Autor: Rodoljub Šabić
U prethodnom postu sam se bavio stavovima “kritičara”. Onog anonimnog koji se zalagao za hitno hapšenje Poverenika za informacije zbog toga što “radi po nalogu šifrovane televizije i NVO.” I za ovaj post motiv je opet jedna “kritika”. Iza nje nije anonimus već, poznata ličnost – A.Tijanić, direktor RTS-a. Međutim, bez obzira na format “kritičara”, naročito kad su u pitanju nivo i smisao između “kritika”, ozbiljnijih razlika nema.
Dakle, “reagujući” na to što sam naložio RTS-u da tražiocu informacija
Autor: Rodoljub Šabić
Stupio je na snagu Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. On i zaštitu ovog važnog segmenta ljudskih prava stavlja u nadležnost Poverenika za informacije od javnog značaja. S tim u skladu, predviđa da se Poverenik i zove malo drukčije - Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.
Istini za volju, nisam baš nimalo siguran da je nesporno kako se u ovom trenutku „zovem". Naime, zbog „spretnosti" u formulisanju završnih odredbi Zakona o zaštiti o podataka o ličnosti mi u ovom trenutku, u ovoj oblasti imamo
Autor: Miroslav Janković
Javna rasprava o reformi medijskih zakona dobila je poslednjih meseci pozitivan zamah kroz sve veći broj foruma na kojima se vodi debata o neophodnosti promene medijske politike u Srbiji. Verujem da nije teško pogoditi da se u većini slučajeva dijalog na ovu temu svodi na zaustavljenu privatizaciju medija i kontradiktornosti koje su tim povodom nastale između Zakona o javnom informisanju i Zakona o radiodifuziji sa jedne i Zakona o lokalnoj samoupravi i Zakona o glavnom gradu sa druge strane. Ovim tekstom iznosim činjenice o pomenutim kontradiktornostima
Autor: Rodoljub Šabić
Juče me je Ombudsman, ili kako se to zvanično kaže Zaštitnik građana, Saša Janković obavestio da je prihvatio moju inicijativu da na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama podnese amandman koji će biti u funkciji zaštite insajdera.
Inicijativu sam podneo nezadovoljan tim što pomenuti Vladin Predlog zakona, za razliku od sličnog ali boljeg Predloga koji je podnet kao inicijativa građana, ne sadrži baš nikakve odredbe s tim u vezi. Nisam naravno, ni malo iznenađen što
Autor: Rodoljub Šabić
Pre neki dan, Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti dostavio je Narodnoj skupštini Republike Srbije Izveštaj o sprovođenju Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i Zakona o zaštiti podataka o ličnosti u 2009. godini. Isti izveštaj, Poverenik je dostavio i Predsedniku Republike, Vladi Srbije i Zaštitniku građana.
Tako sam, kao poverenik, izvršio redovnu godišnju obavezu. Neću sad da "gnjavim" sa podacima ili primerima iz Izveštaja, mada ih ima vrlo interesantnih jer svako koga više
Autor: Rodoljub Šabić
Poverenik za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti uputio je Zdravstvenom centru u Čačku Upozorenje u kome ukazuje da snimanje prstiju zaposlenih u svrhu kontrole korišćenja radnog vremena i pretvaranje u algoritam za otiske prstiju jedinstven za svakog zaposlenog, koji bi se čuvao u centralnom serveru i na osnovu koga bi se vršila identifikovanje zaposlenog prilikom dolaska i odlaska s posla predstavlja nedopuštenu obradu podataka o ličnosti. Uvođenjem biometrijskih mera imajući u vidu svrhu obrade vređa se princip srazmernosti,
Autor: Rodoljub Šabić
Pod naslovom „Prekršajni sud štiti direktore i ministre“ jedan visokotiražni dnevni list danas piše o tome da je iz Prekršajnog suda u Beogradu posle skoro godinu dana od pokretanja postupka „izašla“ prva presuda protiv jednog iz grupe direktora republičkih direkcija i uprava, protiv kojih je Poverenik za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti još početkom godine, nakon sprovedenog nadzora podneo zahteve za pokretanje prekršajnih postupaka zbog neizvršavanja elementarnih obaveza utvrđenih Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti.
Autor: Rodoljub Šabić
Da li su građani dužni da prilikom reklamacije ili vraćanja robe daju prodavcima na uvid svoja lična dokumenta i ostavljaju kod njih lične podatke uključujući i JMBG i svoj potpis? Koliko su opravdane oštre reakcije Pokreta potrošača na postavljanje takvih zahteva građanima koje ocenjuje kao neetične i neprihvatljive?
Te reakcije su više nego umesne, sasvim na mestu. Reč je o „obavezama" koje nisu samo kontraverzne sa stanovišta etičnosti i svrsishodnosti, nego su i očigledno nezakonite.
Naime, čime god da je motivisano prikupljanje imena, prezimena, JMBG, potpisa, to bez sumnje predstavlja obradu podataka o ličnosti. A kad je reč o obradi podataka o ličnosti svakako je nazobilazna odredba člana 42. Ustava Srbije u kojoj pored ostalog stoji: „prikupljanje, držanje, obrada i korišćenje podataka o ličnosti uređuje se zakonom".
Pre ravno 70 godina, u tzv. Novosadskoj raciji od 21. do 23. januara 1942., mađarski fašisti su pobili 1255 ljudi i to samo u Novom Sadu, i to samo onih kojima su precizno utvrđena imena. Lako je moguće da je žrtava bilo više (kao objektivna cifra se, u ozbiljnim razgovorima, uzima 1330), pre svega zato što evidentiranje ubijenih koji su po nacionalnosti Romi nikad nije izvedeno do kraja precizno - neki su naime popisani kao Srbi a neki, biće, uopšte nisu ni evidentirani.
Svi su oduvek sumnjali da je granica negde u Vojvodini, zar ne ? Pa ćemo je tu i tražiti. Takođe, prvi put ćemo Vam ponuditi opcije da odredite nivo vaše osetljivosti: dokle se može ići a da to mirno progutate ? Ne morate zaokružiti odgovor. Ali ćete se u sebi na kraju odlučiti, čitali ovaj tekst ili ne.
Ideja o Evropi kao kulturnoj i politički jedinstvenoj teritoriji pojavila se mnogo pre dvadesetog veka. Mnogi pojedinci su je oblikovali na različite načine i sa različitim ciljevima, ali je ona dugo postojala kao utopija koja nije mogla da se primeni zbog trenutnog poretka u Evropi. U ulozi hegemona, kako političkog tako i ekonomskog, smenjivale su se velike sile, kao što su Francuska, Engleska, Austro-Ugarska, pa se ideja o ujedinjenoj Evropi gubila zbog sukoba ili se nacionalizovala, što je slučaj u ekspanzionističkoj politici Napoleona Bonaparte. Potreba za uspostavljanjem unutrašnjeg
Jerina Branković (rođena Irina Kantakuzin, u narodnoj tradiciji poznata kao Prokleta Jerina) je bila srpska despotica, poreklom Grkinja iz porodice Kantakuzina, žena despota Đurđa Brankovića (vl. 1427-1456), za koga se udala 26. decembra 1414.
Ne zna se tačno godina njenog rođenja, uzima se približno da je to 1400, moguće je da je rođena i nekoliko godina ranije. Njen otac bio je Dimitrije I Kantakuzin, koji je imao titulu sevastokratora od decembra 1357. i despota Moreje 1383. Rođen je bio oko 1343. a umro između 1384. i 1420. Dimitrije je bio unuk
...jer i travka treba i rosu i kosu.
Pronalazim se u svakoj recenici. Skoro.
Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.