Još se nisam ni razbudila jutros kako treba kada mi je stigla notifikacija na Fb od prijateljice Ljubice Crnoglavac, vezano za slučaj diskriminacije koji se desio u Butiku 13 u Bulevaru Kralja Aleksandra koji cu ovom prilikom da prenesem od reči do reči, a napisala ga je voditeljka Jasmina El-Abd Vasiljević.
"Razmisljala sam da li da objavim ovaj post, i odlucila sam da necu da cutim zato sto su me izvredjale radnice butika da sam Ciganka, nije sramota biti Rom, vec komentarisanje i selekcija ljudi po nacionalnoj osnovi je vredjanje. Danas sam otisla da kupim haljinu u Butik13 u
Želim da vas upoznam sa Miškicom kroz ovu priču, devojčicom koja ima sedam godina. Miškica je zovu od milja, jer je nasmejana, sa očima kao u srne, zubićima niskama bisera i Miškica voli da uleće u zagrljaj.
Ima najnezniju dušu.To je dete koje je gorelo u požaru u Romskom naselju na Čukarici pre par godina, i imala je opekotine koje su prekrivale 90 posto njenoga tela. Jedva je preživela i kao takva, ostavljena sama, bila je u Tiršovoj godinu dana. Po odluci Centra za socijalni rad vraćena je u porodicu, koja je se prećutno odrekla, i po odluci Centra
Još jedan slučaj akuserskog nasilja, jedan od mnogih, jedan gde nisu mogli da zatvore oči i zapuse uši jer je tišina parala prostor.
Nema vece sreće nego se radovati bebi, spremati se za porodjaj, a pre svega očekivati taj prvi plac.
Ja veoma dobro znam šta je akusersko nasilje, kada ti se smeju jer im kažeš da nikada nisi imala abortus, da je ovo prva trudnoća, nažalost u mom slučaju jedina jer nikada nisam ostala trudna posle toga, da te ostave 20 sati na stolu jer si Ciganka pa šta ima veze i da skacu po stomaku onda kada beba nestaje sa ctg a, a ja počinjem
Evo javno sada, svako pozivanje na nasilje, vređanje, čašćavanje pogrdnim imenima u javnom prostoru, koji god to javni prostor bio je sramotan.
Ja bih zaista volela da mogu da svoju pamet, dušu, srce, ljubav skroz izvučem iz sebe, pa da delim po svetu, ali ni tada to ne bi tvrda srca osetila, zatvorene oči videle, zamandaljen mozak prihvatio.
Име аутора због његове сигурности нисам смела да објавим, јер су услови у којима живе изузетно тешки и по његову породицу и по њега њега опасни за живот.
Taman sam pomislila da uopšte ne pišem ništa, ali sam odgledala emisije na dve televizije sa vraćanjima i shvatila da ipak moram da napisem, jer sam prosle godine bila prisutna na nekoliko tribina vezanih za clan 16.zakona o javnom redu i miru.
Cekala sam je dugo, dugo, dugo. Moje prvo i jedino radovanje, ljubav, srce srca moga, oko i zenica oka moga, prvi otkucaj i prvo javljanje. Sve sam cekala, svaki dan da se desi. I desilo se.
Pred odlazak na Hilandar, jedan nas prijatelj me je pitao sta da mi donese i ja sam trazila Bogorodicu. Znala sam da kada mi udje Majcica da ce sa njom doci moje radovanje i radovala sam joj se. Cekala je i u ljubavi docekala.
Jos uvek me sa zida gleda da li pazim na njen dar i pazim je.
Marija. Tako smo je nazvali. Zajedno smo rasle i rastemo. Zajedno
28. decembra 2022 godine bila je odrzana Konferencija na temu “Institucionalni odgovor na femicid u Republici Srbiji”u organizaciji Ženske parlamentarne mreže i Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova.
Pre par godina kada je bilo price o tome da se postavi spomenik Sabanu Bajramovicu u Nisu desili su se protesti i negodovanja jer mu nije mesto na Trgu.
To se nekako resilo, Saban je ostao tu gde je i ulica je dobila ime Saban Bajramovic.
Danas su mi pisali Romi zasto cutim na ovu nepravdu koja se desava u Nisu, a za koju nisam ni znala,