Divne snove sanjam u poslednje vreme. Ili mi se spletom okolnosti desavaju toliko zanimljive i cudne stvari da vise ne razaznajem da li je to java ili san. I kod ruznih i kod lepih snova jedno je zajednicko - lep osecaj. Samo sto se kod lepih snova taj osecaj javlja dok sanjam, a kod ruznih tek kada se probudim pa shvatim da je to ipak bio san. Usnio sam divan san pre neki dan...
Sanjam kako se pakujem i spremam za moj odmor na Tajlandu. Sve je tu; viza u pasosu, ranac sa spakovanim najpotrebnijim stvarima i fenomenalan osecaj da ce mi ovo biti vrhunac mog boravka u ovim krajevima.
Vidim ja da će ako nešto ne uradimo da nam bude vrlo veselo ovde. Sada se ne radi više samo o Ceniću, on je već prso, nego ako se nastavi ovako još neko vreme pitanje kako ćemo i mi da se držimo. Dobijamo stalno neke usrane poslove, uvek te zezaju kontrolori bez veze, a nemaš kome da se buniš, oni su po činu najviši. Nije problem u poslovima koliko u ophođenju sa ljudima. Šta da radiš kad si običan redov. Čak i ako se bunim ništa neće da se desi, sve se opet svodi moj reč protiv reči kontrolora a sasvim je očigledno kome će da veruju, ionako nas bije loš glas tamo po
Vec drugi dan smo u Murgabu (Murghab) jer smo se temeljno iscrpeli i bio nam je potreban predah. Danas smo nesto bolji sa vremenom i strujom, pa evo vise detalja - da krenemo od ulaska u Tadzikistan…
Pocetak predalanja na Prevoj Kizil-art, odnosno do granice Kirgistana i Tadzikistan bio je prijatan: sirok i ne preterano prometan asphalt. No brzo ga je zamenio makadam pocelo je probijanje kroz oblake prasine. Ovaj stari put sa koga je asfalt ukraden prstima vremena (ko voli komplikovanija objasnjenja, moze da zamisli da su ga Rusi odneli sa sobom kad su otisli
Posle 'okrnjenog' drugog kola Fantasy Premijer lige B92, u kome nisu učestvovale ekipe koje igraju u Evropi, narednog vikenda se igraju mečevi trećeg kola:
Arsenal v Portsmouth
Birmingham v Stoke City
Hull City v Bolton
Man City v Wolves
Sunderland v Blackburn
Wigan v Man Utd
West Ham v Tottenham
Burnley v Everton
Fulham v Chelsea
Liverpool v Aston Villa
Nemačka je sastavila listu 600 000 Jevreja koji su živeli na teritoriji tadašnje Nemačke u periodu 1933-1945 i koji su bili diskriminisani od strane nacista. Ova lista će biti razaslana svim vodećim arhivama sveta da bi potomci lakše upoznali sudbine svoji porodica. Federalna vlada Nemačke je izjavila da će lista biti predate izraelskom Jad Vašemu, Muzeju Holokausta u Vašingtonu, Klejms Konferenciji i Međunarodnoj službi traženja nestalih u Bad Arolsenu, Nemačka. Nemački federalni arhiv je sastavio listu i rad je finansiran od strane vlade i fondacije koja se brine o nadoknađivanju
NIJE DOBRO OČEKIVATI NEŠTO
Da li vam je ikada palo na pamet da u stvari ne radimo ništa drugo već čitav život provodimo u radosnom iščekivanju nečega i da ne možemo da živimo ako ništa ne iščekujemo? Zimi iščekujemo proleće, opevamo lepotu toplih večeri i letnjeg sunca na obali. Leti planiramo zimski odlazak na skijanje,
Tri godine kako su Kulturni Centar zatvorili dušmani (na neskrivenu radost moje a i ostalih žena, supruga i devojaka) pa se mi preselili 300m dalje u Srem.
Sedimo skoro dva sata Dejan i ja u Srem-u kod Mice i upražnjavamo Lozu.
Pustoš je svud oko nas. Nema čak ni Cijana nos da promoli. Mica sela za naš sto, puši i pije kafu iz nekakve šoljetine, nokšira. Nismo dovoljni sami
1) I Imam... godina i ni jedan jedini bezbrižan dan... Bar jedan dan da proživim bez misli, bez briga, bez tuge...
2) ... nemoj da razmišljaš. Ne razmišljaj i gotovo. Ja već petnaest godina ne razmišljam. Ako budeš razmišljao – izgubićeš volju za životom. Svako ko razmišlja je nesrećan.
3) ?
Prvo ću o prvom, onda o drugom a zatim o trećem.
1) Da li se pronalazite u prvom? Ja, DA! To mu dođe taj toliko izvikan život. 'ajd' za za ono bez misli, to ću
Porazbijao je sva ogledala po kući, prevrnuo dva slanika i prosuo so. Sedam godina nesreće? Sreću je povremeno doživljavao kao one lebdeće trunčice prašine u traku sunčeve svetlosti. Nesreća. Život. Nesreća. Dugotrajna nesreća. Ne u njemu. Oko njega.
On je, kaže, čovek 21 veka, pola u šali, pola ozbiljno. Nema ni jedan zub, proteza gore, proteza dole. Zubobolja? Ne. Nikada više. 32 zlatna zuba i perorez. Zarđao. Izvađen iz Visle. Pali cigaretu na cigaretu, hrapav glas. Topla limunada. Vruća.
Ništavilo. Nigdina, Večna tama. Raj, Pakao, Nirvana. Sveri Avgustin:
Toliko neprijatnih i odvratnih stvari se odigralo u onoj bivšoj i ovoj sadašnjoj zemlji, u martu mesecu.
Znak za uzbunu 14. marta 1972. godine stigao je sa Kosova.
Bio sam student III godine Akademije likovnih umetnosti. Tadašnja vlast je, uostalom kao i ova sadašnja, krila dok god je mogla i sprečavala medije da kažu pravu istinu o Varioli Veri! Ljudi su se slobodno ponašali, šetali, družili se, sve do trenutka dok broj umrlih više nije mogao da se sakrije pod tepih. Onda je počela vakcinacija.
No pre toga, posle završenog časa Anatomije u Rajićevoj,