Jevrejima je ionako svega preko glave (Filip Rot: Profesor žudnje)
Evo trećeg (i poslednjeg) nastavka ove kratke „afričke serije". Prvobitna namera mi je bila da u sledećim nastavcima pišem o tradicionalnim verovanjima Zambijaca (polazeći od toga da vradžbine i magija čine deo tih verovanja), pored ostalog i zato što „sa terena" imam više zabeležaka u začudjenosti svojoj. Medjutim, ipak odlučujem da završim seriju sa razgovorom koji sam imao sa jednim dvadesetosmogodišnjim Zambijcem.
Tunde Siakaula
Jedan engleski pisac napisao je knjigu sa nazivom: "The Diary of a Nobody" (koju je The Guardian uvrstio u '1oo najboljih knjiga svih vremena'). Ja ne vodim dnevnik, valjda zato što sam prilično nesistematičan, ali volim povremeno pisati pisma i - blogove. Otuda gornji naslov za nekoliko mojih sledećih priloga
Zovem se Nikola. Po vokaciji sam biolog/ekolog, radim kao naučni istraživač/univerzitetski
I bi prvi sastanak Posebne radne grupe (PRG) za Baby Friendly Plus.
Svi najavljeni iz Batuta, Ministarstva zdravlja i Unicefa su se pojavili. Od najavljena četiri udruženja korisnika usluga, pojavilo se nas troje (Bebac, Roditelj i mi). Što se tiče načelnika GAK-ova, došla je samo prof. dr Novakov-Mikić iz Novog Sada. Front, Višegradska i Niš su poslali izaslanike, a iz Kragujevca se jednostavno nije pojavio niko. Te sezona godišnjih odmora, te službeni putevi, te neodložni (važniji) sastanci... Iskreno, nisam sigurna šta o tome da mislim. A i nije moje da mislim. Neka misli ministar koji ih je imenovao. Jel tako tako je.
I ove godine sneg iznenadio putare
Snimak koji je obišao svet je ličio na klasično maltretiranje. Mlađi tamnoputi agresivac je provocirao starijeg, prilično stamenog gospodina u autobusu. Neko je imao pri sebi onaj moderni foto aparat što snima digitalni video pa smo svi mogli da osetimo bespomoćnost dekice. Nakon razmene uvredljivih reči od strane crnca u kariranoj košulji i belobradog deke u sa kačketom na glavi, mladi nasilnik je oterao Vijetnam Toma u prednji deo autobusa. U jednom kadru smo videli da stasiti deda ima majicvu "I m a motherfucker" što se vrlo slobodno prevodi kao "ja sam zajeban tip". Eh da mu je delikvent iz autobusa poverovao...
Ako se malo bolje prisetimo, ista omladina DS-a u Nišu je pre par godina digla halabuku da je kod Crvenog Pevca, na početku Bul.Zorana Đinđića, ukradena tabla sa njegovim likom. Digli bili frku "GDE JE TABLA?", a onda se ispostavi da ista nikada nije ni postavljana!?!?!
Čak ni apsolutni protivnici Zorana Điđića ne bi učinili ono što je omladina niškog DS-a učinila. Ovakvo nišodaštavanje lika ubijenog Premijera i predsednika DS-a ne bi napravio ni sam Šešelj ili koji drugi politički istomišljenik, toliki je apsurd cela ova situacija.
Možda sam jugonostalgičar, ali kad se vraćam sa prekookeanskog leta uvek mi je milo kad uđem u JAT-ov avion i čujem srpski jezik. Okreni obrni JAT je jedan od retkih preostalih brendova stare Jugoslavije koji nije sahranjen... A najavljuje mu se prva subota. Malo sam kopao po netu, imao par telefonskih kontakata i mejlova sa nekim insajderima i došao sam do zaključka
JAT ne treba prodavati već samo restruktuirati. Evo zašto:
Ako pogledamo brojke firme koju već obilaze razni privilegovani "kupci" videćemo da je JAT u odličnoj formi što se tiče avio prevoza. U 2011 prevezeno je 18% više putnika nego 2010 , što je, moramo priznati dramatičan rast. Saznao sam i da je popunjenost linija porasla za 10% što je više od svih evropskih kompanija.
Dok sam vozio po Osjeku rodila mi se jedna, u tom trenutku “fenomenalna” ideja. Putokaz je tako sugestivno pokazivao
“VUKOVAR 40 km”.
Za malo manje od 35 minuta mi smo bili na periferiji debelo urušenog grada. Neko od stranaca prokomentarisao da slučajno nismo u Bejrutu. Vozim lagano po gradu i tražim zgodno mesto da se iskrcamo i popijemo taj jebeni espreso na brzinu i da palimo nazad u bezbednost “našeg” Osjeka gde poznajemo toliko divnih ljudi.
Сам
"Pored odgovora koji je sam po sebi očigledan - da je to svakako interes nacionalnih i međunarodnih političkih i ekonomskih kasti - dodajmo da nepodnošljiva bliskost Miloševićevog političkog projekta izgradnje suverene države Srbije i Đinđićevog ranog filozofskog projekta suverenosti pravne države, upućuje samo na to da su sve ostalo nijanse. Nijanse koje danas nalazimo između Tadića i Nikolića bile su nekada nijanse između Miloševića i Draškovića, nešto kasnije između Đinđića i Koštunice ili, u nekim "drugim kontekstima", nijanse između Gerharda Schrödera i Angele Merkel, ili između Georgea Busha (I ili II) i Billa Clintona. Sve te nijanse pronalazićemo i u budućnosti, sve dok ultimativni okvir politike bude okvir suverene liberalno-demokratske države. Jer, sve te nijanse i figure razlike (dva), uvek u poslednjoj instanci završavaju u (jednom) dominantne državne ideologije."
sedamdeset četiri godine posle smrti roberta džonsona,
pre neki dan, folk alliance international mu je dodelila priznanje
za doprinos baštini, sa ovim obrazloženjem: