Od kad znam za sebe pok. otac je pravio italijansku hranu, ono što danas zovu "pasta". Lazanje, kanelone, špagete bolonjeze, i "one bele špagete" tj. karbonara. Ja sam (u svoj svojoj 'dečjoj pameti') bio samo posmatrač većine toga pošto sam odbijao da jedem išta osim pomenutih špageta bolonjeze (zaboga - špagete su CRVENE, dakle bez gluposti i eksperimenata), tek kad sam dosta kasnije postao skro pa svesno biće (moguće čak iza punoletstva) sam pristao da probam 'te bele'. Ako zanemarimo sve te paste nije bio neka domaćica i bog zna kako strastven kuvar opšteg tipa, imao je neki svoj 'secret touch' za sos bolonjeze koji nije hteo da podeli ni sa kim, u jednom trenutku kada sam odrastao mi je mislim rekao da je to biber, ali ne mogu da se zakunem, u međuvremenu se pojavio Internet i youtube i sve su tajne razotkrivene - šta se kako radi - samo treba bitii prilježan i strpljiv.
6. april je svašta - dan bombardovanja Beograda koji se (pogrešno) računa kao početak drugog svetskog rata kod nas, dan početka opsade Sarajeva, dan kada su se pobunili crni robovi u Njujorku, i verovatno još tušta i tma nečega što nekome nešto znači.
Iz nekog razioga Italijani su takođe izabrali da 6. april bude International Carbonara Day. To su one 'bele špagete' koje u sebi imaju tačno sve što treba - slaninu, sir, jaja i testo (i biber), neprejebivu kombinaciju prostih stvari koje pomešane daju Spagheti alla Carbonara, epitom one pojave gde je neka stvar mnogo veća od prostog zbira njenih delova.
Takođe, pročitao sam nečiju perspektivu proteklih izbora, ne znam ko je čovek (Dr Svetislav Kostić, profesor Pravnog i član pravnog tima NDBGD) a celu stvar sam dobio u mejl pa neću da je objavljujem, ali zapravo baca novo svetlo na rezultate. Čak i kada se uračunaju ono što zovem "sintetičke stranke" koje je režim što napravio što pogurao svojim resursima prosta matematika kaže da je sve ovo zapravo ne baš loš rezultat. Kartel je izgubio 80 poslaničkih mesta, i to sa svim muljanjima, ucenama i kupovinom glasova koje su u nekoliko iteracija izvežbali do savršenstva. "Skretanje desno" se takođe nije desilo - pre 6 godina je SRS imao 22 poslanika, što je više nego Milice Zavisnice i Dveri (koji su otpr. nosioci SRS ideologije) zajedno, pri čemu je Bošku u finišu dodeljen Vučićev "izabrani lekar" Nestorović da mu pomogne da ga pregura preko cilja.
Demokratske snage imaju u parlamentu 5 poslanika više nego što su imale 2016 (sa sve tadašnjom verzijom Radula koji će, reklo bi se, na ropotarnicu povjesti, ili makar na klupu dok ne izmisli nekog novog sebe i vrati se kao nešto sasvim treće, sa tim Ostapom Benderom nikad ne znaš) i 15 poslanika više nego 2014, i sve to sa konstantnom satanizacijom po tabloidima i svim postojećim televizijama i potpunim odsustvom sa medija koji dosežu svuda. Slična matematika važi i za Beograd.
Zapravo je sve zajedno kada se ohladiš i pogledaš brojeve ovo prilično dobar i ohrabrujuć rezultat i dobar razlog da čovek proslavi 6. april tako što će da napravi carbonare, pogotovo kada se ima u vidu da je na Đermu na jednom zavučenom i neočekivanom mestu pronađen guanciale, ono što se kod nas zove 'gronik' a koji se koristi u originalnom receptu, mada šta god vam rekli čistunci zapravo nije bitno, iskoristite slaninu koju imate ili volite, bitno je samo da ne stavljate pavlaku za kuvanje čemu hoće da pribegnu neuki. Svaki put kada stavite pavlaku za kuvanje u karbonare jedan Italijan popije pedalu od ljubavi svog života, a ne želite da budete uzrok tako nečega.