Биоскопска пројекција ТВ филма „Лептирица" поводом Светског дана аудио-визуелне баштине
Гаврилов одговор на питање с другог блога постоји ли духовна еволуција човечанства:
Ја се дивим мојој тетки Лији зато што је одличан човек.
Јесте ово n-ти блог о бојкоту избора, али имам сведоке да сам га одавно најавио као „још један донкихотовски текст"! ;) Тешим се бар тиме да сам свестан донкихотовштине! :P
Елем, треба само променити законе, тј. Устав убацивањем нпр. оваквог члана:
Члан x.
sasvim svedena, nepretenciozna, ozvučena sećanja jednog izvođača spikersko-voditeljskih radova
... Tek sam se bio vratio iz vojske i baš sam se uželeo Indeksa... Taman dođoh u Beograd, a Glavni i Zamenik Glavnog se posvađali. Pa se pomirili. Dođem i otčitam jedne nedeljne velike vesti s Tamarom, čujem od ljudi detalje svađe i pomirenja. OK, trebalo je da se za neki dan pojavim na redakcijskom da dobijem raspored. Ali, ona dvojica se opet posvađala, ovog puta javno, preko radija, telefonskih sekretarica i novinskih agencija... Nisam ni sa jednim bio u posebnim odnosima,
Свестан сам двосмислености наслова, најпре сам покушао да га избегнем, а онда га намерно оставио. Не баш зато што је можда провокативнији, него зато што заиста има и оних који мисле да је Шешељ та малтретирана страна. Исти онај који је добровољно отпутовао Хагу у сусрет.
Да ли је или није, не бих улазио сада у анализу. Свако моје
Gost autor Mrale54 o časti Grčke i Grka :)
(mene ne mešajte, ja sam samo ustupio prostor! :D)
Već sam par puta napomenuo da je ono 54 u nicku - godina proizvodnje, znači "mladost" mi je neoboriv argument u diskusiji, pa sam dalje objasnio da sam u Grčkoj od 84-85-te, sa malim izletima u Srbiju (nismo imali srca da propustimo sportske igre tipa Milosrdnog anđela 99-te, a i 5. oktobar nam je ostao u sećanju, valjda što nije bilo šestog?), te neka prijateljstva i saradnje sa pomenutim domorocima!
Pa, ajd' sad ovako - '94. otvorim fast-food
Možda me od one operacije u Nemačkoj pretprošlog ministra zdravlja (koji je utonuo u - za njega - prijatni zaborav javnosti, a izgleda i ovih što se razmeću ovih dana nekim navodnim borbama) nije nešto nasmejalo kao jučerašnja vest da je „ministarka zdravlja prof. dr Slavica Đukić Dejanović iznenadila (prek)sinoć zaposlene u KBC ,Dragiša Mišović', kada je bez najave posetila ovu zdravstvenu ustanovu". U nastavku agencijske (Tanjugove) vesti kaže se i da je „direktor KBC ,Dragiša Mišović' prof. dr Radisav Šćepanović referisao ministarki...", da ne citiram dalje.
Ne sumnjam da direktor ustanove katkad ostane u njoj i uveče, ali me je oduševila ta koincidencija da se nađe u pravo vreme na pravom mestu, mislim - kada ministarka dođe, bez najave. A te dolaske bez najave je najavila pre mesec-dva. Nije loše ni to, ako neko među zaposlenima poveruje da je i to moguće.
Neka kaže ko šta hoće, neka RTS opet ovo pripiše B92 kampanji protiv Vajnog servisa (copyright by Ljuba Živkov), neka meni neko pripiše da sam opsednut RTS-om, nek' se Sunce pomrači k'o pre deset godina (a jes' nešto za'ladilo), moram ovo da postavim, neko će nekad možda da pročita i čuje!
Danas sam treći put u nekih mesec i po dana nabasao na spot koji RTS uporno pušta na svom Drugom kanalu (koji je, kao, specijalizovan za kulturu, obrazovanje i sport, a kad mora i - Skupštinu). Spot je pušten između dva poluvremena (nemojte da iz ovog izvučete pogrešan
Čitajući pre desetak dana kako su se gospođa Kosor i gospoda Pahor i Tadić sreli u Smederevu, kako su se srdačno grlili (dobro, gđa Kosor malo uzdržanije) i kako već ne persiraju jedni drugima, nisam mogao da se ne setim one šetnje u Karađorđevu od gotovo u dan tačno 20 godina ranije - aktera koji isto nisu jedan drugome persirali, daljih njihovih sastanaka s ostalim kolegama (takođe bez persiranja), koji su se selili iz republike u republiku, da bismo na kraju dobili ono što smo dobili (tj. izgubili). Možda i stignem da napišem na šta me sve to još asociralo, ali pomislih