stili
Realno, ovaj ceo blog je zapravo jedno veliko filipovsko guranje prstiju u usi i gledanje u stranu uz presmesna, presmesna pravdanja i "slucajne" previde cinjenica koje se ne uklapaju u vizuru.
not2old2rock
na ove, vise puta ponovljene gluposti
Jesi citala Dezulovicev tekst?
Cak spominje i glupost sa paljenjem baklji a za tebe je to samo "navijaci koji rade svoje".
Umrlo je do sad puno pjevača i drugih poznatih iz nekog razloga zaslužnih ljudi ali nitko do sad u Dalmaciji ( ja sam Dalmatinac i živim u Dalmaciji) nije izazvao ovakvu emociju kao Oliver. Ti to zoveš emocijom, i uveren si da je to u pitanju, ali nije to emocija, to je prozivka.
Filip Mladenović"Ovih je žalobnih dana često citiran onaj apokrif, datiran u doba kad je Marko Perković imao veliki koncert na Poljudu, a prijatelji zajebavali Olivera kako mu je džabe sva slava i sve pjesme kad nikad neće, poput Thompsona, napuniti stadion. „Pa šta?“, odgovorio je, kaže legenda, Oliver, „neće ni on Hrvatsko narodno kazalište.“ Divno taj slavni apokrif opisuje temeljnu razliku između dva čovjeka i dvije pjesme, pa skoro bude i šteta što je, kao mnogi slični urbani mitovi, lažan ili krivo atribuiran: rečenu je sentencu, naime & naravno, izgovorio veliki hrvatski pjesnik Arsen Dedić. Arsen Dedić, kralj sviju cinika, bio je uostalom iz drugog jednog, nedohvatljivo udaljenog svemira: on – kako je jednom primijetio treći iz svetog trojstva, njegov Šibenčanin i susjed iz Tesline ulice Mišo Kovač - „i nije pjevao za mase, već za svoju sektu“. Nije stvar u tome da i Oliver nije bio duhovit tip, naprotiv, ali niti bi on ikad tako govorio o kolegama – čak i kad bismo značenje riječi „kolega“ okrutno rastegli sve do Thompsona – niti je umio biti ironik, sarkast ili cinik. Od urbane legende o Poljudu i HNK, Dragojevića tako bolje opisuje još samo činjenica da on to zapravo nikad nije rekao. Da je Oliver, uostalom, imao mrvu opjevane Arsenove otrovne zloće – ili da je Arsen, umjesto svog odanog kulta, imao Oliverovu cijelu jednu transkonfesionalnu religiju – odgovor bi glasio: „Pa šta? Ne bi ni on nikad mogao napuniti beogradsku Marakanu.“ I opet bi, umjesto pune Marakane, više o Oliveru u toj sentenci govorio njen kondicional, više od punog beogradskog stadiona rekla bi još samo činjenica da ga on nikad zapravo nije napunio. Možda i najslavniji apokrif o Oliveru jest taj čuveni nepotpisani bianco-ček, kojim su ga salijetali beogradski menadžeri, nudeći da sam ispiše iznos za koji bi pristao pjevati u Beogradu. Za razliku od onoga s početka teksta, ovaj je u svemu pouzdano istinit i točan. Oliver je zaista mogao, kad god je htio, napuniti Marakanu, ili mjesec dana svake večeri puniti beogradsku Arenu. Tko god je u posljednjih dvadeset sedam godina samo jedan dan proveo u Beogradu i Srbiji, zna kakav je božanski status Oliver tamo uživao. Jednako prije trideset pet godina, kad su, čuvši da sam „Splićo“, od mene u šumadijskoj kasarni povazdan tražili da im pjevam „Moj galibe“ – da, baš „Moj galibe“ - kao danas, kad Oliverove pjesme zna svaki beogradski taksist i svaki kafanski muzičar s Ibarske magistrale. Kad su me prije nekoliko godina, dok sam još živio tamo, srpski novinari pitali u čemu se zapravo razlikuju Split i Beograd, odgovorio sam kako je razlika zapravo samo jedna: u Splitu se na svakom kantunu čuje Aca Lukas, a u Beogradu Oliver Dragojević. Pa ipak, Oliver od rata pa do kraja nikad više nije zapjevao u Beogradu. Jednom, makar i u afektu datu riječ, do kraja života nije pogazio, a ona – posve svejedno što o njegovim razlozima mislili – ne samo da nimalo nije naštetila njegovoj tihoj karizmi, već ju je u fantastičnom obratu i uvećala. Jednostavno – kako je to ovih dana rekla, čini mi se, Radojka Šverko – Oliverovoj se svakoj izgovorenoj ili otpjevanoj riječi bezrezervno vjerovalo. A on je stajao iza svake, posve svejedno je li hiljaditi put zapjevao kako je infišan ili dišperan, ili je samo jednom rekao kako nikad neće zapjevati u zemlji u kojoj tenkove ispraćaju cvijećem. Nikad prije i nikad poslije, sve do smrti, Oliver neće reći više ništa na tu temu, nikad nijedne grube riči, nikad nijedne gnjevne kaštige i beštime. Ta je priča za njega bila završena. Novac – a ogroman se, nepojmljiv novac nudio – nije bio važan: kao što je tradicionalno u srpnju zatvarao butigu, i ljetnu sezonu, od koje cijela nesretna južnoslavenska muzička scena zapravo živi, zarastao u bradu provodio s prijateljima na brodu i u veloluškim konobama, i kao što nije u svijetu odštampano toliko novca za koji bi prekinuo tu partiju briškule, tako nije postojao novac za koji bi pogazio jednu davno datu riječ. Ima još sličnih mitova, hagiografije naših ugaslih zvijezda pune su takvih urbanih evanđelja, i jedini će problem s Oliverovim mitom ostati činjenica da je jednostavno istinit. Čast i „slava mrtvima“, kako je i sam pjevao u jednoj pjesmi, o njima se u ovakvim prigodama piše „sve najbolje“, ali kad se pod ultraljubičastim svjetlom i otkriju mrlje na njegovim požutjelim apokrifima, one samo uvećavaju legendu. Nije bio revolucionar, nikad nije jedrio protiv kurenta, bolovao je od istih slabosti kao i njegova publika. Nakon što se zarekao da više nikad neće kročiti u Srbiju, objesio je onu blesavu naušnicu s križem, i sve otada u stihu „Rekli su mi da si 'sova Boga“ iz pjesme „Oprosti mi, pape“ nikad više nije spomenuo Boga; snimio je onda i glupavu pjesmicu za Hrvatsku ratnu mornaricu, još glupaviju domoljubavnu o „topniku sa Širokog Brijega“, i oduševljeno pozdravljao oslobađajuću presudu hrvatskim generalima - učinio je, ukratko, baš sve što je malograđanska Hrvatska od njega očekivala, i sve je bilo džabe. I dalje su ga, i još više voljeli, i jedni i drugi, i treći i četvrti. Nijedan hrvatski „lijevi“ kolumnist nikad ga nije niti blago ukorio zbog malograđanskog konformizma, nitko osim nekoliko Šešeljevih glasača nije se u Srbiji ozbiljno naljutio na Olivera: štoviše, postao je mjera zaboravljenog poštenja. Kako je to bilo moguće? U ovim prilikama valja se kloniti teških riječi, ali lakima se te stvari ne mogu i ne daju objasniti. Ljepota, recimo, teška je i jebeno riskantna riječ, ali u hrvatskom jeziku druge za to nema. Ljepota Oliverova zaista, najbanalnije i najtočnije, neponovljivog glasa, ljepota njegove muzike, ljepota pjesme, koju je svojom grlenom rašpom – i kad je bila malo remek-djelo i kad je bila gotovo uvredljivo banalna - pretvarao u gregorijanski koral ili himnu svijeta. Samo tom estetikom može se objasniti Oliver Dragojević, hrvatska prirodna ljepota, čovjek-nacionalni park, koji je ljepotom mogao pobijediti nakaznu ružnoću svoga vremena i estetikom uobličiti etiku. Veći – ako je uopće moguće biti veći - još samo činjenicom da je bio posljednji. I eto nas ovoga ljeta, eto nas ovoga srpnja na raskršću estetike i etike, kako već život te stvari ovdje namješta, kako bismo ih lakše shvatili. Početkom srpnja nacionalna fešta, hrvatski nogometni reprezentativci, viceprvaci svijeta, deseci hiljada ljudi raspamećenih u pobjedničkom trijumfalizmu, i vatrometi, zastave i bengalke, i onaj Marko Perković s početka priče, i njegovi „Geni kameni“: „Neka pati kome smeta“, „loša bila četres' peta“. Pa samo dva tjedna kasnije nacionalna žalost, i opet deseci hiljada ljudi, i opet bengalke, ali ovaj put u dubokoj, istinskoj tuzi, i Oliver Dragojević, i njegov „Galeb“: „Lipo li je, lipo li je.“ Samo ljepota. Ljepota koja nikome ne prijeti patnjom i koja „nikome ne smeta“: ima, konačno, i onaj apokrif po kojemu je, na pitanje u čemu je tajna njegove duge sveprisutnosti u našim životima, Oliver odgovorio jednostavno i veličanstveno točno: „Ja nikome ne smetam.“ Nikad nitko nije patio zbog Olivera. Teoretski, mogao je tako nekome zasmetati teatarski šušur na njegovu ispraćaju, i Kolinda i Plenković u prvome redu na komemoraciji, i Torcida s bengalkama, i jebene raketne topovnjače na fellinijevskom morskom sprovodu, i naglašena patetika obreda, tako dalekog od Oliverove ljepote, i cijelog suprotnog njegovoj „Marči funebri“, divnoj onoj Popadićevoj pjesmi koje se – začudo ili upravo nimalo – ovih dana nitko nije sjetio, a u kojoj „ide sprovod priko sela“, a pokojnika ispraćaju miris žuke i kanele, tovari što revu i psi što reže, u kojoj za kapsilom tuče zvono s kampanela i zvone bubanj i činela, dok iz kočete baba hripje, koza brsti rogač, pivac kunja iza kuće, a na kominu puca pruće. Teoretski, kažem, mogla je nekome zasmetati i monumentalna freska Oliverove marče funebre – s bengalkama umjesto pruća na kominu i Kolindom umjesto babe što hripje - ali na kraju i nije. Kolinda se na kraju zanjihala sitna i nevažna poput one blesave Oliverove rečine, a topovnjače ispale smiješne poput topnika iz Širokog. I kad je ovoga utorka na splitskoj Rivi bilo pretjerano, sve je, nekako, bilo iskreno. Doček nogometaša bio je društvena obaveza, gotovo pa državna, poput mobilizacije, a ispraćaj Olivera posve privatna, gotovo pa obiteljska. A s njim je – čini se zauvijek – otišla i ona ljepota, tako moćna da je i vlastite slabosti i greške čine savršenijom, ili barem razumljivijom slabima, grešnima i nesavršenima. Bit će da su u pravu oni što Oliverov fenomen tumače sponom s vremenima kad smo bili bolji, ali nije samo to: bio je on posljednja nit istrošenoga konopa kojim smo se u ova nakazna vremena očajnički držali za ljepotu. Nekad, pjevači su imena dobijali po Oliveru Twistu. Danas ih nose po strojnim puškama. Nekad pjesma nije smetala. Danas uživamo kad pate onima kojima smeta."
predatortzJebeš ga, neće da peva u zemlji u kojoj svoje tenkove ispraćaju cvećem, a hoće u zemlji u kojoj se okupator dočekivao cvećem.
Čovek sa svim vrlinama i manama, dobrim i lošim stranama, zabludama i idealima
Što bi rekao italijanski kantautor Edoardo Benato, to su samo pesmičuljci
I poređenje s Arsenom je krajnje neumesno. Arsen je bio kompletan muzički stvaralac, Oliver samo izvođač.
Ne znam ko je uvaženi benato, niti sam fan te vrste muzike uključujući i Dragojevića, tek 1-2 pesme - ali na mesta na kojima je on nastupao ne puštaju se baš pesmičuljci.
u Italiji ima tušta i tma pevača s takvim
mirelaradoUz dužno poštovanje i uvažavanje Dežulovića, u Italiji ima tušta i tma pevača s takvim "neponovljivim" glasom, a i vrsta muzike je ista. Možda malo realistične umerenosti ne bi škodilo. Što bi rekao italijanski kantautor Edoardo Benato, to su samo pesmičuljci. I poređenje s Arsenom je krajnje neumesno. Arsen je bio kompletan muzički stvaralac, Oliver samo izvođač.
