Vikend na prelazu septembra u oktobar je standardno "ptičarski" kao jedan od pikova sezone, pre nego što selice odlete, a neke preleću itd. Vredni i iskusni ornitolozi su već u subotu ujutro (pre nego što ptice iz gnezda poskaču) zauzeli busiju i svašta nešto videli, evidentirali... ali dođi ti u podne sine majčin kad je "negativni dnevni špic"! Odlučio sam da posle dugo vremena prošetam Beljaricom "Beogradskom Amazonijom" naoružan vrlo pristupačnim i skromnim Nikonom 55-300 (pa se unapred izvinjavam što nije neki "Nat-Geo" kvalitet fotki, tj. više su fotkani pejzaži nego ptice).
Uglavnom proveo sam 4 sata na suncu po vrelom septembarskom danu i vrato se ne bez rana, ne baz gubitaka, ali ne i bez ulova!
Najdostupniji su bili labudovi, jer su veliki, beli, lenji (najteže im pada da polete, a malo manje teško da slete), nisu plašljivi i ima ih prilično (šta se bjeli u bari zelenoj, ja l' je snijeg, ja l' su labudovi...)
Drugi najveći "pozeri" su kormorani, ti drevni ribolovci (koji hvataju ribu tako što skroz zarone i jure je ispod površine) nemaju "optimizovano" perje, pa moraju da se malo prosuše na suncu (često ih možemo videti kao se sunčaju raširenih krila), a ovde vidimo kako jedan veliki kormoran uspešno ignoriše labudsko okruženje. Na ove dve slike sa desne strane među labudovima se vidi i jedan mali vranac, manji i ređi rođak velikih kormorana.
Od ostalih ptica, osim divljih pataka gluvara koje su se uglavnom krile u pozadini, pa se nisam nešto fokusirao na njih bilo je relativno dosta sivih i velikih belih čaplji, a i po koja mala bela čaplja.
Za razliku od ornitolaga nisam se samo fokusirao na ptice, bilo mi je simpatično da je i na bedemu bilo žaba iako je to par desetina metara daleko od vode, a zna se o čemu žabe brigu vode... eh, da sam i ja malo više brinuo o tome...
Posle sat vremena šetnje naletim na "poluostrvce" na koje može da se siđe s bedema i taman krenem dole, a u tom trenutku ispred mene iznenadi me crna roda koju nisam stigao da slikam jer je odmah pobegla i nestala pre nego što sam uopšte stigao da je primetim dole, a nikada pre je nisam slikao (ubeđen sam 99% da je ona, a to je ujedno bio jedini primerak koji sam sada video, tj. da nije bila toliko crna prvo bih pomislio da je neka siva čaplja, pa mi je tim pre bilo krivo).
...ali zagledan za propuštenom prilikom čujem kako nešto šuška u blizini, vidim deo leđa i ne iznenadim se jer vodeni pacov (bizamski pacov) nije neočekivan, međutim "ono što sam video sledilo me skroz" to je bio toliko veliki primerak od sigurno čak preko pola metra bez repa! Bio je toliko ogroman, da sam krenuo da prebiram po glavi "pa dabrovi ne žive ovde", a onda sam malo prišao iz boljeg ugla, a i on se pomerio ka vodi, pa sam se uverio da stvarno nije dabar (drugi najveći glodar na svetu), to je zapravo bila nutrija! U blizini sam video još par primeraka od oko 30 cm otprilke duplo kraći od one grdosije na koju sam prvo naleteo. Najjače od svega mi je što kad je mali sin video sliku ovog glodara, pitao me "je l' ovo kapibara?" (to je najveći glodar na svetu). Uglavnom posle ovog otkrića, moja ideja da malo prisednem na travu i odmorim na "poluostrvu" je pala u vodu, baš kao ovi veliki glodari koji su se tu brčkali.
Pod utiskom "pacovčine" mi je pobegla jedna obična šljuka (uz "paničan" zvuk), pa mi je i to bilo krivo, jer ni nju nikad nisam fotkao. A razočarenje mi je dopunilo to što je okolo u blatu bilo puno ispucanih lovačkih patrona (nemam ideju ko ovde i šta lovi).
Uglavnom u povratku nazad naleti na mene onaj kome sam se celog dana nadao i onaj koga sam bezuspešno pratio dok su ga 3 - 4 vrlo bučna mišara (od kojih je jedan izvesno bio riđi!) gonila od mene. Mladi (po boji repa rekao bih ovogodišnji) ali već impozantni princ (ili princeza) i budući kralj (ili kraljica) Beogradske Amazonije - belorepan, najveći orao Evorpe! Nekoliko puta škljocnem i prijatno se iznenadim da sam uopšte uspeo da ga uhvatim, tako da je moj jeftini Nikon objektiv položio ispit.
Usput sam sliknuo i jednog gavrana, što mi je posebno bilo drago, jer vredna ekipa ornitologa koja je je to jutro dokumentovano posmatrala 40 različitih vrsta ptica, nije naletela na gavrana (ovo je bio neki moj istomišljenik što ne voli da ustaje rano).
Ja sam video skoro 3 puta manje vrsta (iz lenjosti da dođem na vreme i još gore - da koristim jeftini 10x50, ali ipak 800 grama težak, dvogled koji sam vukao sa sobom :P, a plus nemam dovoljno znanja ni iskustva, a i fokusirao sam se na ono što mogu koliko toliko da fotografišem), ali ako ništa drugo, bar da malo dopunim broj vrsta birdwatch vikenda na Beljarici.
PS Tekst je napisan odmah dok sam bio pod utiskom, dakle još pre 50 dana, ali nikako da stignem da proberem slike, aploudujem, sve neka gužva, nema se vremena, nije ni sad da imam neki luft, ali ajd' "da se ne baci"...
Evo još nekih fotki "da se ne bace"
Močvara
Odmor labudova i kormorana
i još malo belorepana (nikad dosta)
(Opširnije u komentarima na razne teme...)
Svakako se nameće upravo osvojena rekordna 7. titula na završnom turniru Novaka Đokovića,
koji je pre nedelju dana obezbedio rekodni 8. put prvo mesto na kraju godine,
a od sutra i zvanično započinje jubilarnu 400. nedelju na 1. mestu ATP liste (uz sve prepreke koje je imao u poslednjih par godina)!
Uz to je pre dve nedelje osvojio i rekordni jubilarni 40. turnir iz Masters serije.
Novak Đoković sada sam drži sve značajne rekorde u tenisu!