Dragi Drugari,
ovaj blog je bio zamishljen, kao mesto sretanja svih ljudi Dobre volje da na najrazlichitije teme razmene mishljenja, shto u ovom sluchaju nije bilo neohodno i da se nalaze na istom mestu-bash lepo i konforno, zar ne?
Tokom vremna su nas svojim prisutvom pochastile mnoge poznate face i delile s nama svoju intimu i neke druge stvari i sve se razvijalo, manje vishe u pozitivnom pravcu. Trebalo je vremena da se malo naviknemo na novi vid komunikacije i prebolimo dechije bolesti, ali sve u svemu bilo je zanimljivo, zbavano, pouchno, duhovito, ponekad burno,...ali smo se zdruzili i navukli na ove razgovore, skoro ovisnichkom predanoshcu.
Polako su opcije pisanja dobijali i obichni korisnici, pa vip statuse, al to nije bilo dovoljno, jer sada je trebalo zauzeti teritoriju shto vishe i nametnuti svoje potrebe i manire, stanje prilichno dobro opisano u jednoj poslovici.
Te tu ne beshe srecan kraj, jer kada sve fino funkcionishe to nekako smeta.
I upravo se nizu jedan za drugim, blogovi besa, svadje i vredjanja uz bujice odushevljenja, u medjuvremenu doshlih novih i po nekog starog chlana- na zalost i iz vip loze, koja svoja "prava" isteruju na prilichno neobichan nachin za jednu civilizovanu komunikaciju, nazivajuci svako sankcionisanje tih- vishe za ulicu adekvatnih radnji-gushenjem slobodne rechi i postojanjem zashticenih i favorizovanih. Iako su pravila bloga lepo objashnjena.
Ista ta pravila vaze za sve portale u svetu, koji neshto znache i to sa mnogo rigoroznijim sankcionisanjem onih koji bi da okrenu stvar na ruzno.
Krila su se rashirila na gorivu niskih strasti i pochelo je utrkivanje uz ovacije, ko ce vishe i gore da uvredi i proba da dikvalifikuje "omrazenog neprijatelja", one koji misle drugachije i umesto argumenata, padaju ruzna etiketiranja i salve mrznje.
Frustracija je losha energija, al se lakshe podnosi zajedno, pa se onda formiraju grupe, dogovaraju pp-om akcije bojkota, napada i uzajamne podrashke-koje eskaliraju u prljavoj tuchi rechima, gde se vishe ne biraju sredstva, samo da se osakati i unishti onaj koji smeta.
Poznato je dragi drugari, da svako mesto chine ljudi, koji u njemu borave, a slika ovoga sada je nakaradna i nimalo za ponos, koji se onoliko u zadnje vreme pominje.
Ne znam, da li su neki porpustili, kroz istoriju vec dugo korishten obichaj, da se neke stvari rade u zatvorenoj, za tu namenu izdvojenu prostoriju i da je to intimna radnja, posle koje se povuche voda- da se ne shire bolesti i smrad.