О дешавањима у Државној лутрији Србије у последње време…
U trinaestoj mu tata rekao da” drugovi “ još postoje.
JUCE JE NA LISTU "ZENSKA POSLA" STIGLO OVO PISMO.
Drage koleginice, clanice liste,
imam jedan problem sa kojim danima pokusavam da izadjem na kraj, i
potreban mi je savet, naposletku i pomoc osoba koje znaju, smeju i
imale su iskustva sa slicnim situacijama.
Naime, radi se o tome da sam saznala da je Mesna zajednica Brusnica,
opstina Gornji Milanovac, imala akciju da se usprotivi planu da se
jedna parcela (koja je u vlasnistvu komunalnog G. M.) naseli sa
nekoliko romskih porodica.
Nadlezni, ali ne i strucni, angazovali su
Novčanik mi je puniji plastike i sličica nego novca. Retko šta i plaćam kešom. Savremeno doba donosi platični novac i manje kontrole trošenja. Da imam za taksi i to neku kraću vožnju, da platim kafu dok nekog čekam i za par kesica sličica. To je sav keš koji mi je potreban. I 50 dinara da me podsete.
Još je bilo kukuruza po ulicama, pečenog i kuvanog. Verovatno negde u sred sezone jer jedan je koštao 100 dinara. Nije to mnogo ako imaš. U prolazu sam zastao da se častim jednim. Nije mnogo jedan ni kad si jeo. Ako si imao da jedeš. Dečkić koji je stajao na par koraka
U poslednjih par meseci je već organizovano nekoliko humanitarnih svirki, koncerta, turnira u gradovima širom Srbije, tako da je red da se i Beograd oduži i pomogne Boletu.
Novi Beograd će biti domaćin jednog muzičko-scenskog hepeninga čiji će prihod ići u korist bajkera Boška Mirića - Boleta iz Titela. O Boletovoj bolesti većina je već upoznata ali evo linka gde možete pročitati o čemu je reč.
Ceo hepening (planirano da tu bude i malo pratećih dešavanja pored samog
Autor: Rodoljub Šabić
Da li znate da je u Sloveniji od sredine 2008. u načelu zabranjeno fotokopiranje ličnih dokumenata, lične karte i pasoša? Ustvari, dopušteno je samo uz saglasnost vlasnika dokumenata i u samo nekoliko zakonom izričito predviđenih slučajeva. A nezavisno od toga skeniranje i čuvanje ličnih dokumenata u elektronskom obliku potpuno je zabranjeno.
Da li znate da je u Hrvatskoj od 01. januara ove godine umesto famoznog JMBG, jedinstvenog matičnog broja građana uveden broj koji takođe služi za identifikaciju, ali koji, za razliku od JMBG, nema nikakve
U Beogradu...bio i otišao, ali ne posve...već danima po letnjem polupustom Beogradu ogromni tajanstveni bilbordi sa natpisima ala zen budizam minimalizam ili nešto sasvim novo, tipa Njujork ads ili beogradski street art muče naše građane navikle na otvorene seksističke reklame za cigare pića automobile...TRYING TO LOOK GOOD LIMITS MY LIFE...svaka ova reč ima svoj bilbord na drugom delu grada...
Nema golih žena već plave površine /ograde/ neodređene nedođije...ja bih pre nestala u tom beskraju nego sela u fancy auto sa paklom dobrih cigara pored nekog superrobota muškog ili ženskog, i šta onda?
Elem performans ovog umetnika dizajnera, poreklom iz Austrije koji živi u Njujorku zove se Things I have Learned in my Life so Far...
Novac me ne čini srećnim, Kad nisam iskren to mi se loše vrati, Kad god sam imao petlju isplatilo mi se, Napor da dobro izgledam me sputava, Misliti da će život biti bolji u budućnosti je glupo, Sve što uradim uvek mi se vraća...I još nekih tridesetak mudrolija ovog tipa koje je umetnik izložio na svom predavanju u Narodnoj biblioteci posle otvaranja izložbe dan ranije u galeriji Super Space (24 juni). Dok sam slušala Stefana Sagmeistera
U uglu pisaćeg stola stajale su tri prazne pakle gauloises. Pepeljara je zdušno brinula o četiri sasušena pikavca a do nje su dve prazne šoljice, nekada pune čaja, popunjavale prostor i sakrivale makazice za nokte i upaljač. Na praznoj činiji kraj otvorenih terasnih vrata, lenškarila je plastična tacna umrljana majonezom i mrvicama koje sam sinoć napravio.
Pre mog znanja, organizam se odlučio da odmori mozak i sve funkcije prebaci na prazan stomak. Pola sata sam čas odlazeći iz sobe išao ka wc-u i gledao se u ogledalu čas u naletima gladi jurišao
Jedan od većih “faula” Imre je napravio negde oko Nove godine. Bio je tako nakresan da je ispred vrata sopstvenog stana zapišao dečije cipele koje su bile uredno složene.
Vrata mu otvorila lično tašta.
Bilo je pet sati popodne. Nas petnaestak je sedelo u "Sklonistu za jelene" i gledalo u plafon. Sat vremena. Kao u kolektivnom transu. Spolja jos jedna obicna grade II listed zgrada, a unutra... James Turrell je iskoristio svoje poznavanje matematike, optike i psihologije i napravio jedan od svojih "nebeskih prostora", bez i jednog drugog materijala osim uglacanog