A dozen countries with different languages, historical backgrounds, dominant religions, sizes, socio-economical structures, educational systems, GDP and (at least) one thing in common - a place on a geographical map.
Welcome to Southeastern Europe, a region that is simply (although quietly) crying to be branded.
A lot has already been said on the issue of Nation
Gost autor: Karmen Maskarel
Moji motivi za istraživanje života, a još više rada dr Laze Markovića su dvostruki: privatni i profesionalni. Privatni – jer je dr Marković moj deda, otac moje majke koja je bila njegovo najmlađe dete, a profesionalni jer sam i sama krenula tim putem pre 37 godina diplomirajući na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu.
Dođi kod mene sama sam.
Ne pamtim kad sam poslednji put poslala ovakvu poruku. U to vreme nije ni bilo smsova. Samo razvlačenje feder žice do krajnjih granica njene telefonske izdržljivosti i prvog plakara, koji je svojim naftalinskim mrakom garantovao privatnost razgovora sa tadašnjim objektom zaljubljenosti.
Došao je. Odmah. Iz dnevne u spavaću sobu. Iako sam ga slagala, nisam bila sama. Njegovo mesto na krevetu su uzurpirali pas manji od svog imena, Iki Varvarin i plavooki džin-mačak, koji je predenjem radio na aktiviranju tektonskih ploča. Pomerio ih je, prekinuvši Ikijevo raspekmeženo mljackanje, koje je simuliralo vilični rad babe koja traži zaturene državne zube.
Jos malo pa gotovo…par dilema su ostale da budu resene: da li ce Lev ponoviti Klinsmanov (ne)uspeh od pre cetiri godine, da li ce Miroslav biti #1 ever- bolji od Zube (nadajmo se da istorija nece biti bas toliko okrutna), da li ce Forlan sa Suarezom imati snage da ipak totalno prizemlji u jednom trenutku poleteli Manshaft i time njihovo ucesce svede na razumnu meru i na kraju sta ce se prvenstveno vikati: Hop hop Holland ili E Viva Espana…iza tih pitanja, ostaje i otvoreno da se vidi da li ce Vesli Sneijdera sreca i odbici pratiti do samog (k)raja, da li ce Villa biti spanski Paolo Rossi
Znam, mnogo je ljudi kojima je pomoć potrebna, a svakome je svoja muka najveća, ali je i mnogo ljudi koji mogu da pomognu. Odrecimo se jednog kafenisanja, jedne pakle cigareta, prvog prolećnog sladoleda....
Danas su širom Leskovca i Lebana maldi ljudi jurili da prikupe pomoć za svoje bolesne prijatelje. Izgledalo je veličanstveno i strašno -- nešto je ujedinilo našu mladost. Nisu otupeli, iako su im srca često
Јапан напао Кореју, Кину, а затим и Америку из чистог мира, да прошири своју територију. Американци се опоравили од тог напада и затим окупирали Јапан бацајући притом две атомске бомбе да "уразуме" Јапанце који никако нису хтели да се предају. Након тога помогли Јапану да обнови земљу и постане либерална демократија и друга највећа економија света. Отада савезници.
То би отприлике било оно што се може "извући испред заграде" као неко опште знање Западњака (у најширем могућем смислу) о рату на Пацифику. Истина, понеки знају и више, али процес самоучења о Јапану и о Истоку уопште често води у други екстрем где се све јапанско уздиже, а Западно изврће руглу, што је опет ништа више него суштинско неразумевање ствари. Тако да за релативно мали број људи остаје оно чувено питање "(т)ко је поћео рат?" (и зашто).
Један јапански контраадмирал је, укопан дубоко у чувени камен звани Иво-ђима написао једно писмо, упућено ни мање ни више него тадашњем председнику Америке и понудио један сасвим другачији наратив, једно изузетно концизно виђење тадашњег света из угла једног разочараног Источњака. Писмо је превео један други јапанац рођен на Хавајима и оно је нађено у обе своје верзије кад су Американци коначно освојили камен, а завршило је у архиви Морнаричке академије САД у Анаполису. Касније је објављено и у књизи Џона Толанда The Rising Sun: The Decline and Fall of the Japanese Empire, 1936-1945 (Modern Library War), а сад, како то већ бива - кружи интернетом.
Zatvara se jedina biblioteka za slepe u Srbiji. Jedina biblioteka u kojoj su slepi, ravnopravni među ravnopravnima, bar kako to Ustav kaže i nalaže, mogli da pozajme zvučne i knjige pisane Brajevom azbukom. Zatvara se biblioteka koja je postojala skoro sto godina.
Nema para. To je razlog. Doduše, očito ih još uvek ima za one koji vide, ali za slepe - ne.
U Srbiji je 12.000 slepih i slabovidih osoba. Još u vreme kralja Aleksandra se brinulo za čak i zvučne knjige za slepe. Ovaj put Biblioteka Saveza Slepih Srbije "Dr. Milan Budimir" nije predviđena za dobijanje dela novca iz budžeta, neophodnog za njen dalji opstanak. Po prvi put posle četrdeset godina, u državnom budžetu za biblioteku za slepe nema para.
Za slepe se izgleda vraća vreme Filipa Višnjića i prenosne, usmene proze i poezije. Očito ima mračnije i od mraka na koji su i inače osuđeni.
Za nekoliko dana kećem u svoju možda najveću avanturu: voziću Pamirskim platoom u Tadžikistanu. Pamir hajvej je drugi najviši autoput na svetu, s tim što tu reč treba shvatiti uslovno, budući da većom dužinom ne postoji asfalt i da i put i predeli kroz koje prolazi više liče na Mesečevu
1.
Dugo se nismo videle. Nekako, vreme nam se neprestano iskradalo, bežalo nam, pretvaralo se u neka silna i neodložna moranja, ili je jednostavno bivalo toliko neprijatno sivo i vlažno da nismo dobijale inspiraciju da se pri datim okolnostima probijamo jedna ka drugoj u prepunim i uz to i krajnje nepouzdanim gradskim autobusima, ma koliko bile željne druženja.
Iz dobro obaveštenih izvora bliskih centrima moći danas nisam saznao - niti sam ekskluzivno jer to ide zajedno - da je, em u nedelju em na prvi april kad je obicaj da se ljudi sprdaju sa svim i svacim, konačno osnovana nova nacionalna avikompanija drzave Srbije.
Nakon jednog zvaničnog demo snimka i dosta koncertnih aktivnosti po zemlji, beogradski crossover bend CIGLA IN D VUGLA objavio je svoj prvi album pod nazivom "Kontrarevolucija".
Kompletan materijal snimljen je u studiu Draft na Novom Beogradu, a album je postavljen za besplatan download na bandcamp profilu benda.
http://ciglaindvugla.bandcamp.com/album/kontraevolucija
Bend Cigla In D Vugla možete čuti 5. septembra u maloj sali Doma Omladine Beograda gde će se održati “Noć užasa II”,