Naslov samo kradem, iako nisam prvi, a i tanjušan mi je kao front za SciFi notu što se probi kroz pukotine pop-kulture ovih dana, gde postoji planeta, na njoj rasa, u njoj operske pevačice koje se ceo život spremaju za samo jednu pesmu, jedno izvođenje, i kad u njemu dostignu queen-of-the-night-F (F više od ovog u fontu što imamo na raspolaganju, a i uopšte je smešno naše izgovaranje slova F ovako samog) one sebi oštrim bodežom probodu srce.
A kradem i sećam se zato što mi je dobar protivteg jednoj „modernoj" crtici identity-politike zvanoj „toxic masculinity", toksičnoj muževnosti kao fokusu napada identity političara i političarki koji dovodi do toga da se mnogim muškarcima uvlači pod kožu, i kako kaže jedna iznervirana američka dama od njih pravi „male, plačljive cvetiće" - dobro, dame su sa Venere, dok bi pesnici sa Marsa to preveli na književni srpski kao „plačipičke".
Elem, vajka se dama kako je nekad umela da se lepo posvađa sa dečkom (31), eksplozivno, i to je to, sutra već zaboravili, dok on odjednom nije jako ozbiljno shvatio svoju toxic-masculinity dužnost i počeo da cmizdri i dok gleda razne reklame, pa davi devojku o prastarim sukobima sa roditeljima u vajkanjima do posle ponoći, gde ona mora satima da ga teši i klima glavom.
Elem, s izuzetkom tu i tamo nekog upornog ženskog izuzetka mislim da je ponekom od nas za oprostiti ako sve više primećujemo kako su na blogu plačipičke uglavnom muškarci - ajd da ne idem toliko u zlobi tipa šta bi bilo kad bi bilo da se i muškarci porađaju, bolje da ostanemo na SciFiju nego da prelazimo na horror.
Pa dalje, šta rade takvi muškarci - kukumavče, dabome.
Ne, nije mi povod za blog komentar od pre sat vremena, nego je i on „posledica" ove vesti (istinit US događaj u alt-news prepričan) pa ova SciFi epizoda ... ups, mislio sam da je ona, prva u seriji dva novog Star Trek Discoverija, al sad mi se čini da grešim, da je jedna od prve dve epizode Sex Education u pitanju, a koje sam odgledao juče.
Otkud ja tamo - pa tamo je i Gillian Anderson, koja je meni u X Files davno bila uglavnom hladna I dosadna, kao i cela serija, ali sada - što starija to bolja, i još bolji protivteg srpskom malom, muškom, plašljivom cvetiću - ultimativo neinhibirana sex terapeutiskinja kojoj razlike u godinama nisu prepreka da se rado baci u rad u tandemu, gde je 20-30 gidna mlađi muškarac samo u nešo boljoj kondiciji, dok u strategiji nema pojma šta se dešava.
Ajd, ima previše premladih u seriji i obustavio sam gledanje posle druge epizode, ali kome se god svidela Barbara Strejsend u Meet the Fockers će ovde da radi šta - plače, naravno, samo ne od toksične muževnosti nego od smeha.
Odličan joj je i tinejdžer sin, koji od nje krade fazone, iako uglavnom teorijske, i kreće da zaradi kintu na to u školi, al da ne radim baš Full Flokija ovom prilikom.
Ćaleta sin nema, on je, valjda, izumro, a i samo bi smetao u seriji.
Šta sam ono hteo da kažem - pa ne znam, da znam ne bih pisao blog, ali asocijacija ne fali, ... e, da, srpski domaćin u raljama „nemoj po glavi" novonastalih situacija, i to može da vodi samo do psihološkinje, još jedne ovom prilikom, koja na temu muškarca koji sad muku muči na temu dal da skenjava samog sebe, ili da sam sebe tapše po ramenima kreće rećima:
... imamo standardan primer, štapa i šargarepe, ... zamisli da si magarac, ...
Samo, jel baš moram da završim ovaj blog, ako već nisam morao ni da ga počinjem?!
Ps: Jasno, lažem, osim ako već nisam priznao, ovo ipak jeste blog na temu kenjkavih muškaraca na blogu ... ups, pardon, vidim da sam to gore malo već jednom napisao, možda dvaput!