Kosovo je decenijama imalo ulogu tog manastira koji vecito gori te nije bilo ni vreme ni mesto da se srpski politicari pozabave uredjivanju onoga sto se u realnosti zove i smatra Srbijom.
Srpskim politickim partijama, odavno operisanim od iole ozbiljnih idejnih segmenata, to famozno uredjivanje, odnosno stvaranje drzave, nikad nije bilo u interesu.
U drustvu ciji su clanovi materijalno osiromaseni i idejno razocarani , glasaci reaguju prevashodno na materijalnu vrstu motivacije.
Sa druge strane, politicke partije, koliko god nisko spustale lestvicu politickog plena, pa tako i od pozicije skolske cistacice ili portira stvorile politicki plen, nemaju ni izbliza dovoljno resursa da "nahrane" /odnosno motivisu glasace.
Iako svaki narod u realnosti postoji kao skup jedinki koje povezuje jezik, kultura, obicaji.itd, u politici termin narod poprima apstraktne obrise i često podleže interpretaciji političke elite. Premijer Vučić je stavio medije pod svoju kontrolu kako bi bio u poziciji da interpretira, kako stvarnost, tako i "glas naroda".
Posle nedavnog parafiranja sporazuma izmedju Beograda i Prištine , kojim se potvrdjuje integracija severa u Kosovski pravosudni system , nije se čuo glas nezadovoljnog naroda ,a kamoli da je bilo kakvog radikalnijeg "dešavanja naroda".
Samo
Vaš san koliko god bio bizaran (kako kažete), izuzetno je zanimljiv.
Prizor uske neosvetljene uličice, otškrinutih drvenih vrata kroz koja dopire slaba
svetlost (u snu pretpostavljate petrolejki), zatvorene žaluzine, pišete, plave boje
iako to u snu zbog mraka ne možete da vidite ali znate(!), vi koji se krećete tom
uličicom ali sebe ne vidite, vi ste kamera koja snima prizor. Dižete pogled, u
uskom pravougaoniku
znači biti opasna prostačina i gad nad gadovima, reči su Česlava Miloša. Uveren sam da je Česlav to izrekao jer mu je prekipelo, došlo mu do grla, pun mu je qurac bio pomenutih! Da nije tako, našao bi ovaj veliki čovek i pisac blaže i benignije izraze ali meni se lično sviđa konsekventnost i preciznost izrečenog. I mora se brate jednom reći, popu pop a bobu bob!
Jer ovi su bre prekrdašili! Zaseravaju sve oko sebe. Od većine (oko 99%) ne moreš do riječi doć, zasiplju te svojim 100% umoserotvorinama, ne moreš dihat od stoposto tačnopreciznihjednihnaovomsvetu, verbalnih povodanja, bujica, proliva i povraćki. Zato je Česlav prezimenom Miloš to stavio na papir! Nije mogao drugačije. Kako s njima ući u komunkaciju, dijalog?
Idemo danas, da se ne zaboravi! Ponesite puno dobre volje, želje, osmeha, nade...
Imam veliko zadovoljstvo da branim boje Ubuntu Srbija na ovom sajmu. U najmanje sat vremena koliko smo dobili ljubaznošću organizatora ovog sajma imam zadatak da posetiocima objasnim sledeće činjenice
1. Da je Ubuntu, kao i većina modernih Linuxa, sazreo u operativni sistem za široku upotrebu
2. Da se Ubuntu osim u kući može koristiti i u poslovnoj upotrebi ravnopravno
Kad je već tako ne gledam u zube nego u suštinu, od jutros svi kanali komunikacija zajednica, kako FLOSS-a tako i Piratskog pokreta krenu da bruje, čude se ljudi. U tekstu koji je B92 preneo od Večernjih novosti, a tiče se zaštite podataka o građanima i njihove, eh, zloupotrebe, a glavna uloga dodeljena jeRodoljubu Šabiću. Sam tekst ima zabavan antrfile, može se pregledati >>>ovde<<< pa oku pažljivog čitaoca neće promaći ime Piratske partije Srbije.
