Mnogi blogeri uglavnom samo komentarišu, ali ima i dosta onih koji pišu tekstove. Neki budu konstruktivni, neki provokativni, neki kritikuju, neko i ispadne duhovit, nekome promene status, neki se druže i van bloga (dvoje su se tako smuvali),
Sedimo sin i ja juče posle ručka, pomfrit sa po dva jaja (jajeta) pržena s obe strane + ljutkasti ajvar, pijemo kafu, Cronat Gold, koju je on spremio, pušimo. Upaljen televizor, ne gledamo ga, razgovaramo, slušam ja njega, pa onda on mene, lepo nam je. Odjednom! Jesi li čuo? Ne, šta?Pa ovo malopre...posno...ne znam šta, posno ovo, posno ono... Mani me bre, sve postade posno, svi počeše da poste, kad idem da kupim hleb, samo slušam: Imate li posne kolače, a jel' vam posna ova pita...spremam posne punjene paprike i sarme, a ja posan pasulj... Kako stoji stvar, nasmeja se moj sin, sa prasićima? Nasmejah se i ja i zezajući se, iznedrismo na svetlo srpskopravoslavnoposnog dana četiri P. Pravoslavno Posno Pečeno Prase!
КОДЕКС ЖУТОГ НОВИНАРСТВА У САЛУНУ
У средини „Нултог броја“, последњег романа Умберта Ека (1932 – 2016), аутора «Отвореног дела», „Имена руже”, „Фукоовог клатна”, „Прашког гробља”, „Историје лепоте” и „Историје ружноће”... есејисте, филозофа и лингвисте, испричан је виц који вас, сам по себи, неће посебно одушевити.
«Јаше каубој кроз прерију кад у једном тренутку зачује глас који му каже да оде у Абилин. Кад је тамо стигао глас се опет јави: «Иди у салун и све што имаш уложи на број пет на рулету». Каубој, опијен небеским гласом, тако и учини. Међутим, куглица се заустави на броју осамнаест. Глас му онда прошапта: «Баш штета, изгубили смо»».
Кад прочитате роман сетићете се тог вица и схватити да се он може „читати“ и као Екоов ироничан коментар последњих пола века историје Италије и Европе: Баш штета, каже Еко, изгубили смо „верујући речима превртљивих политичара и лицемерних црквених кругова, „небеским гласовима“ тајних служби и мистериозних ложа, опљачкани кроз корупције и непрестане обмане јавности“, у чему новине и новинари имају значајног удела.
Gost autor: Bojan Kovačević
Predugi čas anatomije
Već tri poslednje godine iz mnogih delova Beograda zapaža se čudan prizor u pravcu Zelenog venca. Otud promalja skelet zgrade, drčan i visok, nekako neobičan, za koji kao da nije jasno gradi li se nova kuća ili je možda neka stara odrana a nikako da bude zaodenuta. U pitanju je građevina "starog Energoprojekta", kako bi je bilo najbolje krstiti, s kraja pedesetih godina XX veka, nekadašnje sedište giganta srpske i jugoslovenske inženjerske struke. Delo je cenjene Milice Šterić (1914-1998), jednog od osnivača biroa, vođe arhitektonskog departmana te firme koja se, vremenom, preselila u novi, veći objekat. Na Zelenom vencu je onda pomenutu zgradu preuzela "Beobanka". Danas je u funkciji samo petospratni trakt nad ulicom druge Milice, Carice, u kom je EPS. Suprotni krak iste visine i između njih četrnaestoetažna kula zvrje prazni i zveče praznoćom, kao svaki skelet. Stubovi i tavanice, uz zatvorene kalkane, deluju sablasno.HAPPY BIRTHDAY TOKYO SKYTREE, YOU HAVE A LONESOME LIFE IN FRONT OF YOU
kao znak na pešačkom ostrvu na Bulevaru na koji je Branislav Lečić zalepio žvaku, kao ostrvo-stanica preko puta Pravnog, na kom ljudi stoje, prolaze, sve prolazi
kao zvezda na zastavi savezne države Teksas, teksas oči upijaju i potamne, odbijaju i posvetle, menjaju raspoloženje prema oblacima, oblicima, oblim licima
B
Balkan, im. – Večiti derbi Isusa i Muhameda!
G
Govor mržnje, sl. – Konc logor od glasnih žica!
D
Direktor RTS-a, sl. – Aleksandar Karić, momačko Tijanić.
E
Etničko čišćenje, sl. – Čistoća je pola zdravlja, a etnička čistoća pola – bolesti!
K
Kosovo i Metohija, sl. – Pokrajine u Evropskoj Uniji (2018.)
M
Mir, im. –
Po principu izmjeri sve što ti kantar pruža, tv emisija Sport Science, već godinama, mjeri, analizira i testira vrhunske sportiste iz raznih sportova. Sve to zapakuje onako bombastično, preafektirano, holivudski, ali i otkrije dosta zanimljivih supehuman momenata.
Kako je sinoć počela nova NFL sezona, ovom prilikom sam odabrao nekoliko efektnih epizoda sa najboljim igračima američkog fudbala današnjice.
Jos koliko ima do pocetka casa?
Hej!!! zar to vec zvoni ?nevoljko je odgovorio drug iz klupi nesiguran cuje li se to skolsko zvono . Nije ovo bilo prvi put da je zagor ucione,ono bar na trenutke, nadglasavao inace glasno skolsko zvono. Bili smo drugi razred I vec smo postali "stari" gimnazijalci I malo ko se sjecao tih prvih nedelja u prvom razredu kad smo,jos ne poznavajuci jedni druge, s nekom strepnjom al I uzbudjenjem cekali prve profesore.
I ovog puta ocekivali smo jednog profesora po prvi put jer
Tako se u delo prenosi pulsiranje nereda koji raščlanjuje i izvrće izgrađeni poredak. Nerazmrsivi splet znakova teži da obrazuje polje promenljivih odnosa, koji su zasnovani na nestabilnosti ili na trenutnoj stabilnosti. Ponekad je delo izbrazdano ekspresionizmom znakova i boja, što sliku čini smišljeno nesposobnom za simetriju sa njenim realnim modelima i potvrđuje da je njen govor van naturalističkog
Србија је "оно што је остало". После серије референдума о сецији, низа декларација о независности остала је територија на којој је могуће спроводи суверенитет власти која столује у Београду. Зашто у последње две деценије ни један референдум о сецесији од власти у Београду није пропао? Не знам али знам да ни у једној од тих држава
10.10.2013.
Neee...!
Sa obližnjeg trga dopiru zvuci tonske probe."Opet neki politički skup", pomislio sam. U ovom gradu mi nešto mnogo mitinguju, ovo im uopšte nije prvi put. Ili sam ja baksuz, pa 'natrčim' ovde uvek kad ne treba... Ali kad sam već počeo da sviram, mrzi me da se premeštam. To premeštanje mi je uvek mnogo mrska rabota.
I baš kada su ptice iz parka počele nešto da se za**bavaju, da grupno lete u krug i 'deru' se, počela je i "čavka" sa trga da se dere u mikrofon... Pošto je izgleda to ipak bio neki koncert, a ne politički skup (nikako da krene neki govor), i bilo je veoma bučno, morao sam da se preselim na drugo mesto, koje, ispostavilo se kasnije, i nije tako loše. Naprotiv!
Gospodin Mulligan, član avio-kluba Krila neba, upravo je dovršio poslednje slovo na novoj ceduljici koja će od večeras stajati na ulaznim vratima njegovog stana. Živeo je sam. Zatvorio je i zaključao vrata, naslonio kišobran na dovratak i sa obe ruke smestio ceduljicu na za to predviđeno mesto. Malo više se namučio nego prošli put. Uzeo je kišobran i krenuo u pozorište.