Da li znate da u Beogradu, na drugom kraju grada od mene, na jednom drvetu ima ispisana na francuskom poruka u stihovima za zenu koju je neko nekad mnogo voleo. Autor poruke pise o tome da je ona nekad davno dosla u njegov zivot, ocarala ga i darovala trenutke koje ne moze da zaboravi. Nada se da je negde srecna a jos vise se nada da je ziva. Reci su napisane crnim flomasterom na stablu, visoko ka krosnji. Drvo se nalazi blizu table "Bajfordova suma"
Na Novom Beogradu blizu Arene ako si u pravom trenutku tamo,ima klupa na kojoj sede devojcice i sapucu jedna drugoj tajne u koga su zaljubljene ovog leta. Pored je bandera koja baca svetlost na krosnju, cini mi se, tuzne vrbe a iza se pojavi jos jedna svetlost, meseceva.
Ka reci, to znam sigurno, ima jedna tuzna vrba koja stoji usamljena na livadi i njeno lisce dodiruje travu. Izgleda kao zamisljena princeza, setna, u balskoj haljini.
A ako ikad budete na pravom
mestu bas blizu usca Save i Dunava , videcete stotine prica koje lete ka Ratnom ostrvu da pronadju svoja
gnezda pred san. Sumrak nad rekom.
Tacno u ponoc poceo je dan mog rodjendana i tog trenutka dok citam cestitke i odgovaram na telefonski poziv sa terase cujem vatromet. Nisam uspela da vidim nebo isarano bojama ali sam cula zvuk.
Ujutro ce na stolu biti torta koja podseca na detinjstvo. Bela i sa roze slovom na sredini.Raduje me.
( pisano u ponoc )