Ovako je to izgledalo avgusta 2009.
Tek počeo da čitam sjajan tekst o očajničkim pokušajima zaštite ugroženih ptica na Havajima, pa se setio... Upoznao sam više nasih biologa u poznijim fazama karijere, pred penzijom ili u njoj, koji su pokazivali isto razočaranje i depresivnost koju pokazuje pesimistični stručnjak koga na početku pominju, ali iz uljudnosti ne imenuju.
Ako se bavite zaštitom prirode, jako ste podložni depresiji, posebno kada provedete vek štiteći nešto za šta znate da je od neprocenjivog značaja, samo da biste videli kako se sa svakom novom smenom vlasti to nešto sve vise degradira, urbanizuje, zagađuje, seče, obešumljava, narušava i uništava radi nečije kratkotrajne u se/na se/i poda se koristi.
Ovih meseci, u strogom rezervatu prirode “Klisure reke Resave” kod Despotovca uništava se najlepši deo – manji, bočni kanjon rečice s dva imena: Suvaja i Kločanica. (Najbliži lokalitet za koji ste verovatno čuli je kotlina i izletište Lisine, ni 2 km odatle.)
Dugorepa sova u klisuri Suvaje/Kločanice
Bez ijedne dozvole Zavoda za zastitu prirode (u stvari, kako saznajem, čak dva uzastopna negativna mišljenja Zavoda su naprosto poderana).
I bez inspekcije koja bi imala autoriteta, integriteta, hrabrosti i poštenja da obavi svoj posao i to spreči i zaustavi.
Diže se brana za mini hidrocentralu koja ce izazvati maxi štetu za staru bukovu šumu u kojoj zivi retka dugorepa (uralska) sova (lično posmatrao/slikao upravo tu i opisao ovde) i kojom luta još ređi ris (u najbližem selu, Strmostenu, jedan je ilegalno ubijen pre nekoliko godina, da mu potom ponosni kriminalac kožu raširi preko svoje kapije).
Koja će trajno narušiti mikroklimu i vodni režim, te potopiti niz manjih pećina koje sam i sam istraživao, [edit:] a koje, kako me Dragan Antić dopunjava, nastanjuju i neke endemične vrste iz rodova Serbosoma, Plusiocampa, Duvalius...
Ris u Strmostenu
Ovaj tekst sam letos planirao i odlagao, posvećujući se više kampanji za zaštitu grlice i prepelice, ali i pokušavajući da dobijem više informacija i stupim u kontakt s lokalnim aktivistima. Komentar koji sam s terena dobio jeste da je lokalni živalj listom protiv ove devastacije, ali i da niko ništa ne sme jer je to, citiram, debelo podmazano.
Podučite me – pošto ne znam kako ovo sprečiti, kako izbeći depresiju?
A ovako to izgleda danas: