Novembar je mjesec kad je vreme da zima, bar malcice, zakuca i na teksaska vrata. Iako je bilo gotovo 14 stepeni, nenavikli na "niske" temperature, priklonili smo se plameniku. Nismo mi jedini. Doduse ovi Ameri do nas su se grijali vise vinom nego tim grijacem koji je stajao izmedju nasa dva stola. Ranije su poceli pa samim tim i bili u blagoj prednosti.
Ne pricamo glasno, sem kad su politika i zene u pitanju. O sportu skroz slabo i diskutujemo. Ma bili smo tihi, al' ipak suvise blizu susjednog stola da bi izbjegli klasicno pitanje: Koji je to jezik?
Gospodja prijatnog izgleda, plave trsave kose svezane u rep taman da joj sakriju usi od teksaskih 14 stepeni, nije nam ni dala vremena da odgovorimo.
"Francuski? Ne, ne nemojte mi reci... znam- njemacki"?
Volim ovaj blog. Ovdje sam upoznao dosta ljudi; dosta sam toga naučio i učim. O, ovdje sam upoznao osobu koju danas volim i zovem svojom suprugom.
Nije fer da po novim pravilima korisnici facebook-a imaju veca prava od registrovanih blogera b92
Bloe and kume , simply it's not fair.
Dali76
The ustanik as well
Ideja mi je bila da na mom blogu ugostim i one ljude i njihove tekstove sa kojima sse mozda i ne slazem uvijek. Zato sam ponudio Wukadinu da bude moj gost. Drago mi je sto je gostovanje prihvatio iako sam ostao uskracen za tekst sa kojim se necu sloziti.
O tome da li je pitanje kalendara tehnicko pitanje ili da li bi ga kao takvog trebali posmatrati za vas pise moj gost:
Wukadin
Evo jedne prigodne teme, a to je kalendar. U ovo doba godine se poneko u „javnosti" (čitaj medijima, jer oni su na sebe prisvojili da su javnost) još pojavi dilema
Kome danas presudjuje Haski Tribunal? Oni sto se cesto proglasavaju za patriote tvrde da se sudi Hrvatskoj , Crkva u Hrvata svojim ponasanjem ocigledno pokazuje donekle slican stav. Sa druge strane , postoje oni koji tvrde da se radi o pojedinacnoj odgovornosti pa samim tim na optuzenickoj klupi sjede ljudi sa svojim imenima i prezimenima : Ante Gotovina,Mladen Markac I Ivan Cermak.
Iako bi bilo prilicno naivno vjerovati u crkveno patriotsku demagogiju koja presudu trojici generala zeli prikazati kao presudu drzavi il jos gore cijelom narodu
Ivica Dacic reagujuci na najave Tomislava Nikolica o protestima zbog navodne izborne kradje izjavio je kako ga sve to podsjeca na DOS i peti oktobar. Ministar policije sve cesce i sve otvorenije izrazava dozu mucnine ,kako prema DOS/u, tako prema petom oktobru.
Izgleda da je istorijska deklaracija pomirenja DS i SPS bila neutralnija od neutralne politike Vojislava Kostunice dok je filozofija pomirenja stala u recenicu :mir, mir, mir , niko nije kriv ;ava, ava, ava, niko nije krava. Ko bi ovdje trebali biti magarci , nek svako odluci za sebe.
To da Nikolica tesko ko pametan moze porediti s DOS/om,a jos manje Tadica sa bivsim sefom Ivice Dacica , je valjda svima jasno.
Nedavno sam u mojoj uobičajenoj šetnji netom naišla na sajt Music Psychology at Liecester
i interesantno istraživanje prof. Adriana Northa i grupe oko njega na Heriot-Watt University
u Škotskoj, o odnosu muzičkog ukusa i ljudske ličnosti.
Dajdžest verziju izveštaja o tom istraživanju
Поред свих обавеза, нађем бар с времена на време, који сат, да свратим у ону моју агенцију о којој сам вам већ писала, и обиђем оне моје. Разрађено је то, ради само од себе, нема више оних страшних писама с темама о суициду, (најело се то па побеснело!) али кад навратим, увек ми издвоје пар неких писама, којима се људи, а посебно, божемеопрости,
Htela sam ovih dana da primenim jedno malo odvikavanje od blogging-a, i da se javim negde u avgustu, e da bismo se malo odmorili, kind of reset. Ali kao što vidite ne ide mi lako, pa velim, ko priznaje pola mu se...Sledi redovan sezonski izveštaj iz mog sokaka. Nekako s proleća sam govorila na blogu nekog od manccini-jevih da ću zasaditi nešto svojom rukom, da vidim kako je to. Sve se to primilo, cvetalo...
Moja gošća darkonduty nastavlja svoju priču ...
