Poraženi predsjednički kandidat Michael Dukakis je jednom rekao da izbori treba da se tiču kompetencije, a ne ideologije. Godinu dana nakon osvajanja Bijele Kuće, kombinacijom ideološke retorike i efektivne tehnike, Barack Obama se oprobao na oba fronta.
Podrška javnosti je opala, a što se ideologije tiče, liberali su, čini se, jednako nezadovoljni Obamom kao i konzervativci. Oni s desna misle da se Obama pokazao kao vatreni
Zgodan datum ovaj 5.decembar. Inspirativan za pisanje. Beše jednom jedan 5.oktobar, sećate se? Prođoše od tada mnogi novembri, vreme curi kao pesak u peščaniku. A ništa...
Nije meni žao što stojim u redu za vizu za ulazak u Evropsku uniju (pardon, za bugarsku vizu), nije majke mi. Ne znam ni šta će mi, ionako nemam para da bilo kuda putujem. Malko su poskupeli zejtin, 'leba, mleko (meso, 'fala bogu, još uvek šalju rođaci-seljaci), pa se sve više naprežem da vratim kredit. Onaj što sam ga uz'o da kupim kompjuter bez PDV-a i opismenim se. Doduše, imam mali
Nepristojno je ponoviti moju reakciju na prepodobnu izjavu uvažene NovoSrpkinje, Aleksandre Janković, pred Palatom pravde u Beogradu. „Ponosna sam“, reče istaknuta Veljina političarka, „vaspitanjem i verom vođe Obraza, Mladena Obradovića“. A taj fino vaspitani mladić reče na suđenju za izazivanje rata na beogradskim ulicama da je „pozivao na molitvu u obližnjoj crkvi, zvuk pojanja i miris tamjana“.
Što reče i napisa moj prijatelj, hapšeni i zabranjivani aforističar, Boban Miletić Bapsi: „Srbijo, majko, plači“!
Ali, treba oprostiti neobaveštenoj
Mirku Cvetkoviću želimo da u Novoj 2010. obrije bradu, kako više ne bi ličio na Božić Batu ili na Deda Mraza!
Mladjanu Dinkiću želimo da u Novoj 2010. komponuje bluz pod nazivom "Akcijaš sam, tim se dičim,
U Srbiji, kojoj je japanski narod tokom protekle decenije itekako pomogao, rodile su se mnogobrojne ideje i predlozi solidarnosti,
Stefan, kao i njegov 4 godine stariji
Iz grada, zvanog vrata istoka i kapija zapada, privremeno sam se sklonio u vrata Alpa, kako nazivaju Salcburg.
Danas je ovde Uskrs i priroda se posebno pobrinula da „ukrasi" ovaj praznik. Sinoć je padala jesenja kiša, jutro je osvanulo pod snegom, a poslepodnevno sunce iza oblaka nagoveštava proleće.
Grad je u znaku zvuka orgulja, huka vode, cvrkuta lasta i mirisa rascvetalih magnolija. Nema napadnih bilborda, letećih kesa i naruženih fasada.
Međutim, sudeći po svemu, ovde je najgore, najteže i najnezahvalnije biti - roditelj.
Pred sam porođaj, zbog nemara ili zbog koruptivnosti lekara, možete da izgubite bebu.
Čim postanete roditelj, postoji opasnost da vam ukradu dete iz porodilišta, a vama kažu da je umrlo na porođaju.
Ako prođete te početne ispite, čeka vas niz sledećih u vidu pijanih vozača, loših profesora ili nezgodnih komšija.
Zašto baš Ješić? Pa zato što mi se čini da jedini od trenutno pominjanih kandidata za naslednika Borisa Tadića ima znanje, veštinu, umeće, iskustvo i elementarnu hrabrost da DS izvuče iz gliba u koji su je uterali politikanti, šićardžije, karijeristi, tajkunski agenti i kameleoni.
„Beba zna sve. Oseća sve. Beba nam gleda pravo u dušu, zna boju naših misli. Bez pomoći jezika..."
Ovih dana navršava se 40 godina od prvog izdanja knjige „ROĐENJE BEZ NASILJA" francuskog ginekologa Frederika Leboajea. Knjiga je ubrzo doživela više izdanja i prevoda, izazivajući brojne polemike i mentalnu revoluciju u poimanju porođaja, tretmanu beba i porodilja. Radilo se o tzv. prirodnom porođaju, u kućnim uslovima, uz prisustvo ukućana, najčešće partnera i, naravno, babice.
Tokom proteklih 13 godina u radio emisiji "MUĆNI GLAVOM" gostovalo je mnogo zanimljivih ljudi, najviše satiričara, a potom književnika, umetnika, građanskih aktivista,
Nije problem kad je đavo crn, već kad je anđeo siv, ili još gore -kariran.
U vreme počivšeg Miloševića bilo mi je normalno da on, i ljudi oko njega, rade loše, besmislene, štetne i glupe stvari, jer su bili upravo to - zlo sa kojim se treba izboriti/crna strana stvranosti koja preti da nas uvuče u sebe i poništi. Kao što mi je bilo normalno da se mi (neki drugi i drugačiji ljudi) borimo protiv njih, baš zato što su takvi. I bilo je za očekivanje da ćemo se uvek razlikovati - belo i crno; dobro i zlo; pametno i glupo; vaspitano i nevaspitano...
Jula