Bas je lijepa ova zemlja! Samo da je nasa!

     Sinoc smo izasli u lokalni pub na, neko pivo neko shandy neko crno vino...Pub The Vickarage nalazi se oko dvije milje od nase kuce. Mi zivimo u Blaby, selu u predgradju Leicester-a, u East Midlandsu, srcu Engleske. Pub je jedan od onih u kojima se okuplja srednja engleska klasa sto znaci odsustvo tetoviranih badza(istina bezopasnih) sa raznoraznim alkicama provucenim kroz nos, usne...

Ljepota engleskog puba je u tome sto u njega dolaze sve generacije, od beba do srebrenokosih gospodja koje mirisu na parfem RUZA ili JASMIN. To su stare gradjevine u prepoznatljivom engleskom stilu, tapacirane na sve nacine tako da imate osijecaj da ste kod nekoga u gostima a ne u kafani.

U pubu se moze lijepo i prilicno jeftino jesto onih dana kada vam kutlaca nije omiljeni instrument i kada pozelite malo komfora za svoju napacenu dusu. Naicice te tu na poznate jorksirske pudinge, na pecenu krvavicu, na neobicne irske kobasice ispunjene svinjetinom i zalfijom...ali i na skampe ili kakvu finu ribu... Svi pubovi su klasicno dizajnirani:tepisi, lampe, drveni masivni stolovi i stolice, sank na koji morate otici sami da dobijete pice a tamo vam vjesti pubdzija moze na irskom pivu u pjenu ucrtati djetelinu sa cetiri lista.

Sinoc smo izasli sa prijateljima, nasim ljudima. On je ovdje vec dugo i ozenjen je Engleskinjom a ona je njegova sestra koja je dosla u posjetu. Ocekivala sam, ko zna zasto, da ona u startu pocne pricati negativno o svemu ovdje hvaleci srpsku kuhinju i srpsku slobodu i srpski komsiluk i ...

Jako sam se prevarila u Sanji...bila je odusevljena mirom koji vlada i redom i zakonom od kojeg se kako je sama rekla vec odvikla. Kako ne govori Engleski, ispitivala je o svemu i svacemu a mi smo joj uglas odgovarali jer je imala lice znatizeljnog djeteta..

Sjetila sam se sebe kada sam tek dosla, jednako znatizeljna i jednako zacudjena ljepotom i snagov ove gostoljubive zemlje.

U jednom trenutku Sanja je pricajuci o posjeti Londonu, i praveci neprestano fotografije kojim ce se kako kazeHVALITI po povratku, onako iz srca rekla: LIJEPA JE OVA ZEMLJA! SAMO DA JE NASA!

Nasmijali smo se jer smo znali na sta misli, znali smo da misli :Kako bi bilo lijepo da mogu da razumijem sta govore ljudi oko mene i da mogu da prenesem ovdje moje prijatelje i kumove i ...A opet poslije...meni je bilo malo tuzno!

Sjetila sam se godina koje sam provela u Beogradu. U Srbiji koja vrca od prirodnih ljepota i u kojoj sam stekla nekoliko divnih prijateljha.

I u kojoj sam cesto pomisljala:KAKO JE LIJEPA OVA ZEMLJA! SAMO DA JE NASA!