Poštovani čitaoci bloga, ova priča će biti zaključana za komentare. S razlogom. Sve moje priče su lični doživljaji ili doživljaji bliskih mi ljudi, s malo preterivanjai da bi bile zanimljivije. Cilj im je da podele iskustvo, zabave ili zamisle čitaoce. Ne treba mi ni uputstvo za život, ni naknadna pamet. Eto, neka ih ovde, možda neko u njima prepozna i ponešto dobro.
One prve noći su me prebacili na krevet kao džak. Došla sestra, uključila infuziju, prekrila me nekim ogromnim plavim čaršafom i otišla. Ležim na leđima, pokušavam
Odslušao sam poruku na sekretarici: Čaj kod mene i čitanje poezije, toplo se obuci…
Nakon što sam namirio psa, dohvatio sam jednog Šilera s police i krenuo u posetu. Jesam se toplo obukao, iako je kalendarski još uvek bilo leto, ali septembar zna da bude varljiv. Došao sam u dogovoreno vreme. Zatekao sam odškrinuta vrata.
Ово је више један од оних "драги дневниче,..." уноса него неки нови угао гледања на горућу ствар.
Сећам се да сам овде доста година раније имао неку расправу о питању Косова и ту се наравно причало пуно о историји, Туцовићевом виђењу ствари и сведочењу, попису Влковог вилајета из 1455, итд. Не сећам се тачних ставова, али се сећам да сам тад много прагматичније гледао на целу ствар, на улогу Србије и одговорност Србије за данашњу ситуацију. Мислио сам да се ампутацијом може прићи ближе миру на свачију корист, да модерне нације у модерна времена могу да апстрахују територију као једну од најбитнијих ствари које контролишу.
ГОСТ Аутор Г-дин ...nikvet pn
Од уласка у село до ветеринарске амбуланте у низу кућа једна је била очигледно сиромашнија. Око ње није било ограде ни економских објеката, тек једна рушевна шупа до потока. Ту је живео Пирга Циганин са женом Милевом и ситном децом. Једини у селу.
Isprva sam čvrsto verovala. Vremenom je vera oslabila u nadu. Nadala sam se da ću biti makar primećena. Nadala sam se jer sam po prirodi stvari stajala u sredini. Međutim, iako istovremeno i na kraju i na početku i u sredini grupe, nikome nisam pripadala. Svi oko mene su imali svoje partnere. Pozitivni negativne, a negativni pozitivne. Tako su se privlačili, pretpostavljam. Suprotnosti se privlače, to je opšte prihvaćen koncept. Moja je suprotnost bila beskonačna, srazmerno daleka i nedodirljiva. Osuđena sam bila na usamljenost. Otuđena. Olako sam uzimana i oduzimana. Kada sam želela da doprinesem sabiranju rezultata moj se doprinos nikada nije primećivao u ukupnom zbiru. Iz revolta bih namerno oduzimala sebe iz svačije jednačine ne bi li poremetila očekivani rezultat, ali niko se nikada nije ni najmanje potresao zbog mog izostanka. Rezultat je ostao očekivan.
"I really enjoyed the five minutes between covid and world war III"
Često ni sami ne znate da li neko pokušava da vam proda određenu ideju ili narativ. Jer, ideje bez narativa mogu da znače vrlo malo, jednako koliko ista ideja u različitim narativima može da ima potpuno drugačiji smisao. Opet, neko će reći da je jedno od osnovnih obeležja vremena u kome živimo to da predstavlja doba narativa više nego doba ideja (jer, šta su između ostalog društvene mreže do u dobroj meri platforme za masovnu proizvodnju narativa). I, ko bi to uopšte i mogao da zna do istraživači koji se bave relativno novijom disciplinom, prikladno nazvanom naratologijom.
Nesuvislost nesuvislosti!
Naslov sam pozajmio od Averoesa (Abu-l-Walid Muhammad ibn Ahmad Muhammad ibn Rušd)
Nema tekst, nego samo ovaj klip od juče.