TIHI POBJEDNICI (Prica koju nisam htio napisati.)

Svrstani su u one  ciji put vise nije interesantan . Ona vise nije namjestala ukrase na  kosu a njemu je brada  obrasla ljubicastim algama. Zivjeli su na svojoj straini puste obale i nisu se jasno znali. Ona je naslucivala po mirisu mrzlog vjetra da na drugoj strani ima nesto sto u njoj budi zelju da u vlagu pjeska utisne mladicu smokve. On je znao po pljusku vode da  obala ima tajnu. Mocio je vrele sake u meke trbuhe vode i prenosio nesto gusto i dobro na svoje prepone.

Bili su zidari vjecnosti . Cinili se bespotrebnim i prestajali se cuti.

Ona je imala cvrste listove i siroka stopala u sandalama od koze zlatnog kita i zrna zelenog bisera. Bila je niska i cvrsta sa duguljastim grudima i velikim siljatim bradavicama boje zrelog meda. Na usima su joj visili grozdovi  korala  a na visokoj jagodici lijevog obraza imala je tetovazu morskog konjica. Kosa joj je bila teska od naslaga soli i pijeska sa dna slane rijeke u kojoj je zbacila kosuljicu I zaplivala.

On je drzao pod desnom miskom suvi bakalar I bio je bos.  Na ledjima je imao trag nemoci, crtez snova I zelju gusara.U ocima je pricao dubinu postojanja

Ispod noktiju je cuvao miris predaka i tajnu snage koja cuva krv.

Nije imao znanje o nemoci i

nikada nije  zaplivao u slano.

Vjerovanja su im bila ista.

Na velikoj udaljenosti nisu mogli osijecati.

Oduzeti nekada davno iz zajednicke istine

hodali su posve svoji i prestajali prepoznavati nekada dobro poznato.

On nije imao kucu.

Ona je imala rijeku.

On nikada nije oblacio haljine.

Ona je imala novu kosuljicu od zelenog drhtaja i ljubicaste tajne.

On je zapetljao dlaku I velike pramenove prebacio preko prepona.

Jela je kapi vodene zitnice.

Pluskala vodom korale i cistila ih ostrim noktom maloga prsta.

Pokazala mu je kucu u kojoj je dobrodosao.

Zelene drhtaje koji blagoscu tjese

I miris prisnosti za kojim je tragao.

Zive na svojoj adi od poludragog kamenja.

Sretni.