Poštovani svi,
Ako još jednom čujem "pitanje nadležnosti", "nema ovlašćenja", "postoje pravne prepreke" i slične izgovore javnih službenika i izabranih nam predstavnika, dok se istovremeno golim okom vidi da je neko pravo pregaženo, da je nekakva nepravda očigledna da vrišti, ili da je neko prebijen, odmah da se razumemo:
Kukavice jedne najstrašnije, etičke i ljudske ste krpe nedostojne čak i ovog našeg društva, kakvo je takvo je.
Nije ni ovih ljudi nadležnost, pa vidi vraga, oni hoće bolje:
U svetlu svih ovih događaja, a neću sad da se bavim njima, ideja ovog bloga je da lagano uvodimo korisnike u svet borbe protiv cenzure, a hvala bogu, imamo i čime.
Pretpostavka je da svaka cenzura želi da deluje preventivno, da strahom prisili korisnika da odustane od onoga đto misli da treba da podeli sa svetom. U tom svetlu anonimnost je odličan lek, korisnik koji je uveren da se do njega u stvarnom svetu ne može doći uživa slobodu da svoje misli deli sa svetom. Ovaj borbeni komplet će osposobiti korisnika da tu slobodu uživa. Takođe planiramo da uradimo nekoliko radionica
Veslam kanu uz Ratno ostrvo (na obali se kaže veslam u kanuu, ali na vodi se tako ne govori - veslam kanu, full stop)... Preda mnom, ogromna ptica leti nisko, mašući krilima... što je neobično jer tako krupne ptice obično štede energiju jedreći, tek neznatno pomerajući pokoje perce...
U petak, 17. septembra, Liga za ornitološku akciju Srbije organizuje posmatranje jesenje seobe ptica sa 26. sprata kule visoke 25 spratova – sa 140 metara visokog krova poslovnog centra Ušće. Specijalni gost biće Dejvid Lindou, londonski ptičar i kolumnista, takođe i duhovni otac kocepta ptičarenja sa visokih zgrada (njegov blog), koji je pokrenuo praćenje seobe sa 42 sprata. PC Ušće je nastavak koncepta i širenje ideje izvan Britanije – ujedno i najviša pticoosmatračnica u kontinentalnoj Evropi!
Carevine i države su dolazile i odlazile, a on je ostao. Razne vojske su marširale pored njega, dolazili su poraženi pobednici i ispraćani pobeđeni okupatori, a on je stajao. Dinastije se smenjivale, bezbrojne vlade se dizale i padale, razni režimi su uspostavljani i obarani, a on je mirno gledao. Sve je prolazilo – on je opstajao. Zar nije smešno i tužno da se jedan današnji ministar usuđuje da govori šta treba ili ne treba da se radi sa tim i takvim hrastom? Treba prvo da stane pored hrasta i uporedi senke.
Gost-autor Voki Vasić
Do čega dovodi nekritično prenošenje gluposti – foto Goran Topić
Ama dosta više! U šta se ova, nekada ugledna medijska kuća pretvorila? Nekritično prenosi nestručne žalopojke onih koji nisu u stanju da spreče uništenje ribljeg fonda usled izmena ekoloških uslova, lova strujom, itd, a sve bez traženja mišljenja od stručnjaka-ornitologa (hoćete telefon Prirodnjačkog muzeja, ili Zavoda za zaštitu prirode?
Ovako je to izgledalo avgusta 2009.
Tek počeo da čitam sjajan tekst o očajničkim pokušajima zaštite ugroženih ptica na Havajima, pa se setio... Upoznao sam više nasih biologa u poznijim fazama karijere, pred penzijom ili u njoj, koji su pokazivali isto razočaranje i depresivnost koju pokazuje pesimistični stručnjak koga na početku pominju, ali iz uljudnosti ne imenuju.
Sretoh nedavno jednog poznanika koga baš odavno nisam video. Počnemo klasičnu priču: "kako si, kako porodica", kad me on, ničim izazvan, pozove na piće u kafanu. Iznenadilo me to, moram priznati, jer ga znam kao prilično škrtog čoveka, što bi rekli sa zmijom u džepu. S obzirom da se takva prilika ne propušta, da mogu svojoj deci jednog dana da pričam da sam doživeo da me on časti pićem, prihvatim.
Sednemo mi u baštu, baš je bilo prijatno vreme. Naručio sam pivo, a šta drugo. Čim se konobarica udaljila, upita on mene da li bih voleo da zaradim velike pare bez mnogo