Nakon neočekivanog uspjeha rumunjske nacionalne kinematografije koja se do te prijelomne 2006. godine, odnosno prije pojave Puiua i Porumboiua na repertoarima vodećih europskih festivala, u najmanju ruku smatrala marginalnom i to do one mjere da se čak nije moglo niti utvrditi kako se njezin značaj zadržava isključivo unutar regionalnih okvira jer on niti kao takav nije postojao, uslijedili su novi uspjesi na jugu Francuske. Poslije Cannesa 2007. godine i najvećim skepticima postalo je
Mnogi periodi na našem razvojnom civilizacijskom putu bili su prepuni značajnih događaja, otkrića i prosvetljenja. Danas živimo New Age period i pitam se da li bismo ga mogli nazvati dobom lakovernosti, pa i šarlatanstva? Da, krivi smo. Često smo naivni i lakoverni, odnosno lako nas obmanjuju. Kako objasniti brzinu kojom gutamo razne poluistine, pogrešne premise i druge tlapnje, o raznim parolama da i ne govorim, kojima nas zasipaju razni reklameri, marketari, kvazi naučnici, pa i političari, sve u borbi za našu naklonost? Ako je za utehu, poznata je ta slabost lakovernosti i od ranije. Još je Phineas Taylor Barnum (1810-1891) američki šoumen, zabavljač, vlasnik cirkusa i muzeja frikova, biznismen, bio poznat kao prvi "showbiz millionaire" , promovišući na svojim predstavama proslavljene hoax-ove. Ništa manje nije poznat ni po svojoj izreci "There's a sucker born every minute".
Ne sećam se da li je prošle godine neko na blogu spominjao 40-tu godišnjicu od realizovanja albuma Abbey Road od Beatles-a. Ja ne bih da pišem biografski post o njima i toj fešti. Ali danas je 9.oktobar i bio bi to 70-ti rođendan J.Lennon-a. Sumnjam da ima nekog ko voli njegovu i njihovu muziku, a da ne zna te podatke i diskografiju. Šaljem vam samo malu razglednicu i link do wikipedia-e za podsećanje, i one mlađe da saznaju.
blejach92 18:31 12.12.2008
Prvi! Preporuka na nevidjeno. Kad je tvoj blog u pitanju nema nikakve potrebe ni da se chita.
blejach92 18:39 12.12.2008
Eto prochitao. Odlichno! Naslov "Moja najveca greshka u zhivotu" tako slikovito kazhe sve. Jedva chekam sledece blogove i ne sumnjam uopshte da cesh se, kao i uvek, nadmashiti.
blejach92 18:53 12.12.2008
Nemoj da ne navratish kako smo se dogovorili. Sve pripreme su zavrshene. Komshijama sam obecao da ce sve biti za pamcenje i preprichavanje - najveci
Iako smo svakodnevno svedoci raznih vesti (mahom loših) koje zaokupljaju naše misli i život, ono što smo imali prilike da čujemo koliko juče, od ministra ruske Vlade je nešto što zaslužuje mnogo više od novinskih članaka, i našeg razočarenja.
Energetski sporazum Ruske Federacije i Srbije koliko može biti dobar u oblasti gasne privrede, toliko je težak i nepovoljan u oblasti naftne privrede Srbije, a zajedničko im je što je nedorečen u svemu osim u podatku o ceni po kojoj se vlasnički transformiše NIS.
Mnogo se prethodnih godinu dana pisalo o sporazumu,
„U životu postoji pet stvari koje se ne mogu vratiti: 1.kamen koji je bačen, 2. Reč nakon što je rečena, 3. Mogućnost nakon što je izgubljena, 4. Vreme kada je prošlo, i 5. Ljubav za koju se ne bori."
Političari su svih ovih godinama, građanima Srbije obećavali razvoj energetskog sektora, sveže investicije, hiljade novih radnih mesta, i nadasve lidera u regionu. Njihova obećanja su bila potpuno opravdana jer su mogućnosti - potencijali ovog sektora bili realna osnova za dostizanje liderske pozicije.
Na početku 2009.godine realnost je drugačija i
Zbog vremena u kojem smo ovo je molba, a zbog budućih generacija i vremena koje dolazi, ovo je zahtev za uvođenje Moratorijuma na rad i odluke Ministra rudarstva i energetike Srbije.
To da li srpski političari sebe čuju, manje je bitno, koliko je važno da ih mi čujemo. U nadi da je svaki novi ministar bolji, uglavnom i poverujemo. Oni ne govore o milionima ili par milijardi evra. Govore o desetinama milijardi, koje se slivaju u energetski sektor...ili „samo što nisu".
Svaki ministar izgovara iste brojeve. Niti jednom nije palo na pamet da zapita