pa kakve veze ima
Realistična umerenost je baš onako u skladu s balkanskim temperamentom, nigde jedno bez drugoga
A Arsena spominje kao "kralja sviju cinika",
bio je uostalom iz drugog jednog, nedohvatljivo udaljenog svemira
EDIT:...tu je i momenat...recimo, Josipa, dok je u ozbiljnom projektu i sa ozbiljnim parama nesto htela da napravi u Americi, posle nekog vremena ukapirala da je to sizifov posao i sama je rekla pri povratku, pa tamo svaka crnkinja na coskicu peva k'o Bog.....ali je zato ona boginja na svojoj teritoriji.....dok je recimo Sajmon Lebon, kada je cuo nasu Bebicu- tada u punoj snazi svog izvodjenja- kako peva u Kairu, izjavio, da je ona najbolja pevacica koju je cuo ikada,...a ona pevala u nekom hotelu, bez neke pompe i znacaja sirih razmera.
Benato je hteo da kaže: ama, političari i kulturnjaci, man'te me se, ja samo pevam svoje pesmičuljke... Koliko god da su Oliverove pesme kvalitetne, ipak je to popularna muzika, lake note, zabava. Nije nikakva vrhunska umetnost, niti dubokoumna delatnost.
Uz dužno poštovanje i uvažavanje Dežulovića, u Italiji ima tušta i tma pevača s takvim "neponovljivim" glasom, a i vrsta muzike je ista. Možda malo realistične umerenosti ne bi škodilo. Što bi rekao italijanski kantautor Edoardo Benato, to su samo pesmičuljci.
Mislem
P.S. Obratiti pažnju na deo snimka od 25:56...
angie01kakve veze akteri i poruka sa ove fotke koju si postavio, imaju sa Oliverom i njegovom smrcu?
Али то што мени није његова музика значила ништа не значи, наравно, да имам намеру да пљујем по том човеку.
додаћу да нисам никада својом вољом слушао његову музику,
Има везе са реаговањима, коментарима, текстовима и информацијама којима смо засипани и уопште са читавом медијском сликом створеном у Србији и у региону, те "метастазом кича" како то неко већ сасвим лепо рече (додао бих још, и даљег продубљивања таблоидиотизације простора јавне речи), поводом смрти тог човека.
А о самом Оливеру Драгојевићу све најлепше.
angie01 Али то што мени није његова музика значила ништа не значи, наравно, да имам намеру да пљујем по том човеку.
sta je tacno zasvrbelo tvoju neznu dusu, ljudi su reagovali kako su osecali, mediji preneli,...sa sve svim svetskim medijima- sta je tu problematicno, sto je dobio tako veliko postovanje, a Hrvat je...i kakve veze ima njegova muzika i zivot sa vucicevicem i njegovim svinjarijama, kojima poliva gradjane sopstvene zemlje, pokusavajuci da ih unizi klevetama i vredjanjem, kako bi se sto vise dodvrorio vlastima, pa ti podvukao paralelu sa ovim dogadjajem, jer je eto slicno,....koga je vredjao i klevetao Oliver, koje zlo je ucinio i kome... kako moze uopste neko da ima primedbu na kolicinu ljubavi i postovanja koji su mu ukazani,...pa je l to treba neko da proceni i odredi koliko je dovoljno, kolika je mera, koliko njih sme, a koliko ne sme....kao i to, na koji nacin je ok, a na koji nije- i jos u tudjoj kuci, vireci preko ograde,...e, gazda, zasto si pustio toliko ljudi u dvoriste, mnogo je brate, a i zasto pevaju, sta ce ti zvuk sirene, a zasto ovo/ono....
А о самом Оливеру Драгојевићу све најлепше. gde to da prepoznam?
Одакле ти, леба ти, Вучић
angie01 vucicevic kada je odlikovan od spc,...to si postavio kao ilustraciju svog komentara,....verovatno si time nesto 'teo,...to sam komentarisala.
I nije trebalo da dodje u Beograd u koji je stiglo pola bosne i banja luke da tu ostane, izdaje stanove, ukratko: ulepsa i oplemeni grad.
veselicau koji je stiglo pola bosne i banja luke da tu ostane, izdaje stanove, ukratko: ulepsa i oplemeni grad.
principessa_etruscaveselicau koji je stiglo pola bosne i banja luke da tu ostane, izdaje stanove, ukratko: ulepsa i oplemeni grad. Босанце у гета, а не да по Београду издају станове? Какав је сад ово шовинизам/расизам, веселице?
Какав је сад ово шовинизам/расизам, веселице?
jok mori. u mojoj zgradi na vracaru cak 4 stana kupili bosancerosi, a juce citam na 92 portalu da su kupci onih luksuznih stanova - 7000 evra kvadrat - uglavnom ljudi iz BiH.
tako da me manete sa sovinizmom i rasizmom / upravo sam se vratila s Tare gde sam bila s prijateljicom iz Banja Luke -
- to delite preporuke onima koji su branili srbiju, njih volite i treba da ih volite, posebno vi s daljine, ja trenutno pakujem online putovanje u italiju tako da nemam druga posla nego da se bavim takvim prostackim glupostima, naprosto napisala ono sto sam juce citala a iz prve ruke poznajem situaciju na vracaru.
ne valja vam Oliver, Hrvati, sta hocete? ne volite Hrvate sto nije sovinizam niti rasizam / pogresno si se odrazili hun, kakav rasizam / al ajd sad.
(А да сам гадљива на "топнике са Широког Бријега", јесам, па и на оне који су им само певали.)
veselica
sweet64veselica Tebi su sestro i prsti na tastaturi brži od pameti a kamo li jezik. A i nervoza te neka vata.
principessa_etruscasweet64veselica Tebi su sestro i prsti na tastaturi brži od pameti a kamo li jezik. A i nervoza te neka vata. Баш то хтедох да напишем брату Фрију.
Meni je, eto, taj topnik obično sranje, smeće kao i hiljade sličnih. Ali dok u njemu nema "Ubij, zakolji", Evo zore, evo dana" i "Nož, žica" - prosto je nedostojan pažnje. Još jedna sitna mrlja u biografij
predatortzMeni je, eto, taj topnik obično sranje, smeće kao i hiljade sličnih. Ali dok u njemu nema "Ubij, zakolji", Evo zore, evo dana" i "Nož, žica" - prosto je nedostojan pažnje. Još jedna sitna mrlja u biografij Ja sam ubeđen, čak, i da je morao neko takvo sranje da otpeva. Prosto, takva su vremena bila. Ovaj njegov "topnik" je benigno sranje. Ni ratna, ni ljubavna. Meni izgleda kao da je neku obavezu morao da skine s qrtza, i da je to otaljao.
Tebi su sestro i prsti na tastaturi brži od pameti a kamo li jezik.
У чему је тачно проблем? Какве би ти станаре волела у твојој згради?
veselicaУ чему је тачно проблем? Какве би ти станаре волела у твојој згради? nema takvih. ja sam samoživi baksuz.
kud ću/gde ću, a sve hoću jer je sve raj,
predatortzJa sam ubeđen, čak, i da je morao neko takvo sranje da otpeva. Prosto, takva su vremena bila. Ovaj njegov "topnik" je benigno sranje. Ni ratna, ni ljubavna. Meni izgleda kao da je neku obavezu morao da skine s qrtza, i da je to otaljao.
freehandveselicaУ чему је тачно проблем? Какве би ти станаре волела у твојој згради? nema takvih. ja sam samoživi baksuz. Udaj se za mene. (Klaro, oprostićeš mi nekad, nekako)
А том релативизацијом директно унижаваш оне који нису направили компрмис, макар платили животом, а знамо да је било таквих.
kamo li se piše zajedno, apropo tvoje brzine.
principessa_etruscapredatortzJa sam ubeđen, čak, i da je morao neko takvo sranje da otpeva. Prosto, takva su vremena bila. Ovaj njegov "topnik" je benigno sranje. Ni ratna, ni ljubavna. Meni izgleda kao da je neku obavezu morao da skine s qrtza, i da je to otaljao. Када дођу "таква времена", најгоре је што има мноштво оних који су спремни да направе компромис и "отаљају обавезу". Шта уопште у овом случају значи "морао"? Нож под грлом? А том релативизацијом директно унижаваш оне који нису направили компрмис, макар платили животом, а знамо да је било таквих.
Nisam na umu imao tu vrstu moranja. Znaš ono kad tvoji očekuju nešto od tebe, a tebi se ne radi? Onda uradiš aljkavo, zbrziš, čisto da ne ispiraju usta tobom. E, meni "topnik" baš na to liči.
И како се баш Широки Бријег нашао у песми?
alseloneИ како се баш Широки Бријег нашао у песми? To sad ne sme da se pita a i zar nismo vec ranije zakljucili kako je pevati o herojskoj odbrani za vreme Prvog svetskog rata isto tome?
principessa_etrusca