Pišem za razne novine, ali ih ne čitam.. Nikad ne nađem nešto što mi je baš korisno i što već nisam video na Netu :) .. Ne pamtim kad sam kupio na trafici neke novine, a da nisu dnevne - koje skoro redovni čitam.. Blic kupujem, a ostalo kad gde dohvatim.
Na trafici ima toliko novina da bih se izgubio kada bih počeo da čitam samo njihova imena, a ne da se udubljujem nešto u to šta sadrže. Zašto sve ovo pišem? Zato što je Ekonomist grupa (izdaje Ekonomist magazin, Bankar,
Krajem prošle godine, u predbožićnom periodu, bio sam u Oslu.
Grad je bio okićen i veseo, ljudi nasmijani kako to već biva u pretprazničnom raspoloženju...
Djed Mraz je na brdašcu snjega na glavnoj ulici upregao živog irvasa na kom su se prolaznici ispucavali blicevima foto aparata.
Direktori i menadžeri firmi u te dana izvode svoje radnike na večeru povodom Božića koji dolazi. Moji prijatelji su me pozvali u prostran i prepun restoran. Dok sam jeo nekog manje srećnog irvasa, od onog koji je pozirao u glavnoj ulici, objašnjavali su mi da su ove večeri svi jednaki,
Mladen je nakon sastanka rekao da moramo da uhvatimo voz za Evropu. Jer ako ne uhvatimo voz za Evropu, onda ćemo ga propustiti i nećemo uhvatiti voz za Evropu. Ako ne uhvatimo voz za Evropu, onda nećemo ni otići u Evropu. Stvari su Mladenu više nego jasne. Zato on gleda da sve češće ne propušta voz za Evropu, pa je više tamo u tuđini, gdje sunce tuđeg neba grije sasvim korektno.
Bio nam je Carlo. Carl
Oni su visoko zato što mi klečimo, natpis je na ulazu u jednu staru atinsku kafanu.
Kolijevka demokratije ovih dana muku muči sa dugovima i kreditima, teškom finansijakom krizom. Sve ove promjene prate burne reakcije građana.
Protesti su tako svakodnevnica Grčke.
I pored vrlo teške situacije u zemlji protesti u BiH su tek incidentni.
Građani se ustručavaju iskazati svoje mišljenje u bilo kom obliku, nadajući se valjda spasenju od nebeskih ili vanjskih sila.
A njih nema
Kaže mi prij neki dan frizerka, vrijedna
Od ljutog agnostika, postadoh propovednik!
Oscar 2:12
Ima tome već nekoliko meseci kako me nekolicina prijatelja tovare smakom sveta 2012. I to ne bilo kada. Zna se datum - 21.decembar. Ali, to nije sve. Zna se i tačno vreme - 11 sati i 11 minuta!
Moja priroda večitog nevernika i znatiželja koja se meri profesionalnom deformacijom odvela me je pravo na (gle čuda!) web pretraživač. Klik po klik, tek 2012. se pominje na ravno 1.168.512 mesta u apokaliptičnom kontekstu. Odem ti ja na "oficijelni" sajt i pronađem 100 zala koja će nas zadesiti: od zemljotresa i cunamija,
Tanjug - 23. oktobar 2009. Tokio -- Japanski naučnici proizveli su humanoidnog robota koji savršeno simulira simptome novog gripa, koji treba da pomogne u osposobljavanju medicinskog osoblja.
Ljudi, trebalo bi odmah da odredimo prioritetne grupe građana i da ih vakcinišemo protiv virusa gripa. Da se ne gužvaju po domovima zdravlja, da ne utrče penzioneri, trudunice, hronični bolesnici i deca preko reda. Da kad nestane vakcine ne zaustavimo proces društveno-ekonomske tranzicije. Da imamo koga da pošaljemo u Brisel za Novu godinu da nam donese Beli šengen i
Te srede, 12. marta 2003. zatekao sam se poslom u Agenciji za mala i srednja preduzeća. Tokom sastanka u kancelariju je uletela jedna od službenica Agencije odsečno izgovorivši: »Pucali su na Djindjića!«. U prvom trenutku nisam poverovao, jer su ranije u čaršijskom opticaju često bile glasine o atentatu. Medjutim, novinarski poziv je uradio svoje: pozvao sam odmah svoju redakciju da proverim, i saznao da je vest o atentatu tačna.
Usledio je novi mentalni manevar: verovatno je to bio samo pokušaj atentata, tim pre što se nedavno, na auto-putu kod hale LIMES, već
Alber Kosri je egipatski pisac, koji živi u istoj hotelskoj sobi još od 1945. godine, kada je iz Kaira stigao u Pariz. Piše na francuskom jeziku, ali su likovi njegovih romana smešteni u Egipat. Do sada je napisao 8 romana. Prvi roman „Ljudi koje je bog zaboravio“ objavio je 1940. godine, u 27. godini života, a poslednji „Boje prljavštine“ 1999. godine.
Glavni junak romana „Boje prljavštine“ vešt je i inteligentan lopov, jedan od onih likova kakve Alber Kosri najviše voli da oslikava u svojim knjigama, a koji podrivaju red u svetu nepravde, gde su siromašni izloženi
U ovom falš letu, koje je počelo kišurinama i bujicama, red je da se kaže neka reč o pravom letu!
Od svih godišnjih doba, leto je u političkom smislu najpoštenije i najiskrenije: tada se istina razgolićuje!
Pored gole istine, leto otkriva i kakav je čiji kvalitet. Na visokim letnjim temperaturama tačno se može razlikovati lako kvarljiva roba od one kvalitetetne i trajnije.
Leti je i mnogo usijanih glava. Ali, na sreću, te usijane glave više ne hrle na mitinge ili na front, kao nekada, već na najbližu plažu ili u hladovinu.
Leti se hvata debela
Akademsko pozorište osnovala je grupa studenata Beogradskog univerziteta 19. septembra 1922. godine. Potpisnici osnivačkog akta u bašti kafane hotela "Moskva" bili su Aleksandar Janković, student prava i Božidar Kovačević, student filozofije. Predvođeno Matom Miloševićem, Milanom Dedincem i Jurijem Rakitinom od svog nastanka bilo je avangardno i okrenuto novim piscima i modernom teatarskom izrazu.